Atmosfera

Kad se priča o neopipljivim, neegzaktnim aspektima fotografije, uz umjetnički dojam vrh liste zauzima atmosfera. Atmosfera fotografije nije mjerljiva niti jednim sredstvom izvan duha promatrača. Atmosfera je neovisna o stilu, tehnici, kompoziciji i motivu. Ona transcendira sve objektivne, mjerljive elemente. Geometrija kompozicije, kolorit, oštrina i motiv predstavljaju tehnički dio fotografije kojim je razmjerno lako ovladati. Sposobnost dočaravanja atmosfere podrazumijeva rutinsko vladanje tehnikom, ali puko vladanje tehnikom nije u stanju proizvesti atmosferu iako dosta fotografa pokušava kopirati stilska svojstva fotografija koje su postale poznate po atmosferi.

Te stvari nisu same po sebi razumljive. Primjerice, većina smatra da je atmosferu fotke moguće definirati kroz kompozicijske elemente ili kroz tehniku. Po tome, dovoljno bi bilo snimiti tipični motiv na tipični način i rezultat bi bio "atmosferičan". Znate priču - stara svjetiljka u magli, snimljena crno-bijelom tehnikom ili čovjek na klupi, takve stvari. Krivo. Većina takvih snimaka je bijedni plagijat, svojevrsni kvazi-emotivni kič koji snimaju početnici, misleći da kompozicijskim i tehničkim sredstvima mogu izazvati duhovni angažman. Na takvim fotkama se točno vidi da su napravljene bez ideje, kao neka vrsta početničkog pokušaja imitiranja nečega što je funkcioniralo kad je izvorni majstor s izvornom idejom snimio nešto moćno. Takvi radovi su u tolikoj mjeri napunili sva mjesta na kojima se izlažu fotografije, da sam primjetio kako mi je daleko zdravije posve se izolirati od takvih stvari i izbjegavati ih, jer inače počnem rutinski štancati takvo smeće, umjesto da snimam stvari koje proizlaze iz mojeg razmišljanja. To vam je nešto kao televizija - ako je stalno gledate, po glavi vam se čitavo vrijeme mota smeće kakvo ste tamo vidjeli. Ako pak dulje vrijeme apstinirate, pa nakon toga upalite tekevizor, sablaznit ćete se glupostima koje biste inače smatrali normalnima.

Da se vratimo atmosferi. Ono što sam uočio jest da atmosferu fotografije oblikuje duhovno stanje fotografa u trenutku slikanja. Naime, ako je fotka nastala pukim proračunavanjem motiva, svjetla i geometrije izgledat će dopadljivo ali prazno. S druge strane, ako je trenutak snimanja uvjetovan fotografovim unutarnjim proživljavanjem koje prati "klik", fotografija će imati snažnu atmosferu, čak i ako kompozicijski nije više od snapshota. Dakako, da bi čovjek mogao snimiti nešto duboko, mora biti sposoban za duboka proživljavanja, što uopće nije čest slučaj. Ako se pak poklope i tehnički aspekti, rezultat će biti moćan.

Tehnički realizirati atmosferu koja će pratiti duhovno stanje uopće nije lak zadatak. Primjerice, meni je godinama bilo poprilično lako realizirati atmosferu pomoću snimaka detalja, ali naprosto nisam znao snimiti pejsaž. Svi pejsaži koje sam snimao u najboljem slučaju bi mogli poslužiti kao razglednice, bez posebne vrijednosti. Zbog toga sam razmjerno nedavno počeo vježbati i nakon nekog vremena počeo snimati stvari koje su više kič nego snapshot, a u zadnje vrijeme se u slikama počela nazirati atmosfera. Za par godina, vjerojatno ću ovladati pejsažima dovoljno da kroz njih mogu uhvatiti ideje kroz atmosferu bez posezanja za kičem. Za sada, kroz pejsaže ne uspijevam uhvatiti čistu, jasnu notu čežnje i sjećanja, bez sladunjavosti koja mi ide na živce. Sladunjavi kič nije ono što želim snimiti, ali na žalost zbog nedostatka iskustva sladunjavi kič najčešće oboji krajnji rezultat. Ono što želim je prikazati tvrdu, jasnu oštricu vječnosti koja reže kroz prolaznost, posve ogoljenu u svojoj biti. Tehnika je dio toga, atmosfera također, ali čak je i atmosfera tek sredstvo.

Danijel Turina

Kategorija: 
Foto Naklapanja

Objavljeno: 10.02.2006.