Fotografska kritika

Jedan od fenomena povezan s enormnom popularnošću digitalne fotografije je i pojava web siteova koji omogućuju natjecanja - pošaljete fotografiju, a ostali korisnici vam napišu komentare i ocjene.

Ideja vodilja takvih siteova je dobivanje povratne informacije, u vidu konstruktivnih kritika koje bi fotografu trebale pomoći da uoči i ispravi greške, te radi bolje fotografije.

U teoriji to dobro zvuči, ali u praksi je problem to, što ta zamisao polazi od pretpostavke da je prosječan sudionik takvog foruma u stanju dati kvalitetnu kritiku fotografije. Na žalost, dobri fotografski kritičari još su rjeđi od dobrih fotografa, a većinu sudionika takvih foruma čine početnici, koji ni o fotografiji ni o foto kritici ne znaju previše. Tu igra ulogu i ljudska psihologija, jer kad ljudima dadete mogućnost da o nečemu imaju mišljenje, uglavnom neće izaći na dobro. Većina sudionika takvih foruma jako dobro zna da zapravo nemaju pojma ni o čemu, ali to pokušavaju sakriti, pišući komentare koji pokušavaju zvučati tehnički i objektivno, iako se radi o početniku koji je prije mjesec dana kupio digitalac, vidio da ne zna ništa, kupio neku knjigu o fotografiji s puno šarenih slika, vidio par primjera kompozicije, osvjetljenja, izbora motiva i tome sličnog, pročitao što po webu pišu njemu slični pametnjakovići i sad ih imitira, pokušavajući zvučati što pametnije.

Dio krivice za to stanje snose i autori različitih tekstova o fotografiji, koji podrazumijevaju previše i daju upute koje mogu biti posve ispravne u okviru konteksta u kojem su izrečene, ali izvan njega mogu biti apsurdne. Tome je tako stoga što fotografija nije jedinstveni pojam, na koji bi bila primjenjiva jedinstvena pravila. Naprotiv, fotografija je heterogeno područje, koje se sastoji od specijalističkih grana, poput modne fotografije, pejsažne fotografije, reklamne fotografije, umjetničke fotografije, novinarske fotografije itd., pri čemu svaka grupa poznaje različite stilove i tehnike. Uz sve to, početnici znaju biti poprilično dezorijentirani u svemu tome, pa teže svojstva fotografije podijeliti na "dobra" i "loša", ne shvaćajući da to baš i ne funkcionira na takav način. Recimo, fotografija može biti crno-bijela ili u boji. Može biti posve oštra ili snimljena sa selektivnim fokusom. Može biti pastelna ili kontrastna. Može biti komponirana centralno, dijagonalno, trećinski, itd. Pokret može biti posve smrznut, može biti vidljivo djelomično zamućenje uslijed pokreta, ili pak čitava fotografija može biti zamućena. Fotografija može biti iznimno svijetla, iznimno tamna ili ravnomjerno osvijetljena. Fotografija može biti pozirana ili "uhvaćena". Svjetlo može biti umjetno ili prirodno, oštro ili raspršeno. Boje mogu biti blage ili naglašene. Zrno može biti nevidljivo, blago ili naglašeno. Artefakti poput vinjetiranja ili "lens flare" odbljesaka mogu biti prisutni ili ne. Korišteni objektiv može biti mekan ili oštar. Sve to su svojstva fotografije, koja su sama po sebi NEUTRALNA. Pročitajte ovu zadnju riječ. Udahnite triput, ispraznite um, i ponovo se vratite na nju. Neutralna. Ni dobra ni loša, sama po sebi, nego dobra ili loša ovisno o kontekstu u kojem se nalaze. Svojstva se vrednuju ovisno o cilju koji je autor želio postići. Ako je cilj bio dobiti ravnomjerno osvjetljenje, pregaranje svijetlih površina i oštre sjene loša su stvar i znak neuspjeha. Ako je fotograf htio dobiti oštro svjetlo, s jakim sjenama i pregaranjem većine kadra, onda je difuzna, mekana osvijetljenost loša stvar i znak neuspjeha. Ako je na slici prisutan lens flare koji doprinosi kompozicijskoj cjelini, to je dobro. Ako je lens flare slučajan, neugodan i oduzima od kompozicijske ravnoteže, to je loše. Svojstva su dakle sama po sebi neutralna, i treba ih gledati u širem kontekstu namjere i svrhe. Fotografija koja izgleda fantastično u nekom modnom časopisu, izgledat će očajno ako si je stavite na zid. Fotografija koja fantastično izgleda na zidu, i tamo ćete je moći u miru gledati godinama, na ekranu ili u časopisu može izgledati dosadno i nezanimljivo. Fotografije koje su napravljene tako da brzo privuku pažnju i osvoje bodove na natjecanju, zapravo mogu biti jeftino komercijalno smeće proizvedeno s ciljem privlačenja pažnje, koje si nitko s profinjenim ukusom ne bi želio staviti na zid.

Također, početnici ne razumiju koncept stila. Oni obično teže idealu fotografije kakav gledaju po časopisima, i žele biti "poput profesionalaca", smatrajući da je to dobro. Oni ne razumiju da je "dobro" kategorija koja ovisi o cilju, koji netko želi postići. Fotografija koja se njima urezala u svijest kao "dobra", zapravo je često dobra jedino u kontekstu u kojem se nalazi - reklama i plitkih članaka u priglupim časopisima za teenagere i dokone kućanice. S druge strane, neke fantastične fotografije početnici uopće neće prepoznati kao "dobre", naprosto zato što je njihova percepcija školovana na određeni način. Kao rezultat toga, manje-više sve fotografije po natjecanjima počnu ličiti jedne na druge, odnosno na kombinaciju "fantasy" ilustracija, reklama za parfem, i anime crtića. Neću sad muljati i reći da je mene to mimoišlo - većina stvari koje snimam na neki je način uvjetovana stvarima koje gledam, i većina onoga što snimim na kraju završi u smeću, naprosto zato što ih prepoznam kao uratke bez ideje i kreativnosti, nadahnute gledanjem kiča po raznim fotografskim siteovima.

Teško je i zamisliti kolika je snaga volje čovjeku potrebna da bi snimao stvari koje su njemu osobno dobre, u situaciji kad mu gomila laska kad snimi primjerak kiča, a pljuje ga kad snimi nešto stvarno dobro, ali njima neprepoznatljivo. Većina će u takvoj situaciji radije raditi stvari za koje će dobiti pohvale, nego furati svoj film. Naravno, postoji i obrnuta situacija, kad netko proizvodi fotografije koje će mu većina popljuvati ne zato što su originalne i briljantne, nego zato što su naprosto loše i ništa ne valjaju. Ipak treba imati u vidu da nisu svi "neshvaćeni umjetnici", i da je većina onoga što će ljudi prepoznati kao loše stvarno loše. Ipak nije moguće sve svesti na jednostavno pravilo, nego ponekad treba i razmišljati, koliko god takva praksa ljudima bila odbojna.

Ja osobno takve stvari rješavam pomoću svojih "bullshit detektora", ljudi profinjenog ukusa kojima vjerujem, i koji mi daju kvalitetnu povratnu informaciju. Njihove kritike su praktički uvijek dijametralno suprotne onome što dobijem po webu i oni praktički bez iznimke uvijek popljuju kič koji sam snimio radi ulagivanja svjetini, a oduševe se stvarima koje sam snimio kako treba, iako im nikad ne velim koje su koje. Drugi razlog mojeg makar djelomičnog imuniteta na mišljenje svjetine je jedna situacija koju sam svojedobno doživio, kad mi je tridesetak ljudi, od kojih neki s doktoratom, objašnjavalo da je 2+3*5=25, a ne 17, kako sam ja tvrdio; štoviše, čak su donijeli i jeftini kalkulator koji je davao rezultat 25, i smijali su mi se jer sam "unatoč dokazima i argumentima" ustrajao "u krivom". Tada mi je sjela spoznaja da je moguće da ja budem posve u pravu, a proizvoljno veliki broj ljudi posve u krivu, naprosto zato što ja znam matematiku a oni ne znaju, pa im nije poznat prioritet operacija po kojem se množenje računa prije zbrajanja, te da isto važi za bilo koju stvar - brojnost ne znači ništa, a znanje je sve. U pravu je onaj tko posjeduje znanje, makar bio jedan usamljeni pojedinac, a proizvoljno veliki broj ljudi može biti posve u krivu i raditi istu pogrešku zbog neznanja. Zbog toga vam se ne vrijedi oslanjati na mišljenje gomile - sasvim je moguće da vam tisuće ljudi plješču i govore kako ste dobri, a zapravo se radi samo o tome da ste napravili istu onu vrstu pogreške koju i oni zbog neznanja rade, pa je zbog toga prepoznaju kao ispravnost.

Razviti svoj originalni stil i tehniku, ići protiv ukusa svjetine, a raditi kvalitetno, težak je izazov, jer je teško dobiti povratnu informaciju, i morate paziti da ne zabrijete u krivom smjeru - većina fotografija s pregorenim bijelim površinama, kontrastnim svjetlom, motion blurom, odbljescima, jakim šumom i sličnim svojstvima naprosto je loša. Tek kad naučite zanat, kad budete u stanju po volji dobivati rezultate kakve želite, kad budete u stanju snimiti savršeni kič po ukusu svjetine, imat ćete dovoljno znanja za improvizaciju, kreativnost i igranje s aspektima tehnike. Zapamtite: smijali su se ljudi Galileju, ali smijali su se i glupom nespretnjakoviću. Istina je da Van Gogh nije shvaćen za života, ali ni hrpa netalentiranih mazala nije shvaćena za života - to što ljudi ne razumiju vaše radove ne čini vas automatski umjetnikom.

Danijel Turina

Kategorija: 
Foto Naklapanja

Objavljeno: 17.02.2006.