Snapshot

Na newsima i web forumima za lošu se fotografiju ustalio termin "snapshot"

Iako je u engleskom govornom području ta riječ izvorno označavala, naprosto, fotografiju i tamo se pojam ustalio u značenju brzog, nepromišljenog snimka bez visokih estetskih i umjetničkih pretenzija. Obično se u tom kontekstu fotografije dijele na snapshote, razglednice i umjetničke fotografije, pri čemu već iz definicije razglednice kao „lijepo, ali ništa više od toga“ slijedi da snapshotu pripada nezavidna pozicija fotografije koja nije čak ni to.

Ako snapshot dakle definiramo kao fotografiju koja nema ni umjetničkih ni estetskih kvaliteta, što je dakle obuhvaćeno tim pojmom? Najgore fotografsko smeće bez estetske vrijednosti, nastalo kao kombinacija loše kompozicije i lošeg svjetla? Ima i toga, dakako, ali ako pogledamo većinu obiteljskih fotografija, one nemaju neku umjetničku vrijednost, a nisu upotrebljive ni kao razglednice, u smislu da ne prikazuju neki prizor univerzalne privlačnosti ili estetski stereotip, nego osobe i stvari koje imaju vrijednost za ograničeni broj ljudi, ili čak i informativnu vrijednost za širi broj ljudi, ali se za njih ne može reći da su lijepe. Fotografije prizora mučenja i ponižavanja zatvorenika iz Abu Ghraib zatvora definitivno nisu umjetnost, estetski su ogavne, a tehnički su grozno realizirane, ali njihova informativna vrijednost je bila ogromna. Fotografije koje svakodnevno viđamo u novinama također ne bi zavrijedile prostor na zidu umjetničke galerije, a ni estetski nemaju neku vrijednost, ali kao nositelj informacije ti snapshoti imaju svoju svrhu.

Ako pak govorimo o fotografijama snimljenim za obiteljski album, činjenica da su uglavnom obuhvaćene definicijom snapshota ne mora značiti da se radi o tipu fotografije koji nije zavrijedio kvalitetnu tehničku realizaciju. Uzmimo, primjerice, da želite slikati svoje klince dok se igraju. Vi to možete odraditi tako da fotografije budu neoštre, loše komponirane i grozno osvijetljene, ili pak fotografije mogu biti oštre, korektno komponirane i dobro osvijetljene. I u jednom i u drugom slučaju one ostaju snapshoti, ali očito nisu svi snapshoti isti, nego postoje dobri i loši.

Dakle, uzmimo za primjer fotografije koje su snimljene za obiteljski album, bez velikih pretenzija, ali su korektno tehnički realizirane. Jesu li te fotke loše? U smislu da se iz njih vidi da je snapshot kozmičko zlo, nešto kao američka vanjska politika? Ne, iako se iz komentara po newsima doista dade naslutiti nešto slično. Takav stav dolazi od perfekcionističkih pretenzija sudionika u takvim raspravama, koji se u pravilu bave istim tipom rasprave kakav možete vidjeti na grupi o automobilima, na kojoj će kao „najbolji“ biti okarakterizirani automobili s milijun konjskih snaga, širokim gumama, niskim ovjesom i, općenito, izgledom koji podsjeća na rekvizite iz filma „Brzi i žestoki“, zaboravljajući da je nekome tko ima troje djece „najbolji“ auto nešto poput velikog i udobnog karavana ili monovolumena s puno udobnih sjedala.

Isto kao što postoji bolji i lošiji sportski auto, postoji i bolji i lošiji karavan, i činjenica da vam treba karavan, ili u našem slučaju obiteljski snapshot, ne znači da se morate zadovoljiti kršem u kakvom se voze Turci koji iz Njemačke idu na more; naprotiv, karavan može biti nešto jako profinjeno, poput Mercedesa E55 AMG u karavan izvedbi. U slučaju fotografije, to znači da vaši snapshoti trebaju težiti standardima koje su pred snapshot postavili Bresson i Winogrand, umjesto da se zadovoljavate onime što za žutu štampu snimaju paparazzi.

Je li „bogohulno“ snimati obiteljske snapshote s Canonom 5d i 17-40 f/4L objektivom? Možda, ako ste snob, ali i tada imajte u vidu da je Winogrand svoje snapshote snimao Leicom. Osobno, za obiteljske snapshote preferiram širokokutni objektiv, čak i fisheye, budući da je s njima najlakše dobiti osjećaj dinamike, prostora i uključenosti koji su toliko bitni za fotografije tog tipa. Za portrete preferiram kratki teleobjektiv s velikim otvorom blende, ali za snapshote, što šire to bolje.

Dakle nešto može biti snapshot iako je korektno tehnički realizirano, naprosto zato što spada u taj tip fotografije. Te fotografije možda nisu zanimljive široj publici i nisu za izložbu, ili su pak zanimljive širokoj publici unatoč neformalnoj kompoziciji i prosječnom svjetlu, naprosto zato što prikazuju nešto zanimljivo. Snapshoti su dakle bitni, i treba ih snimati. Ako u pokušaju da uhvatite nekakve „umjetničke“ kadrove propustite snimati snapshote klinaca dok rastu, bit će vam žao kasnije, a većina toga što ste smatrali umjetnošću ionako će se pokazati kao slabo vrijedan plagijat nečega što je na vas ostavilo dojam, a u čemu zapravo ima vrlo malo vas. Snimajte, dakle, ono što je vama bitno, pa makar to bilo nezanimljivo široj publici, ali snimajte na takav način da i u snapshotu težite kvaliteti i „onom nečemu“ što nadilazi pojedinačno i dodiruje opće. A to opće u pojedinačnom, to je razlog zašto se snapshoti često nađu u umjetničkim galerijama.

Danijel Turina

Kategorija: 
Foto Naklapanja

Objavljeno: 27.06.2007.