HP Adaptive lighting

Tehnologija utemeljena na Retinex teoriji ljudskog vida kontrolira dinamički raspon u fotografskom aparatu

Klasično snimljena fotografija velikog dinamičkog rasponaKada bi napravili listu pogrešaka koje početnici u fotografiji rade među prvih 10 grešaka bilo bi kriva procjena dinamičkog raspona scene koju fotografiraju. Zašto se ta greška događa i što je uopće dinamički raspon? Greška nastaje zbog jednostavne činjenice da naš vidni sustav ne funkcionira na isti način kao fotografski aparat, a netko tko je nov u fotografiji još nije naučio "reagirati" kao aparat, odnosno prilikom pritiska na okidač ne zna da slika neće biti onakva kakvom je on vidi. Što se tiče dinamičkog raspona scene, to je odnos sjajnosti između najtamnijeg i najsvjetlijeg djela scene. Naš fotografski aparat može registrirati dinamički raspon do otprilike 1000:1 (ovisno aparatu i mediju na koji fotografiramo), naše oko od otprilike 30.000:1, a dinamički raspon scene može iznositi i do 100.000:1.

Ista fotografija snimljena s HP Adaptive lightingDrugi je čimbenik konačni produkt, fotografija, koja ovisno o mediju može prikazati veći ili manji raspon, tako na primjer računalni monitor može prikazati dinamički raspon i do 800:1 dok fotografija izrađena na papiru u idealnim uvjetima gledanja može prikazati dinamički raspon od 100:1. Postavlja se pitanje kako tako veliki svjetlosni raspon prikazati na mediju koji ima tako malo raspon. Ove vrijednosti koje smo naveli uglavnom su ekstremi na koje nećemo tako često naići, no vrlo često dinamički raspon scene prelazi mogućnosti našeg aparata, ali ne i našeg vidnog sustava, mi scenu možemo dobro vidjeti i u tamnim i u svijetlim područjima, ali ne i naš aparat.

Originalna scenaIskusni su fotografi naučili primjećivati te razlike i znaju kako s njima izaći na kraj, ako na primjer fotografiraju portret pri jakom sunčevom svjetlu mogu dodati svjetla u tamne sjene uz pomoć nekog dosvjetljivača ili bljeskalice, ako pak fotografiraju krajolik stavit će ispred objektiva filtar koji će smanjiti dinamički raspon scene. Za one koji ne mogu uočiti problematičnu scenu i koji nemaju znanja ili opreme za rješavanje problema pobrinuli su se proizvođači digitalnih fotografskih aparata.

Maska za korekciju kontrastaProblem je načeo HP koji je u svojim digitalnim fotografskim aparatima ponudio niz novih tehnologija pod zajedničkim imenom Real Life technologies, a ona koja nas zanima je Adaptive Lighting tehnologija. Ta se tehnologija temelji na Retinex teoriji ljudskog vida, koja objašnjava načine na koji ljudski vid dobiva podatke iz scene visokog kontrasta. Retinex je zapravo složenica nastala od riječi retina i cortex, retina je dio oka koji registrira sliku, u našem se jeziku naziva mrežnica.

Rezultat nakon primjene maskeKorteks je kora, no u ovom kontekstu on označava koru velikog mozga koja je odgovorna za najveći dio kognitivnih procesa, pa tako i za funkciju vida. Prema Retinex teoriji naša vizualna percepcija ovisi ne samo o retini nego i o korteksu, odnosno obrada podataka koju retina dostavlja vizualnom korteksu jednako je važna kao i ti podaci. Fotografskom aparatu nedostaje obrada, odnosno interpretacija podataka, pa on sliku registrira kakva jest i to uz sva svoja ograničenja.

Dinamika scene spašavana u postprodukcijiDigitalna je fotografija donijela i razne mogućnosti obrade tako da su fotografski aparati krenuli putem simulacije načina rada ljudskog vida s ciljem da fotografija scene izgleda što sličnije sceni kakvom je mi vidimo. Za okorjele fotografske znalce možemo reći da HP Adaptive Lighting tehnologija na temelju analize podataka koje dobiva s CCD-a generira nešto poput maske za kontrolu kontrasta, odnosno ono što se nekad u fotografskom laboratoriju satima mukotrpno obrađivalo tehnikama zadržavanja i dosvjetljavanja (dodging i burning) sada se događa u djeliću sekunde
Scena renderirana s Adaptive Lighting tehnologijomu procesoru HP-ovog digitalnog aparata. Tako dobivena maska čistim množenjem vrijednosti piksela u maski s vrijednosti piksela u slici radi korekciju i uravnotežuje svijetla i tamna područja. Rezultat je da aparat daje sliku koja izgleda onako kako smo je mi vidjeli, a ne kako je vidi CCD čip, tamna i svjetla područja fino su izbalansirana i takva slika izgleda dobro izgleda kako na ekranu tako i na papiru nakon što je ispišemo. Ovaj proces funkcionira ne samo sa kontinuiranom rasvjetom, kao što je dnevno svjetlo ili svjetlost klasičnih žarulja, nego i s
Scena izuzetno visokog kontrastabljeskalicama, pa ga je moguće kombinirati
s tehnikama snimanja bljeskalicom, kao što je dosvjetljavanje. Za poznavatelje digitalne tehnologije možemo još napomenuti da se cijeli proces obrade događa na sirovom signalu, prije primjene demosaic algoritama tako da se ne narušava kvaliteta izlazne slike, odnosno ne gube se informacije u slici kao što se to dešava ako sličan proces primijenimo u postprodukciji.

Adaptive Lighting je zapravo najsličniji postupku snimanja dvije uzastopne slike s dvije ekspozicije i to u RAW formatu iz kojih se kasnije spajanjem u jednu sliku u skupim i za većinu korisnika prezahtjevnim programima dobiva fotografija optimalnog dinamičkog raspona. Podešavanje problematične fotografije korekcijom gama krivulje i/ili svjetloće i kontrasta neće dati rezultate niti približno tako dobre kao što ih
Low postavkadaje Adaptive Lighting tehnologija, ako sliku korigiramo tako da posvijetlimo detalje u sjenama svijetli dijelovi slike postat će tada presvijetli ili ćemo u potpunosti izgubiti kontrast na fotografiji, u primjeru snimanja krajolikom s Adaptive Lighting tehnologijom dobili smo svjetlosno korektno izbalansiranu fotografiju, primijenimo jednu od navedenih metoda postprodukcije nebo će biti presvijetlo ukoliko posvijetlimo detalje u prvom planu. Korisnik naravno nije do kraja isključen iz tog procesa jer postoje dvije razine primjene Adaptive Lighting tehnologije, Low i High, a koju će korisnik odabrati ovisi o procjeni kontrasta scene. Za apsolutne početnike najbolje je koristiti opciju High jer će ona uvijek dati dobre rezultate.

Pogledajmo primjer fotografije crkvene zgrade u protusvjetlu. Na prvoj fotografiji zgrada je snimljena na standardan način.
High postavkaPrilikom snimanja ovakve scene školovani fotograf bi uz upotrebu mjerenja u točki (spot mjerenje) izmjerio nekoliko najvažnijih dijelova slike, očitao raspon ekspozicijskih vrijednosti, odredio koji dijelovi scene su mu najvažniji za kvalitetan prikaz, pa eksponirao tako da oni ispadnu što je bolje moguće. Nakon toga bi u postprodukciji pokušao spasiti što se spasiti da od ostatka fotografije. Već na prvom stupnju korekcije koji je označen kao "Low" vidi se znatno poboljšanje u prikazu ove izuzetno kontrastne scene, no pravi potencijal Adaptive Lighting tehnologije dolazi do izražaja na "High" postavci, kada je kompletna scena prikazana onako kako je mi vidimo bez ograničenja koje nam nameće fotografija kao medij.

Za kraj evo još jednog slikovnog primjera.
Kućni ljubimac imenom Točkica snimljena
Točkica © Damir Tiljakje pri vrlo kontrastnoj rasvjeti.

Ako pogledate refleks u očima vidjet ćete samo jedno svjetlo s naše desne strane, pa ipak na strani koja bi praktično trebala biti u mraku može se vidjeti svaka dlaka. Cijela slika je što se rasvjete tiče savršeno izbalansirana. Fotografija je snimljena aparatom HP Photosmart R707 uz primjenu High postavke Adaptive Lighting tehnologije.

Kategorija: 
Foto Tehnologija

Objavljeno: 30.10.2006.