Nepovoljna svojstva optike

Početnicima je ponekad teško razabrati koja su svojstva objektiva koliko bitna

U šumi tehničkih informacija koje kruže bespućima Interneta, početnicima je ponekad teško razabrati se u svemu tome i ustanoviti koja su svojstva objektiva koliko bitna, i kako zapravo protumačiti relativne izjave o tome da je neki objektiv loš, a neki drugi dobar. Za početak, hajdemo navesti sve loše osobine koje neki objektiv može imati.

Nedovoljna oštrina

Ovo je najčešće navođeni kriterij kvalitete objektiva, ali zna biti u najvećoj mjeri zbunjujuć. Naime, kod procjene oštrine objektiva postoji nekoliko parametara koji nisu svi podjednako bitni. Prvi je uniformnost – je li objektiv jednako oštar od središta do ruba slike. Većina nije, i tu se postavlja pitanje je li neoštrina na rubovima primjetna i predstavlja li u praksi problem. Neoštri rubovi na portretu praktički nikada neće biti problem, a slično važi i za većinu makro-fotografija. S druge strane, na fotografijama pejsaža koje moraju definirati detalje od ruba do ruba mutni kutevi mogu narušiti estetski dojam slike. S druge strane, takve pejsaže ćete slikati na blendi od f/8 do f/22. Ako su mutni kutevi primjetan problem na f/8, potražite bolji objektiv.

Drugi parametar je rezolucija, odnosno sposobnost oštrog crtanja velikog broja detalja. Sposobnost razlikovanja većeg broja detalja daje bolju trodimenzionalnu definiciju slike, pa će se nedovoljna oštrina objektiva vidjeti prije svega po plošnom dojmu slike. Različiti MTF grafovi pričaju samo dio priče – često objektiv ne izgleda posebno oštar, u smislu apsolutne rezolucije, ali daje iznimno kvalitetnu sliku visoke trodimenzionalnosti, zbog drugih parametara poput visoke propusnosti za sve frekvencije svjetla, apokromatske karakteristike i tome sličnog. S druge strane, znao sam viđati objektive koji imaju visoku rezoluciju ali zato boje izgledaju „tupo“ i loše definirano, zbog slabe transmisije i jakih kromatskih aberacija.

Flare i ghosting

Flare je, ukratko, svjetlo koje ne formira sliku nego unosi artefakte poput poligona, mrlja i padova kontrasta. Osjetljivost na flare je jedno od najgorih svojstava objektiva, budući da flare, za razliku od ostalih problematičnih svojstava, uglavnom dramatično i potpuno uništava sliku, i nije ga moguće nikako ukloniti u obradi. Ukoliko je neki portretni objektiv osjetljiv na flare, to ne mora biti poseban problem, jer ga po svoj prilici nećete koristiti kontra svjetla. Ali ako je pejsažni objektiv osjetljiv na flare, to bi ga moglo učiniti neupotrebljivim, budući da su fotografije pejsaža koje uključuju sunce, ili su snimane prema suncu, zapravo vrlo česte. Ghosting je podvrsta flarea, i označava prekrivanje slike svijetlom koprenom, što iznimno narušava kontrast.

Kromatske aberacije

Postoje dvije vrste problema koji se obično navode kao kromatske aberacije. Prvi je raslojavanje frekvencija svjetla, i vidljivije je prema rubovima slike. Drugi je takozvani „blooming“, odnosno pojava ljubičastih ili zelenih obruba oko visoko kontrastnih prijelaza. Ovaj drugi efekt nije posebno problematičan i spada u domenu sitnih gnjavaža. Prava kromatska aberacija, dakle raslojavanje frekvencija, ozbiljan je problem i uz lošu frekvencijsku propusnost spada u glavne razloge zašto neki objektivi imaju sliku koja izgleda kao da je snimana kroz prljavo prozorsko staklo; boje su mutne i tupe, slika je plošna i slabo definirana, a efekt se u pravilu ne može ukloniti u obradi. Objektivi koji pokazuju blooming mogu biti sasvim dobri, a objektive koji imaju izraženu kromatsku aberaciju koja „prlja“ boje treba izbjegavati u širokom luku.

Boje

Po pitanju boja postoje dva osnovna oblika odstupanja – lagana koloracija čitave slike, i „tupe“, nesaturirane boje. Ovo prvo nije neki problem i razmjerno lako se korigira u obradi. Ovo drugo je ozbiljan problem, jer nikakva obrada ne može od „zamuljanih“ boja napraviti briljantne i kristalno čiste. Čistoća boja ovisi o tipu stakla koje je korišteno u izradi optičkih elemenata objektiva; fluoritna i ultra-low dispersion stakla daju najčišće i najkontrastnije boje, dok stariji objektivi sa klasičnom optikom pate od problema sa čistoćom i definicijom boja. Čistoća boja je jedna od prvih i najbitnijih stvari koje ćete uočiti na fotografiji, i u dojmu trodimenzionalnosti slike sudjeluju barem jednako koliko i oštrina, odnosno rezolucija objektiva.

Kontrast

Slično kao i boje, kontrast je funkcija korištenih materijala i premaza optike. Loši antirefleksivni premazi pojačavaju osjetljivost na flare i smanjuju kontrast. Isto tako, optika koja ima loše boje u pravilu ima i niži kontrast, budući da visoki kontrast dolazi i od apokromatske karakteristike objektiva, te dobre frekvencijske propusnosti. Najbolji kontrast ima optika sa floritnim i low dispersion elementima, te kvalitetnim višestrukim antirefleksivnim premazima.

Loš bokeh

Bokeh, odnosno definicija nefokusiranog dijela slike, u najvećoj je mjeri funkcija žarišne duljine i otvora blende; objektivi s većom žarišnom duljinom i većim otvorom blende uvijek imaju bolji bokeh od onih s manjom žarišnom i manjim otvorom, tako da usporedba ima smisla samo između objektiva s istom žarišnom duljinom i na istoj blendi. Preostali faktori koji utječu na bokeh su broj listova blende i njihova zaobljenost (što je bolja aproksimacija kruga, to bolje), sferna aberacija objektiva (malo veći stupanj sferne aberacije daje bolji bokeh, što znači da pretjerano korigirani objektivi znaju imati neugodan bokeh) te sama konstrukcija objektiva. Na pejsažnom objektivu bokeh će biti manje-više nebitan, budući da ćete uglavnom htjeti potpuno oštru sliku. Na portretnom objektivu bokeh je najbitnija stvar.

Slaba svjetlosna moć

Svjetlosna moć, odnosno f/broj, nije podjednako bitna za sve primjene. Za pejsažni objektiv s kojim snimate sa stativa manje-više je nebitna; ionako ćete ga pritvoriti na f/8 ili više. Za objektiv s kojim snimate iz ruke u gradu, ili za teleobjektiv s kojim snimate pokretne ciljeve svjetlosna moć je jedna od najbitnijih stvari, isto kao što je bitno da objektiv bude oštar na otvorenoj blendi. Imajte u vidu da velika svjetlosna moć također otvara i mogućnost upravljanja dubinskom oštrinom, što je bitno za separaciju planova.

Geometrijska izobličenja

Tu u pravilu govorimo o barrel (bačvastom) i pincushion (jastučastom) izobličenju, iako neki objektivi stvaraju kompleksne (sinusno-valovite) distorzije. Barrel i pincushion se razmjerno jednostavno mogu korigirati u photoshopu i nekim raw konverterima. Kompleksne distorzije su neuklonjive. Stupanj izobličenja koji se u praksi može tolerirati ovisi o namjeni – ukoliko snimate arhitekturu, poželjno je da linije budu ravne a ne zakrivljene, ali većina normalnih primjena podnosi umjereni stupanj izobličenja. Ovdje naravno ne govorimo o prirodnim perspektivnim izobličenjima koja su svojstvena širokokutnim objektivima.

Vinjetiranje

Vinjetiranje je pojava zatamnjenja u kutevima slike. Obično većina objektiva vinjetira na otvorenoj blendi, a situacija se bitno popravlja pritvaranjem. Vinjetiranje se u pravilu trivijalno korigira u photoshopu i nekim raw konverterima, osim ako je tako jako da se definicija slike u kutevima posve izgubi.

Ovisno o tipu fotografije kojim se bavite, neki od ovih problema bit će vam kritični, dok će drugi biti posve nebitni. Primjerice, fotografu koji snima portrete u studiju s kontroliranom rasvjetom osjetljivost objektiva na flare neće biti posebno bitna, a oštrina kuteva bit će mu posve nebitna. Nekome tko snima pejsaže to će biti jedne od najbitnijih osobina. Ukoliko želite snimati fotografije koje imaju „starinski“ dojam, čak ni loše boje, vinjetiranje, kromatske aberacije, geometrijske distorzije i tome slična zla ne moraju biti problem, nego čak mogu pojednostavniti dobivanje željenog efekta. Ipak, ako želite da fotografije izgledaju dobro, ima smisla izbjeći optiku koja pokazuje veći stupanj gore navedenih problema, a ostatak se u pravilu može izbjeći tako što ćete naučiti kako se objektiv ponaša i koristiti ga tako da naglasite njegove dobre, a izbjegnete loše strane.

Više nije uvijek bolje. Primjerice, postoji dosta konzumerističkog ludovanja zbog kojeg se ljudi osjećaju pod pritiskom nabaviti „bolju“ opremu koja im zapravo ne treba. Primjerice, nekome tko snima pejsaže sa stativa posve je besmisleno kupovati ultra-skupi objektiv velike svjetlosne moći, kad će ga ionako pritvoriti na f/8 ili više. Isto tako, nekome tko snima studijske portrete zoom objektiv je samo beskorisna smetnja – težak je i skup, a u tim uvjetima nije ništa korisniji od prime objektiva potrebne žarišne duljine. S druge strane, negdje naprosto ne možete uštedjeti, jer je optimalna optika za neki tip fotografije naprosto skupa, i to se ne da zaobići ni na koji način.

Danijel Turina

Kategorija: 
Foto Tehnologija

Objavljeno: 25.02.2007.