Dubina bita

Dubina bita, termin je preveden s Engleskog (bit depth), a označava s koliko bita je opisan piksel.

© Fot-o-grafitiBit je najmanja jedinica kojom iskazujemo mjeru digitalnog prostora. Sjetite se brojčanih sustava. Mi koristimo dekadski koji ima deset znamenaka:
0, 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9.

Računala koriste binarni sustav koji ima dvije znamenke, stoga za njih postoje samo dvije vrijednosti: 0 i 1. Bit ima dužinu jedne znamenke i samo dva stanja. Kako takav sustav funkcionira kad je u pitanju slika? Da bi opisalo sliku računalo definira pravokutnu rešetku sastavljenu od malenih kvadratića, piksela.

Količinom piksela je definirana prva od četiri karakteristike digitalne slike, njezina relativna veličina. Apsolutnu veličinu ne znamo dok ne saznamo veličinu kvadratića unutar rešetke, ona se izražava brojem piksela potrebnih da popune duljinu jednog inča (2,54 cm). Tako smo definirali drugu karakteristiku digitalne slike, rezoluciju.

Treća karakteristika digitalne slike je dubina bita. Vratimo se rešetki. Svakom kvadratiću računalo dodjeljuje x i y koordinate. Kad je poznat položaj svih piksela u slici još treba definirati njihovu boju. Ako računalo radi s jednim bitom, svakom pikselu može dodijeliti samo dvije vrijednosti: 0 i 1. Ako nula označava crno, a 1 bijelo može se definirati slika. Pikselima u rešetci se dodjeljuju vrijednosti i tako nastaje slika. Kako to funkcionira vidi se na skici na vrhu stranice, na kojoj je prikazano oko. Kvadratićima je dodijeljena nijansa sive boje kako bi rešetka ostala vidljiva.

© Fot-o-grafitiNaravno da računalo radi s većim brojem piksela, odnosno s velikim rešetkama i da je njegova mreža puno finije strukture, tj. pikseli su manji. Tako nastaje slika veće rezolucije s dovoljno detalja da se stepenasti rubovi na određenom nivou finoće neprimjetno pretope u glatke linije.

No koliko god kvadratići bili sitni takva rešetka ne zadovoljava potrebe našeg vida. Oku treba finiji, ugodniji tonalitet. Rješenje je nađeno u povećanju broja bita koji opisuju piksel.

© Fot-o-grafitiKad informaciju o tonalitetu prenose dva bita postoje 4 moguće kombinacije (dva na kvadrat): 00, 01, 10 i 11, dakle i četiri moguće nijanse. Tri bita daju 8 kombinacija (dva na treću): 000, 001, 010, 100, 011, 101, 110 i 111, broj nijansi povećan je na 8.

© Fot-o-grafitiOsam bita (što se u računalnoj terminologiji naziva bajt) omogućuju 256 mogućih kombinacija (dva na osmu), odnosno isto toliko nijansi sivog. Sada je svaki piksel uz položaj označen koordinatama x i y, dobio još jednu dimenziju koja je dobila ime dubina bita.

Ona označava s koliko bita prikazujemo sliku odnosno koliko je "duboka" skala koju koristimo. Današnji se skeneri i digitalni foto aparati kreću unutar 8 do 12 bita (rotacijski skeneri postižu i do 16 bita), no standardni formati za pohranjivanje slika koriste samo 8 bita. Naravno da nam u cijeloj priči nedostaje boja. Četvrta karakteristika digitalne slike je sustav u kojem je definirana boja. Najpoznatiji sustavi su RGB i CMYK. Zadržimo se na RGB sustavu koji je ujedno i najviše u upotrebi. On definira zadanu boju pomoću tri primarne: crvene, zelene i plave.

© Fot-o-grafiti Dakle svakom pikselu treba dodijeliti određeni udio jedne od triju komponenata. Princip je isti, svakoj je boji dodijeljena rešetka i, u našem primjeru, raspon od 256 intenziteta. Tako nastaju tri različite slike, nazivamo ih RGB kanalima. Tri se slike preklope, jedna preko druge, a njihove boje se pomiješaju u novu.

Ako neki piksel u sva tri kanala ima vrijednost 0, u konačnici on je crne boje, ako su mu sve tri vrijednosti 255 boja će mu biti bijela. Vrijednosti između daju različite omjere, pa prema tome i različite boje. Broj mogućih boja je 256 x 256 x 256 = 16 777 216. Broj bitova je 3 x 8 = 24, te za takvu sliku kažemo da je 24 bitna. Terminologija nije u potpunosti usklađena te će netko takvu sliku nazvati 8 bitnom, misleći na bitove po kanalu.

Kategorija: 
Digitalna fotografija

Objavljeno: 11.02.2007.