Kompakt ili DSLR

Treba li u svijet digitalne fotografije krenuti s kompaktnim aparatom ili DSLR aparatom?

Nedavno se na newsima povela rasprava oko toga što je početniku pametno uzeti, ako želi aparat s kojim može malo ozbiljnije ući u fotografiju. Većina savjeta išla je u smjeru kupovine nekog kompaktnog ili prosumer aparata, jer je SLR navodno "overkill" za početnika. Izgleda da postoji neka vrsta snobizma oko tih SLR aparata, u smislu "to su aparati za prave frajere", vjerojatno zbog toga što su ih nakupovali ljudi koji su prošli nekoliko generacija digitalaca, preko jeftinih kompakta i prosumera do SLR sustava od nekoliko desetaka tisuća kuna, pa zbog toga izjednačuju bolju opremu sa svojim rastom u fotografskoj vještini.

Ja se sa svim tim uopće ne bih složio, jer je moja perspektiva ponešto drugačija. Ja naime nisam fotografiju učio na digitalcima, nego na filmu, a tamo SLR aparat nije nekakav nedostižni vrhunac tehnike, nego normalni aparat kao svaki drugi. Razlika između filmskog idiot/kompakta i SLRa je više u tome što je SLR preveliki za staviti u džep, i kupovali su ga ljudi koji su htjeli kontrolu nad aspektima fotografije, za razliku od onih kojima je fotografija služila jedino za dokumentiranje tuluma i izleta. Razlika u cijeni između idiota i SLRa je postojala, ali nije se radilo o nekakvim svemirskim vrijednostima, pa zbog toga uz filmski SLR nije vezan nikakav financijski snobizam - to je, naprosto, bio aparat za entuzijaste. Štoviše, neki SLR aparati niže klase napravljeni su za totalne dilajle - scenski modovi, automatika, jeftina plastika, sve skupa je napravljeno za čovjeka koji pojma nema o fotografiji.

Kako je sad došlo do toga da je DSLR, samom činjenicom da ima digitalni senzor umjesto filma, postao snobovski predmet žudnji, profesionalni aparat, nešto namijenjeno eliti? Halo, narode: ti "profesionalni aparati" imaju na sebi scenske modove sa sličicama planine, čovjeka i mjeseca, namijenjene ljudima koji pojma o pojmu nemaju, i nisu u stanju sami podesiti blendu i ekspoziciju unatoč pametnom svjetlomjeru. Ne'š ti profesionalnog aparata. Stvar je, naravno, jedino u cijeni - digitalni SLR je donedavno bio užasno skup komad opreme, u daleko višoj cjenovnoj klasi od kompaktnih aparata, tako da su se amateri po prvi put u povijesti fotografije bili prisiljeni odlučiti za jeftini, neprikladni idiot-digitalac, namijenjen snapshot-dokumentaciji, a ne umjetničkoj fotografiji, a naprosto zbog nedostižne cijene prikladnog aparata.

Zbog toga su se javljali razni smiješni aparati, poput Canonove A serije, koja na kompaktnom aparatu nudi "manualne opcije", odnosno mogućnost postavljanja blende, ekspozicije i fokusa putem izbornika. Naravno da nitko pri zdravoj pameti ne bi kupio takav aparat da SLR nije bio toliko nedostižno skup - naime, manualne opcije su korisne samo ako su lako dostupne i njima se može brzo i instinktivno upravljati. Čovjek mora biti poprilično očajan da bi podešavao fokus + i - tipkama iz izbornika. Bilo koji manualni SLR iz osamdesetih godina u usporedbi s takvom plastičnom igračkom izgleda kao vrhunski doseg ergonomije. Uglavnom, cijena SLR aparata niže klase toliko je pala, da se u nekim slučajevima spustila ispod cijene prosumer aparata više klase. To je točka u kojoj prestaje imati smisla savjetovati amateru da si kupi neprikladnu igračku umjesto aparata namijenjenog amaterima.

Druga stvar je objektiv. Napredni fotografi, koji početnicima savjetuju izbjegavanje SLR aparata, to čine između ostalog zato što njima SLR znači tri objektiva, telekonverter, sofisticirani eksterni flash, Lowepro ruksak i Manfrotto stativ. Kaj god. Početniku je dosta kit objektiv koji ide uz aparat, i stativ od 300kn. Kad se bude igrao s tom konfiguracijom godinu dana, vidjet će što mu sve fali, i fali li mu uopće išta. Aparat te klase ima mogućnost prilagodbe i početnicima i naprednim fotografima. Početnik će koristiti scenske modove dok ne nauči više, a napredni fotograf će staviti aparat u prioritet blende, ali u svakom slučaju neće prerasti aparat za tri mjeseca i uz financijski gubitak ga prodavati da bi kupio novi. A vama "frajerima", koji mislite da sad kad ste kupili Canon 20d imate opremu nedostupnu običnim smrtnicima i pukim početnicima, preporučujem da si pogledate što koriste pravi profesionalci vani, u Americi. Vaš ponos i dika tamo kotira kao drugi backup aparat, neka vrsta lagane igračke za šetnju, a oprema za posao su najčešće dva 1Ds MkII tijela. To je, dakako, u slučaju slabije plaćenih profića. Pravi dečki, koji snimaju reklamne kampanje, koriste Arca Swiss monorail tehničku kameru s digitalnim leđima srednjeg formata, ili nešto slično. Što ono rekoste, da je DSLR niže klase profesionalni aparat, predobar za amatera-početnika? Bwahahaha!

Danijel Turina