Koliko fotografirati?

Danas je snimiti fotografiju jeftinije nego ikad prije, pa se postavlja logično pitanje koliko koristiti tu privilegiju.

Rastom standarda u naše živote pod normalno ulaze kojekakve pogodnosti koje su se nekad smatrale luksuzom. Tako je i u fotografiji, oprema kojom se danas koristi prosječan hobist bila je san nekadašnjih profesionalaca, no nije u pitanju samo oprema, danas je jeftinije nego ikad snimiti fotografiju, a dolaskom digitalne tehnologije došlo je do novih odnosa, jednom kad nabavite opremu svaka fotografija koju snimite je praktično besplatna. Koliko onda treba fotografirati?

Želimo li usavršiti svoje fotografsko umijeće treba što je moguće više fotografirati, no pod procesom fotografiranja podrazumijeva se mnogo toga, ne samo pritisak okidača i arhiviranje ogromne količine DVD-a s golemom količinom nezanimljivih fotografija.

Gledajući s aspekta digitalne fotografije, rađanje crno bijele fotografije je dugotrajno i mukotrpno, fotografiraš, razvijaš film, pereš ga i sušiš, režeš na manje komadiće i da bi dobio ekvivalent današnjeg thumbnaila radiš kontaktnu kopiju, koju opet treba razvijati, prati i sušiti, bolju i veću sliku možemo vidjeti na LC zaslonu, neposredno nakon okidanja. Bez obzira na te teškoće neki od najvećih fotografa prošlosti stalno su fotografirali kako bi ostali u formi, neki su čak imali pravilo ili možda bolje rečeno ritual: "ispucati" jedan film prije doručka; kao u vojsci, prvo jutarnja tjelovježba, a tek onda doručak. Čak je u jednoj knjizi koja čitatelju obećava da će nakon njezinog pažljivog iščitavanja snimati fotografije kao najbolji svjetski profesionalci napisano da je razlika između profesionalca i amatera u količini snimljenih fotografija, da prepričam: profesionalac ima jako veliki budžet za film pa snima i do deset puta više od amatera kojemu je film skupa stavka, na sreću s digitalnom fotografijom to više nije tako pa sad i amater može snimati istu količinu fotografija kao i profesionalac. Konačan savjet čitatelju: snimajte 10 puta više pa je 10 puta veća šansa da će vam se dogoditi dobra fotografija.

Povodeći se za time neki bi vlasnik digitalnog foto aparata mogao bi do beskonačnosti stiskati okidač u nadi da će nakon određenog broja snimljenih fotografija doći ili do dobre fotografije ili do fotografskog prosvjetljenja, no na žalost to ne funkcionira baš tako. Jednom davno kad sam se započinjao baviti fotografijom zauzeo sam isti stav i odlučio na snimanju ispucati ne 10 fotografija nego 10 filmova, pa neka vide ti profesionalci! Nakon cjelodnevnog posla u laboratoriju ponosno sam izašao sa svojih 10 kontaktnih kopija. Sve što sada treba je odabrati onu "pravu" pobjedničku fotografiju! Na žalost, moj je nivo percipiranja fotografije bio tako nizak da čak i da se između 360 fotografija i nalazila "ona prava" ja je nisam uspio prepoznati. Sve što sam vidio je ogromna količina gotovo identičnih fotografija s kojim nisam znao što bih. Gotovo godinu dana kasnije moja je poznanica na buvljaku u Parizu kupila odbačene kontaktne kopije nekog francuskog modnog fotografa. Zamolio sam je da mi ih posudi kako bih ja to u miru prostudirao. Na kontaktima su bile označene neke fotografije. Pažljivim proučavanjem nikako nisam uspio proniknuti zašto su baš te fotografije bile označene, da li su to one koje treba uzeti ili one koje treba odbaciti? I dalje mi je sve izgledalo kao varijacija na temu. Istina da se moja vještina u fotografiranju ptica, refleksija u lokvama i ostalih specifičnosti krajolika kojeg sam mogao pronaći u susjedstvu bila već poprilično usavršila no suočen s modnom fotografijom ponovo sam shvatio svu svoju nemoć u prepoznavanju dobre fotografije.

Danas je protok informacija višestruko veći, novi fotografski početnici imaju na raspolaganju odlično opremljene knjižare, imaju Internet, sve je brže i jednostavnije. Da li je zaista tako? Razmislimo malo o tome. Nekada je objaviti mali 7" vinilni singl bio pravi pothvat, danas svaki klinac iz susjedstva može naštancati vlastitu ediciju CD-a, da li se zato danas stvara bolja glazba? Možda i da, no kako je pronaći u poplavi smeća? Situacija je slična kao da u naplavinama koje je izbacila neka rijeka nakon visokog vodostaja tražite vrijedne stvari, a isto se dešava i s fotografijom. Prije svega treba znati kako tražiti, nakon toga gdje tražiti i na kraju dolazi ono najvažnije i najteže, kako prepoznati?! Upravo je ovo zadnje pitanje od ključne važnosti za našu temu, jer što vrijedi pritiskanje okidača u nadi da će se dogoditi čudo, ako mi to čudo ne znamo prepoznati?

Ponovimo: želimo li usavršiti svoje fotografsko umijeće treba što je moguće više fotografirati, no pod procesom fotografiranja podrazumijeva se mnogo toga, ne samo pritisak okidača! Podrazumijeva se kritično i kreativno gledanje, podrazumijeva se promišljanje fotografije prije nastanka (zaboravimo na trenutak reportažnu fotografiju koja je u službi novinarstva i izvješćivanja javnosti), podrazumijeva se njezina analiza nakon nastanka, podrazumijeva se da svakoj fotografiji koju smo napravili damo njezinu priliku da "progovori" za sebe, a ona to nikako ne može ako joj posvetimo djelić sekunde i na kraju podrazumijeva se kritičan i iskren stav prema samome sebi i osobnim motivacijama. Svaka od ovih stavki zahtijeva dosta ulaganja energije i vremena, a kako to napraviti ako smo snimili 500 fotografija?

Istina je da profesionalni fotografi snimaju više, ali oni si to mogu dopustiti jer u djeliću sekunde između mnoštva sličnih fotografija znaju prepoznati one koje ne zadovoljavaju, imaju brz i uhodan sustav selekcije te kritičan i objektivan stav prema svojim fotografijama, a to je ono što početnik tek treba usvojiti.