Prostorna frekvencija

Potraga za značenjem riječi frekvencija gotovo uvijek će nas odvesti do definicije koja govori o učestalosti neke pojave u jedinici vremena.

Najčešća definicija na koju nailazimo je broj titraja u sekundi. U sustavu međunarodnih jedinica (SI), jedinica za frekvenciju je Hz (hertz), a definirana je kao sekunda na minus prvu – odnosno izražava učestalost neke pojave u sekundi. Tako je naše poimanje frekvencije uglavnom vezano za vrijeme pa veliki postotak osoba ima problema s poimanjem prostorne frekvencije s kojom se do sada nisu sreli. Prostorna frekvencija izražava učestalost ponavljanja neke forme u prostoru i vrlo je bitna u fotografiji. Razlučivost filma i optičkih sustava mjeri se MTF krivuljama (Modulation Transfer Function). MTF krivulja pokazuje odziv sustava u odnosu na prostornu frekvenciju. U digitalnoj fotografiji često koristimo pojam prostorne frekvencije iako toga nismo svjesni. Razlučivost pisača ili skenera izražava se u dpi (dots per inch) ili ppi (pixels per inch), a to nije ništa drugo nego učestalost točaka ili piksela po jedinici dužine. Za sve koji se bave fotografijom, pogotovo digitalnom, bitno je shvatiti pojam prostorne frekvencije. Nju je lako objasniti kod ponavljajućih pojava, kao što su to na primjer stube, rešetke kaveza, jednostavna ograda ili prugasti uzorak mornarske majice.

Ako je ograda napravljena od širokih dasaka ona predstavlja primjer niske prostorne frekvencije, ako je napravljena od letvi možemo reći da je to primjer u kojem prostorna frekvencija ima neku srednju vrijednost. Kavez za ptice napravljen od tankih žica na malom razmaku primjer je visoke prostorne frekvencije. Terminologija je zapravo neodgovarajuća jer je prenesena iz terminologije koja se koristiti za opis zvuka, no novi nazivi nisu uvedeni. Malo teže je razumjeti primjer na slici koja nema ponavljajuću formu. Na slici koju smo uzeli za primjer označena su tri područja. Prvo područje, dio plavog neba, jednolično je i ne pokazuje značajne promjene, to je područje niske prostorne frekvencije. Drugo područje, krošnja, ima vidljive neujednačenosti no one nisu blisko raspoređene, u tom području prostorna frekvencija ima srednju vrijednost. Treće područje, travnjak, ima učestale promjene – svaka travka je drugačije je boje i intenziteta – to je područje visoke frekvencije. Iz ovoga možemo izvesti jednostavan ali važan zaključak: visoka frekvencija predstavlja područje s puno detalja u slici, srednja frekvencija označava područje s nešto manje detalja u slici, a niska frekvencija s malo detalja u slici.