EV

EV je akronim izraza eksposure value (ekspozicijska vrijednost), sustava koji je nastao pedesetih godina prošlog stoljeća u Njemačkoj.

Izvorni koncept pokušao je pojednostaviti opis parametara ekspozicije koji se prema fotografskom konceptu sastoji od kombinacije dvaju brojeva – otvora zaslona i brzine zatvarača, a povrh toga jedan od ta dva broja je razlomak. Ovakvu se kombinaciju pokušalo zamijeniti jednim jednostavnim brojem. Kako bismo što je to moguće jednostavnije objasnili EV koncept vratiti ćemo se i objašnjenju ekspozicije, ovaj put na drugi način. Svjetlost smo do sada tretirali kao elektromagnetski val, no ona ima dvojnu prirodu, ponaša se kao elektromagnetski val, ali i kao da je sastavljena od majušnih čestica koje su dobile ime fotoni. Što je više fotona palo na neku površinu to je ona primila više svjetlosti, rasvjetljenija je. Tako se ponašaju i elektroni, pa je otuda moguć elektronski mikroskop. Fotoni dakle putuju prostorom i kad udare u naše receptore unutar oko mi vidimo svjetlost. Isto tako kad udare na površinu filma stvaraju latentnu sliku, a kad udare u površinu silicijske fotodiode izbijaju iz materijala elektron kojeg onda elektroničke komponente digitalnog foto aparata bilježe kao signal. Zamislimo sada da nam je za optimalnu kvalitetu neke slike potrebno 6 fotona. Ovaj je broj izabran samo radi jednostavnosti primjera u stvarnosti je on mnogo veći. Fotoni dolaze do prednje leće objektiva, ulaze u objektiv, sustav leća u objektivu ih usmjeruje na film ili čip, a na njihovom se putu nalaze zaslon i zatvarač. Oni su, opet radi jednostavnosti koncepta i animacije ovdje prikazani kao jedan sustav, jedna prepreka koja se nalazi ispred fotona i koja ih sprječava da dođu do filma ili čipa ili bilo kojeg drugog foto osjetljivog medija.

Zatvarač blokira put © Fot-o-grafiti

U jednom trenutku prepreka se otvara i propušta fotone.
Zatvarač otvara put © Fot-o-grafiti
Na animacijama su prikazana dva slučaja. U prvom se slučaju prepreka otvori tako da propusti svih 6 potrebnih fotona odjednom i kad oni prođu brzo se zatvori. Fotografskim rječnikom rečeno imali smo veliki otvor zaslona i kratko trajanje njegovog otvaranja, on se vrlo brzo otvorio i zatvorio pa bi fotografi rekli da je brzina ekspozicije bila velika. Možemo čak primjera radi ovim parametrima dodijeliti i neke konkretne vrijednosti. Recimo da je to bio otvor zaslona f/4 i brzina zatvarača 1/500 odnosno da je zatvarač bio otvoren u trajanju od jedne petstotinke sekunde.
Zatvarač otvara put © Fot-o-grafiti
U drugom slučaju zaslon se nije otvorio toliko puno kao u prvom, kroz otvor zaslona moglo je proći samo po 2 fotona odjednom. Kako bismo propustili 6 fotona zatvarač je morao ostati otvoren čak tri puta duže. Možemo zamisliti i treći slučaj kad kroz otvor mogu odjednom proći 3 fotona, tada će zatvarač kako bi propustio 6 fotona biti otvoren duplo duže vrijeme nego u prvom slučaju. Vidimo da imamo 3 različite kombinacije koje propuštaju uvijek isti broj fotona. U sva tri slučaja ekspozicija će imati istu vrijednost: 6 fotona. Upravo smo na jednostavnom primjeru pokazali sustav ekspozicijske vrijednosti. U konkretnom fotografskom slučaju za korektnu ekspoziciju potrebna je neka količina svjetlosti, nju nazivamo ekspozicijskom vrijednosti, a možemo je ostvariti različitim kombinacijama brzine zatvarača i otvora zaslona. Tako sve kombinacije koje propuštaju istu količinu svjetla imaju istu EV. U našem primjeru to bi bilo

f/2............1/2000

f/2,8.........1/1000

f/4............1/500

f/5,6.........1/250

f/8............1/125

a prema formuli po kojoj se računa EV ona bi iznosila 13. Za matematički nastrojene formula je EV = 3,32 log (N na kvadrat/t) N = otvor zaslona t = vrijeme u kojem je zatvarač otvoren.

Autor: 
Damir Tiljak
Kategorija: 
Opća fotografija

Objavljeno: 02.12.2005.