ISO

Na svim digitalnim i analognim fotoaparatima postoji gumb s ISO oznakom, što on predstavlja?

Visoki ISO na čipu = šum © Fot-o-grafitiDa bismo to objasnili što je to ISO moramo se vratiti u doba analogne fotografije. Tada se u aparate umetao film, posebno pripravljena supstancija osjetljiva na svjetlo nanošena na elastičnu podlogu, često u više slojeva. Film se nije smio izložiti svjetlu prije i poslije snimanja fotografije, morao je biti zatvoren u za svjetlo nepropusnu komoru. Tu je važnu dužnost obavljao zatvarač, koji se otvarao samo u trenutku fotografiranja. Tada je film bio izložen svjetlu koje ga je osvijetlilo ili kako u fotografiji kažemo eksponiralo. No da bi fotograf znao koliko dugo mora izlagati film svjetlu morali su biti poznati neki parametri. Prvi je bio intenzitet svjetla koje je dolazilo na film, a drugi kako će film reagirati na svjetlo. Neki su filmovi trebali manje svjetla kako bi zabilježili sliku, a neki više. Oni koji su trebali manje svjetla dobili su epitet brži ili osjetljiviji, no to nije bilo dovoljno, trebalo je pronaći način da se ta osjetljivost izrazi nekim brojkama kako bi se precizno moglo odrediti koliko i kako treba film eksponirati. Davno prije nego je uveden pojam globalizacija različite industrijski razvijene nacije imale su različite standarde, pa je tako postojalo nekoliko sustava za izražavanje osjetljivosti filma. Najvažniji su bili ASA (American Standard Association) i DIN (Deutsche Industrie Normen).

Visoki ISO na filmu = zrno © Fot-o-grafitiKasnije se posla primila organizacija koje se zvala International Organization for Standardization i sve te standarde izjednačila pa je taj novi standard dobio oznaku ISO. Kako bi akronim za "International Organization for Standardization" na različitim jezicima bio različit, na primjer u Engleskom bi bio IOS, a u Francuskom OIN (Organisation internationale de normalisation) odlučeno je da se naziv organizacije izvede iz Grčke riječi "isos" koja znači jednak, tako je naziv organizacije identičan u svim zemljama i na svim jezicima. Prema ISO standardu osjetljivost filma ili digitalnog senzora (ili kako to na Hrvatskom običavamo reći digitalnog osjetila) izražena je brojevima. Da ne ulazimo u detalje koliko koji broj zahtjeva svjetla jer o tome brine svjetlomjer ugrađen u aparat, samo ćemo ukazati na nekoliko važnih činjenica. Ako su brojevi isti, osjetljivost na svjetlo je ista. Veći broj označava da je medij osjetljiviji na svjetlo, a manji da je manje osjetljiv. Dupli broj označava duplo veću osjetljivost, tako je ISO 200 dva puta osjetljiviji od ISO 100. ISO 400 je pak dva puta osjetljiviji od ISO 200, a čak četiri puta osjetljiviji od ISO 100. Možda se ovo čini logično no bilo je mnogo sustava koji su osjetljivost označavali na logaritamskoj skali, pa je tako broj 24 označavao duplo veću osjetljivost od broja 21, a četiri puta veću od broja 18. Štoviše ispravno pisanje ISO standarda traži da se navode oba broja, onaj izveden od ASA i onaj izveden od DIN, pa tako treba stajati ISO 100/21.

© Fot-o-grafitiVisoki ISO ima svoju cijenu, kod filmova to je zrno, a kod digitalaca to je šum, zato ne treba pretjerivati s povećanjem ISO vrijednosti, baš obratno, treba koristiti najmanju moguću vrijednost, osim ako baš ne želimo takav efekt.

Kategorija: 
Opća fotografija

Objavljeno: 23.01.2006.