Komponente fotografije

Svaka se fotografija sastoji od tri podjednako važne komponente, a fotograf bi trebao poznavati sve tri.

Te komponente su:

1. tehnička

2. estetska

3. psihološka

Početnici ih savladavaju upravo ovim redom kako smo ih naveli. Obično se započenje nekim tehničkim znanjem kako bi uopće imali mogućnost stvoriti fotografiju. Nakon prvih grešaka to se znanje polako produbljuje kako bi fotografije bile sve bolje u tehničkom smislu. Kad se dostigne određeni tehnički nivo započinje se uočavati potreba za estetskim dorađivanjem fotografije. Fotografije, više nisu mutne i neoštre, ali im još uvijek nedostaje nešto što je teško definirati. Tada se najčešće započinje s učenjem pravila kompozicije. Kad se i to znanje usvoji imamo tehnički i estetski dobro izvedenu fotografiju, ali opet joj u većini slučajeva nešto nedostaje, a to je pobuđivanje emocije u gledatelju. Vizualno ugodna i tehnički savršena fotografija i dalje treba neku dodatnu komponentu koja će emocionalno angažirati gledatelja. Fotografija kao medij jednostavno iskazuje potrebu za komunikacijom, a ljudi zbog iste te potrebe vole gledati fotografije. Ovu kompleksnu interakciju između fotografije i gledatelja nazvali smo psihološkom komponentom. Ona je ujedno i najteža za savladati jer ju je gotovo nemoguće naučiti. Neki se manji djelovi mogu naučiti, no ono bitno može se usvojiti samo iskustvom i radom. Kad se taj dio konačno usvoji potreba za prve dvije komponente naizgled nestaje jer fotografija koja komunicira ne mora biti tehnički savršena niti mora biti posložena prema pravilima kompozicije. No nemojte se zanositi da možete preskočiti prve dvije komponente.

U mnogim knjigama koje se bave kompozicijom stoji uputa da kompozicijom treba dobro ovladati, pa je nakon toga zaboraviti. Slična je stvar i sa tehničkim aspektima. Iskusan fotograf više ne razmišlja koju kombinacija parametara treba postaviti na aparatu, kao što iskusan vozač ne mora gledati u mjenjač da bi saznao u kojoj brzini vozi, sve mu naizgled dolazi samo, ali dolazi mu zato što je to napravio tisućama puta. Sve se svodi na trening zahvaljujući kome reakcija postaje spontana, svi teško naučeni tehnički i estetski aspekti smještaju se u podsvijest i egzistiraju na nivou instinkta. Sada je fotograf spreman usvajati psihološku komponentu. Psihološka komponenta je najkompleksniji dio fotografije, no kao i sve u životu egzistira na nekoliko nivoa. Neki se vrlo brzo dosjete kako izazvati jak emocionalni odziv kod gledatelja pa krenu fotografirati uznemirujuće prizore stradalih osoba. Drugi se pak okrenu na drugu stranu pa fotografiraju prirodne ljepote koje oduzimaju dah. Tu su i prizori s djecom koji također spadaju u emocionalno jake fotografske teme. Ne možemo za sve fotografije tog tipa reći da su kič, no većina ih je idejni kič, jer je autor u samom startu često zacrtao upravo taj put znajući da će takva fotografija uz najmanji uložen trud izazvati najveću reakciju, samo mali postotak fotografa može iz praktično svake teme napraviti fotografiju koja će na njoj svojstven način komunicirati s gledateljem i izazvati potreban emocionalni odziv. Takvi su fotografi ne samo majstori svog zanata nego i istinski umjetnici.