Sjenilo objektiva

Iako izgleda kao običan komad plastike sjenilo je jedan od bitnih djelova objektiva.

Ako za vrijeme snimanja uperite objektiv u smjeru jakog svjetla ili se dogodi da snop svjetla dođe do prednje leće objektiva s bilo koje strane, velika je vjerojatnost da će se u trenutku kad ste pritisnuli okidač u objektivu pojaviti jake unutrašnje refleksije, na slici će se možda pojaviti čudni višekutni oblici (oblik zaslona), možda svijetle linije ili zvjezdice sastavljene od svjetla, svijetli krugovi, kugle ili neki drugi oblici koncentriranog ili raspršenog svjetla i naravno svjetla područja smanjenog kontrasta i izgubljenih detalja.

Sve su te pojave posljedica već spomenutih unutrašnjih refleksija objektiva, a oblici i intenziteti tih pojava ovisit će o konstrukciji objektiva, broju leća, intenzitetu i kutu upadnog svjetla i kvaliteti anti-refleksivnih slojeva. Na ovaj su problem naročito osjetljivi širokokutni objektivi jer imaju ispupčenu prednju leću, stariji objektivi koji imaju manje kvalitetne anti-refleksivne slojeve ili ih uopće nemaju i zum objektivi budući da imaju puno više ugrađenih optičkih grupa pa tako i više graničnih površina zrak-staklo na kojima se svjetlost lomi.

Odbljesci unutar objektiva degradiraju kvalitetu slike, a prisutni su uvijek kad u objektiv uđe svjetlost koja nije u direktnoj funkciji formiranja slike. Iako je ta pojava, kako smo je opisali u uvodnom djelu teksta, izuzetno vidljiva kod jakih i usmjerenih snopova svjetla ona nije ograničena samo na njih, čak i raspršeno svjetlo uzrokuje neželjene refleksije, jedina je razlika što se one neće tako direktno pokazati nego će uzrokovati opći gubitak kontrasta i zasićenje boja na fotografiji.

Kako spriječiti ovu pojavu? Najbolje je ne snimati s izvorom svjetla u kadru, odnosno kod krajolika snimati sa Suncem za leđima, no tada smo osuđeni na uvijek iste monotono rasvijetljene fotografije, želimo li ipak imati mogućnost različitih kutova snimanja u odnosu na izvor svjetla trebamo se poslužiti "onom plastikom" koja se nalazi na objektivu, odnosno sjenilom za objektive. Ono će sasvim dobro poslužiti ako se izvor svjetla nalazi negdje sa strane. Sjenilo tada blokira zrake svjetlosti koje bi sa strane mogle doći do prednje leće.

Iako ovo izgleda kao jednostavno i dobro rješenje u praksi dolazi do niza problema. Postoje poprilično jeftina sjenila koja su napravljena od crne ali ipak sjajne plastike. Takva sjenila mogu s unutrašnje stjenke reflektirati svjetlost prema prednjoj leći objektiva. Najbolja sjenila imaju unutrašnjost obloženu finim dlačicama utaljenim u plastiku, pa im površina djeluje poput crnog baršuna koji upija svu svjetlost koja na njega padne.

Drugi problem javlja se zbog toga što se mnoga sjenila ne protežu dovoljno daleko od površine objektiva kako bi blokirala veći dio zalutalog svjetla. Postoje dva slučaja kad proizvođači ne mogu osigurati dobru konstrukciju sjenila: prvi je kod objektiva s promjenjivom žarišnom duljinom, kada sjenilo mora biti konstruirano tako da ne zaklanja rubove kadra koje želimo fotografirati niti pri najvećem kutu pokrivanja objektiva, odnosno pri najkraćoj žarišnoj duljini; a drugi je slučaj kad se objektivi za 35 mm format koriste na digitalnim foto aparatima koji koriste uži vidni kut objektiva, jer je na njima sjenilo konstruirano za veći vidni kut.

U takvim problematičnim slučajevima kad sjenilo nije u potpunosti funkcionalno postoje zamjenska rješenja, koja su naročito jednostavna ako je prilikom snimanja aparat na stativu. Tada možemo dodatno zakloniti objektiv od svjetla. Za to možemo iskoristiti ruku, kapu, komad kartona ili vlastito tijelo. Kod ekstremnih uvjeta fotografiranja, kao što je snimanje u protusvjetlu treba sunce odnosno bilo koji izvor svjetla zakloniti iza neke stijene ili drveta, također treba ukloniti filtar s objektiva kako bi smanjili broj površina na kojima se lomi svjetlost. Postoje također i sjenila u obliku harmonike koja mijenjaju dužinu prema potrebi, pa tako kontroliraju kut pokrivanja. Kod ovakvih dopunskih rješenja ponekad je teško predvidjeti kad će sjenilo ili pomagalo koje koristimo postati dio slike, odnosno tamna sjena na našoj slici.

Kako bi poboljšali djelotvornost sjenila proizvođači pristupaju različitim rješenjima. Za uskokutne objektive odnosno objektive s velikom žarišnom duljinom sjenilo je najčešće ima oblik koji je dio konusa. Takvo oblikovano sjenilo ne uzima u obzir činjenicu da je kod većine aparata, odnosno kod svih aparata koji koriste pravokutan oblik filma ili senzora, kut pokrivanja objektiva veći po horizontalnoj nego po vertikalnoj osi. Kod objektiva s uskim kutom ovo nije bitno, no kod onih sa širokim kutom takvo bi sjenilo izazvalo pojavu koju nazivamo vinjetiranje – po kutovima slike nastale bi sjene koje u nekim slučajevima u potpunosti mogu pokriti dio kadra. Da bi to spriječili proizvođači su napravili sjenila u obliku "cvijeta", stjenke sjenila podsjećaju na latice. Takva sjenila uzimaju u obzir odnose kutova po horizontali i vertikali, a na dijelovima na kojima pokrivaju kutove slike dodatno su otvorena kako ne bi izazvala vinjetiranje niti pri najširem kutu snimanja.

Prilikom fotografiranja u uvjetima u kojima postoji mogućnost odbljesaka u objektivu treba pripaziti na još dva čimbenika. Prvi je otvor zaslona, a drugi dužina ekspozicije. Prilikom kadriranja mi uvijek promatramo scenu kroz maksimalno otvoren zaslon, uvjeti nastajanja odbljesaka mogu se promijeniti kad stvarne ekspozicije jer će se zaslon tom prilikom zatvoriti na drugu veličinu otvora. Zato je dobro provjeriti kadar pri stvarnom otvoru zaslona, uz pomoć tipke za procjenu dubinske oštrine. Trajanje ekspozicije također će utjecati na intenzitete odbljesaka i njihov konačan udio u slici. Pri radu s digitalnim aparatom zato uvijek treba provjeriti sliku nakon snimanja i ako zaključimo da su odbljesci uzeli svoj danak u kvaliteti slike pokušati snimati s različitim kombinacijama otvora zaslona i brzine zatvarača.