SLR - TLR - TTL

SLR je kratica termina Single Lens Reflex.

SLR

SLR je kratica termina Single Lens Reflex. Iako se kod nas za takvu vrstu aparata koristi naziv jednooki refleksni fotoaparat ispravan prijevod bio bi jednoobjektivni refleksni fotoaparat. Ovi aparati prvi su se put pojavili krajem 19. stoljeća i vrlo su brzo postali popularni. Osnovne prednosti SLR sustava jesu gledanje slike točno onakve kakva će biti projicirana na film tj. odsustvo paralakse, uvid u dubinsku oštrinu te jednostavno izoštravanje. Razlog tomu je što se svjetlost koja je prošla kroz objektiv odbija (reflektira – odatle ono refleksni u nazivu) od zrcala postavljenog ispred filma ili čipa i svoj put nastavlja do mutnog stakla, gdje
će formirati sliku koju jasno vidimo.

U trenutku ekspozicije ugrađeni mehanizam podiže ogledalo kako bi na film ili čip bez smetnje stigla projekcija slike. Ovakav se dizajn danas najviše koristi kod fotoaparata srednjeg formata, a mutno staklo je zaklonjeno sklopivom konstrukcijom koju u žargonu nazivamo "šaht". Svrha šahta je zakloniti sliku na mutnom staklu od upadnog svjetla kako bi je fotograf mogao lakše vidjeti. Unutar "šahta" je često ugrađeno i malo povećalo kako bi se bolje mogla provjeriti oštrina slike.

Nedugo nakon Drugog svjetskog rata uvedena je i pentaprizma koja je omogućila direktno projiciranje slike u tražilo što je vrlo brzo SLR fotoaparate učinilo najpopularnijom vrstom aparata. Pentaprizma je omogućila niz konstrukcionih poboljšanja uključujući i TTL mjerenje svjetla, tj. mjerenje svjetla kroz objektiv.

TLR
TLR je kratica od Twin Lens Reflex, u prijevodu refleksni fotoaparat s dva objektiva. U nas se uvriježio naziv dvooki refleksni fotoaparat. Ovaj se tip aparata prvi puta na tržištu pojavio 1928. Bio je to sada već legendarni Rolleiflex kojeg je proizvela kompanija Rollei. Taj je aparat zbog svoje praktičnosti vrlo brzo stekao naklonost fotografa i po popularnosti nadmašio aparate SLR dizajna. Fotoaparat TLR dizajna se u osnovi sastoji od dva aparata koji se nalaze jedan iznad drugog. Gornji služi za kadriranje i izoštravanje, a donji za eksponiranje filma.

Oba objektiva moraju imati istu žarišnu duljinu,
no gornji je jednostavnijeg dizajna i propušta više svjetla zbog lakšeg izoštravanja. Slika koja prolazi kroz taj objektiv reflektira se u zrcalu i projicira na mutno staklo. Nedostatci ovog tipa aparata su pojava paralakse, objektivi se uglavnom ne mogu mijenjati, a kako objektiv za izoštravanje uvijek ima isti, maksimalni otvor, prilikom snimanja ne može se vidjeti kolika će biti dubinska oštrina, a i slika koja se pojavljuje na mutnom staklu okrenuta je naopako. Ovakvi aparati uglavnom rade s formatom 6x6, a za neke su napravljeni adapteri koji omogućuju korištenje 35 mm filma.

TTL

TTL je kratica termina Through The Lens. Uglavnom je pogrešno vežu za SLR fotoaparate s pentaprizmom jer i kod SLR aparata bez prizme gledamo sliku koja je prošla kroz objektiv. Pojam TTL izvorno je iskovan kad su u pentaprizmu 35 mm fotoaparata ugrađeni svjetlomjeri. Tako je došlo do novog tehnološkog proboja na području izrade fotoaparata koji je omogućio mjerenje svjetla kroz objektiv. Taj je sustav prvi put upotrijebljen 1965. u fotoaparatu "Praktica mat", a kako se do tada svjetlo mjerilo s vanjskim svjetlomjerom, smišljen je i novi termin Through The Lens metering - TTL mjerenje, koji je kasnije pogrešno postao zamjenski naziv za SLR fotoaparate s pentaprizmom. Svjetlomjeri su se dakle prvobitno nalazili unutar prizme, što je i danas slučaj kod srednjeg formata. Takav sustav koriste i neki fotoaparati formata 35 mm starije proizvodnje, dok je u većini aparata, odnosno svim novim aparatima ugrađeno polupropusno ogledalo. Dio svjetla koje dolazi na ogledalo, reflektira se u pentaprizmu, a dio prolazi kroz ogledalo i pada na senzor.

Upotreba polupropusnog ogledala nešto malo smanjuje svjetlinu slike u tražilu i u nekim slučajevima može dati krivo očitanje intenziteta svjetla, koristimo li linearni polarizacijski filtar.

Prednost TTL mjerenja je u tome što, za razliku od mjerenja vanjskim svjetlomjerom, automatski korigira mjerenje na promjenu intenziteta svjetla do kojeg može doći korištenjem filtara, makro prstenova ili zbog refleksije na lećama objektiva. Druga prednost je što se može mjeriti točno ona scena koju želimo fotografirati ili dio scene koji nam je najvažniji, odnosno nema paralakse mjerenja.