Čvorne točke i panorama

Kod snimanja za panoramu foto aparat treba rotirati oko stražnje čvorne točke.

Do sada smo objasnili već poprilično optike. Započeli smo s jednostavnom lećom čije djelovanje na svjetlost se može objasniti uz pomoć osnovnih zakona geometrijske optike, vidjeli zašto se na aparatima uopće moramo mučiti sa skupim, teškim i kompliciranim objektivima i početne komplikacije koje se javljaju kad radimo s objektivima kompleksne izrade, a ne s jednostavnim lećama. Sada bi mogli objasniti kako neke od tih komplikacija riješiti, odnosno gdje primijeniti tu silnu teoriju koja većini početnika izgleda potpuno apstraktna i nepotrebna. Općim prihvaćanjem digitalne fotografije popularni su postali neki do tada egzotični vidovi fotografije, kao što su na primjer makro fotografija i panorama. Digitalna ih je fotografija pojednostavila i učinila pristupačnim širokom krugu korisnika. No nije sve baš tako jednostavno. Iako mnogi programi za spajanje panoramskih fotografija mogu donekle korigirati greške prilikom fotografiranja i oni imaju svoje granice. Ako im date loš ulazni materijal panorama oko koje ste se jako trudili može na kraju imati poprilično nedostataka. Dobar ulazni materijal nije teško pripremiti, ako znate kako. I tu sada do izražaja dolazi znanje fotografske optike.

Kod snimanja za panoramu foto aparat treba rotirati tako da ne dolazi do promjena u perspektivi. Što to znači? To znači da se na fotografijama ne smiju promijeniti odnosi između pojedinih objekata, ne smije se mijenjati njihova međusobna udaljenost, veličina i kut kojeg zatvaraju s centrom objektiva. Da bi ovo objasnili vratit ćemo se ponovo jednostavnoj leći. Slika koju ona formira omeđena je zrakama koje prolaze kroz centar, sve ostale zrake koje opisuju objekt smjestit će se negdje između te dvije krajnosti. Ako leću rotiramo oko optičkog centra ti se odnosi neće promijeniti. Udaljenost, međusobni položaji i kutovi koje objekti zatvaraju s optičkom osi leće ostaju isti.

Situacija se sasvim mijenja ako je centar rotacije negdje drugdje, na primjer u središtu cvene kružnice. Tada se optička os leće pomiče u odnosu na objekte pa kutovi koje ona zatvara s objektima više nisu isti za oba objekta, jer se objekti nalaze na različitim udaljenostima. Mijenja se položaj objekata u odnosu na leću pa samim time i njihova veličina. Tako nastaju greške koje smo pokazali na početku teksta.

Zaključak - prilikom snimanja panorame objektiv treba okretati oko optičkog centra. No isto smo tako pokazali da objektiv ima dva optička centra, dvije čvorne točke. Koja je bitna kod panorame? Ona stražnja. Navoj kojim se pričvršćuje aparat na stativ nije smješten ispod stražnje čvorne točke, pa nam za snimanje panorama treba poseban uređaj koji omogućava pomicanje aparata na način da ga možemo postaviti tako da se rotacija događa oko stražnje čvorne točke. Taj se uređaj naziva panoramska glava. Uskoro ćemo objasniti kako on radi, kako ga koristiti i na koji način odrediti poziciju stražnje čvorne točke. Naravno da je panoramska glava poprilično skupa, no za povremeno bavljenje panoramom postoje odlična zamjenska rješenja koja su dostupna svakom fotografu, a gotovo ni malo ne zaostaju za pravom panoramskom glavom. Ta ćemo rješenja predstaviti u rubrici savjeti.