Izoštravanje slike

Objektiv izoštrava sliku promjenom udaljenosti od filma ili čipa.

Vidjeli smo kako jednostavna leća formira sliku. Na isti način funkcionira i objektiv samo što on ima dva optička centra odnosno dvije čvorne ravnine. Čvorne ravnine su zamišljene plohe koje se nalaze na mjestu gdje se nalazi čvorna točka. Sve zrake koje dođu do prve čvorne ravnine paralelno s osi objektiva proći će kroz objektiv na način da se nakon izlaza iz objektiva sijeku u žarištu. Zrake dolaze paralelno ako je objekt snimanja na beskonačnoj udaljenosti, u praksi to znači udaljenost od otprilike 200 žarišnih duljina, odnosno 10 metara za objektiv od 50 mm. Kad je ispunjen taj uvjet objektiv će biti udaljen od filma (ili čipa) točno toliko da je stražnja čvorna točka na udaljenosti jednakoj žarišnoj duljini objektiva od filma. Taj je slučaj prikazan na ilustraciji A.

Ako je objekt snimanja bliže, zrake više ne dolaze paralelno nego ulaze pod nekim kutom i slika se više ne formira na udaljenosti žarišne duljine nego na nešto većoj udaljenosti. Da bi na film došla oštra projekcija slike moramo objektiv od njega udaljiti. Kako to izgleda vidi se na ilustraciji B.

Što je objekt bliži prednjoj strani objektiva slika se formira dalje od stražnje strane objektiva, pa objektiv treba još više odmaknuti od filma. Tako smo došli do slučaja prikazanog na ilustraciji C. No pri tome se ne mijenja samo udaljenost na kojoj se slika formira nego i njezina veličina, što je objekt snimanja bliže to je njegova slika veća.

Kad je razmak između objekta snimanja i prednje čvorne točke jednak dvostrukoj žarišnoj duljini objektiva, kako bi dobili oštro projiciranu sliku razmak između stražnje čvorne točke i filma (ili čipa) također mora biti jednak dvostrukoj žarišnoj duljini objektiva. U tom je slučaju slika jednako velika kao objekt. Taj je slučaj prikazan na ilustraciji D. Ovo je već pozicija za pravo makro snimanje.

Približimo li objekt još bliže objektivu, slika se i dalje povećava tako je na udaljenosti od 1,5F slika već dva puta veća od objekta, ali objektiv treba još više odmaknuti od površine filma. No tu dolazi i do problema jer malo objektiva ima mehaničku konstrukciju koja dozvoljava odmicanje objektiva od filma za više od 2F. Javlja se naravno i niz drugih problema, zato postoje i posebni makro objektivi koji te probleme rješavaju drugačijom konstrukcijom. Takva je situacija prikazana na ilustraciji E.

Zaključak - objektiv izoštrava sliku promjenom udaljenosti od filma ili čipa. Moderni objektivi su zapravo smješteni unutar cijevi koja je pomična i tako obavljaju funkciju izoštravanja. Takva konstrukcija ima ograničenja mehaničkog tipa pa se tek kod nekih objektiva može objekt izoštriti na udaljenosti od 2F, ti objektivi najčešće imaju i drugačiju optičku konstrukciju kako bi smanjili izobličenja koja se javljaju zbog blizine objekta snimanja, oni nose oznaku Makro i dosta su skuplji od običnih objektiva koji najčešće mogu izoštriti sliku tek na udaljenosti od 10F.

I za one koji su se možda pitali što se događa ako je objekt na udaljenosti F od objektiva. U tom se slučaju realna optička slika više ne može formirati, pa čak i kad bi tako konstruiran objektiv postojao s njime ne bismo mogli napraviti fotografiju.