Kućni studio

Mnogo se puta po news grupama ili raznim forumima može pronaći upit o snimanju sitnih predmeta za kataloge, web kataloge ili osobne web stranice.

Mnogo se puta po news grupama ili raznim forumima može pronaći upit o snimanju sitnih predmeta za kataloge, web kataloge ili osobne web stranice. Kod takvih se upita kreće od pretpostavke da neki malo kvalitetniji digitalni foto aparat sasvim ispunjava tehničke uvjete koje se od takve fotografije očekuje. To je najčešće i točno, no problem nije u kvaliteti aparata nego u znanju i iskustvu osobe koja njime rukuje i dodatnoj opremi koja je za takvo snimanje neophodna. Osobe koje se žele baviti takvim snimanjima ipak trebaju neke osnovne preduvjete pogotovo ako to misle objaviti ili ponuditi nekome za objavljivanje. Za njih je vrijeme da počnu razmišljati o improviziranom kućnom studiju.

Svako takvo razmišljanje treba započeti od najvažnije komponente - prostorije za rad. Na žalost većina fotografskih entuzijasta živi u stanovima, štoviše u stanovima koji nisu baš veliki, oni će se morati snaći na raznorazne načine i s minimalnom opremom brzo preurediti dnevnu ili spavaću sobu u prostor za rad i isto tako brzo vratiti je u prijašnje stanje nakon što završe sa snimanjem. Oni koji imaju sreće da mogu odvojiti posebnu prostoriju za potrebe kućnog studija moći će pripremi i opremanju pristupiti znatno ležernije. Ta prostorija može biti prazna soba, podrum, garaža, tavan ili čak šupa. Svaka prostorija može poslužiti ako je topla i suha te zadovoljava osnovne sigurnosne uvjete koji podrazumijevaju dobro izvedene električne instalacije, čvrste zidove i zaštitu od požara.

Ako postoji mogućnost odabira prostorije, na primjer između dnevne i spavaće sobe treba prvo razmisliti o nekim parametrima i načinima na koji prostoriju mislimo koristiti. Neki od detalja na koje treba obratiti pažnju su vezani uz nas i naše slobodno vrijeme. Ako želimo započeti s opremanjem improviziranog studija prvo moramo odrediti načine na koji mislimo fotografirati. Hoćemo li koristiti dnevno svjetlo ili rasvjetu, ako ćemo koristiti rasvjetu kakva će ona biti.

Krenimo od osnovne postave, snimanje s dnevnim svjetlom. Prvo treba provjeriti koliko svjetla uopće ulazi u prostoriju. Prostorije okrenute prema jugu imat će puno više svjetla nego one okrenute prema sjeveru. Količina svjetla nadalje ovisi o veličini prozora i dobu dana. Ako se fotografijom bavite kao hobijem i radite do 17 sati, dok dođete kući s posla, malo se odmorite i pripremite prostoriju dnevno će svjetlo već nestati, osim ako je sredina ljeta kad su dugački dani. To znači da ste osuđeni na vikende i slobodne dane. Ako je prostorija u stanu u kojem živite vjerojatno znate kad ima koliko svjetla, ako se pak odlučite za neku drugu prostoriju u kojoj ne boravite svakodnevno morat ćete to malo "mjeriti" ili se poslužiti kompasom i logikom. Za savjet kako odrediti neke parametre proučite tekst Prirodno svjetlo.

U vrijeme kad se cijeli stan sprema, čisti i uređuje jednostavnije je izvesti neke radove i na pripremi kućnog studija. Prije upuštanja u veće zahvate dobro je napraviti neki plan i promisliti o funkcionalnosti buduće prostorije. Ako ste odabrali prostoriju i ako imate sreće da je ona namijenjena samo vašim potrebama ili si možete dozvoliti da je uredite kao da je namijenjena samo za potrebe studija prvo treba promisliti o uređenju zidova.

Zidovi studija trebaju biti obojani mat bojom koja jednako reflektira cijeli vidljivi spektar svjetla: bijelom, neutralnom sivom ili crnom. Bijela je najočitiji izbor, pogotovo kod manjih prostorija gdje su zidovi pasivni sekundarni izvori svijetla jer reflektiraju svijetlo koje emitira rasvjeta. Tako cijelu prostoriju možete pretvoriti u veliki sofbox. Prednost bijelog zida je ujedno i njegova mana jer će se svako svjetlo koje na njega padne pojaviti unutar fotografirane scene kao dodatno raspršeno osvjetljenje. Ako je prostorija koju pripremate dio stambenog prostora nekog velikog izbora zapravo i nemate, obojite zidove u čistu bijelu, ali se pobrinite za neki sustav kojim možemo zidove pokriti kako bi mogli bolje kontrolirati svjetlo u prostoriji. Za to odlično može poslužiti obična karniša za zastore u obliku štapa jer je praktična i jeftina. Treba ih postaviti po svim spojevima stropa i zida. Možda će gosti u čudu gledati karnišu za zastor na zidu koji nema prozora, no estetika prostorije neće biti ozbiljnije narušena, štoviše takvo uređenje daje prostoriji neku dodatnu zanimljivost.

Na karniše je kasnije moguće objesiti pozadine, a bočne zidove zakloniti crnim platnima i tako spriječiti neželjene refleksije. Strop na žalost ostaje bijel pa treba paziti da svjetlo ne usmjerimo u njega, osim ako to nije namjerno i sa svrhom. Za strop uglavnom vrijede ista pravila kao i za zidove, mat neutralna boja i ako je moguće čista ploha, bez cijevi ili nekih konstrukcija. U televizijskim, filmskim pa i nekim fotografskim studijima na strop su pričvršćene konstrukcije koje nose rasvjetna tijela, ventilacijski sustav i električne instalacije, no tada se radi o prostorijama koje imaju vrlo visoki strop.

Prostorije koje uređujete samo za potrebe studija mogu imati različito obojane zidove pa zidovi mogu služiti kao pozadina. I tom slučaju morate imati sustav za pokrivanje zidova, a obojenost naravno treba biti neutralna - nijansa sive ili crna, jer će inače svaka refleksija od zida obojiti scenu. Veliki studiji često imaju bar jedan "ciklorama" zid. To su zidovi koji se s podom spajaju blagim lukom. Spoj treba biti bez šavova, a na taj je način moguće izvesti i spajanje bočnih zidova i stropa. Takvi su zidovi najčešće izvedeni posebnom metalnom konstrukcijom, ali u nekim su studijima napravljeni već prilikom gradnje. Tada su najčešće napravljeni od betona kako bi podloga mogla izdržati veliki pritisak jer velike "ciklorame" često služe za snimanje teških predmeta kao što su automobili i strojevi. Prije svakog snimanja pozadina i pod dobivaju novi sloj boje.

Postoje li na zidovima prozori treba osigurati sustav koji će jednostavno omogućiti njihovo pokrivanje i zamračenje prostorije. Kombinacija zastora od tkanine i venecijanera je idealna za tu potrebu. Venecijaneri moraju biti aluminijski, a ne plastični, jer kroz one izrađene od PVC-a jako se svjetlo probije bez problema. Takvu kombinaciju kasnije možete koristiti za snimanje s dnevnim svjetlom. Ako želite zamračiti prostoriju zatvorite venecijanere i postavite preko prozora debelu crnu tkaninu. Ako želite snimati uz dnevno svjetlo venecijanerima možete kontrolirati intenzitet svjetla, a kad preko njih postavite prozračne bijele tkanine od umjetne svile možete kontrolirati i mekoću svjetla.

Kod opremanja studija, bilo da se radi o privremenom prostoru u stanu ili o izgradnji profesionalnog studija treba voditi posebnu brigu o električnim instalacijama. Neki tipovi rasvjete trebaju velike količine struje, takva će rasvjeta u pravilu proizvoditi i puno topline što znači da moramo računati i na ventilaciju ili klimatizaciju, a to je dodatno opterećenje mreže. U takvim se situacijama svakako konzultirajte s ovlaštenim električarom pogotovo ako studio pripremate u šupi, na tavanu ili u garaži - odnosno u prostorijama koje nemaju jake instalacije i svoj sustav osigurača. Nikako nemojte napajanje u takve prostorije dovoditi jeftinim produžnim kablovima jer možete izazvati požar na instalaciji ili opremi.