Prozorsko svjetlo

U pionirskim danima fotografije studijsko je snimanje ovisilo o dnevnom svjetlu.

U pionirskim danima fotografije studijsko je snimanje ovisilo o dnevnom svjetlu. Zato je fotografski studio imao velike prozore, a ponekad su cijele zidne plohe ili čitav krov bili izrađeni od stakla, kako bi propustili što je moguće više svjetla. Kad je Sunce bilo jako, a svjetlo kontrastno omekšavano je zastorima od tkanine, a za usmjeravanje su upotrebljavana ogledala. Nema razloga da se sličan sistem ne koristi i danas, prozori i ne moraju biti tako veliki, jer su filmovi znatno osjetljiviji, a možemo koristiti i slične trikove koje su koristili tadašnji entuzijasti. Evo nekoliko konkretnih primjera kako možemo iskoristiti prozorsko svjetlo za snimanje malih predmeta u kućnom studiju.

Kao objekt snimanja poslužila je keramička figurica. Na njezinoj površini lako je primijetiti promjenu svjetla jer izrazito reflektivna. Datum snimanja 25. lipanj, vrijeme snimanja 12:30 do 13:30; uvjeti snimanja jako ljetno sunce, nebo vedro, atmosfera bistra. Svjetlo je dolazilo s desne strane kroz prozor okrenut prema jugu veličine 140 x 120 cm koji je od objekta snimanja bio udaljen 180 cm. Soba u kojoj je snimano ima strop visine 2,40 m koji je, kao i svi zidovi, obojan u mat bijelo.

Figurica je postavljena na fotografski stol, no vama može poslužiti i obična stolica s naslonom na koji pričvrstite komad tvrdog bijelog papira ili kartona. Aparat je bio Olympus C-5050 ZOOM. Snimano je sa stativa, a za snimanje je korišten prioritet zaslona pri čemu je zaslon postavljen na f/2,8 za sve fotografije. Prva fotografija u nizu nastala je snimanjem bez ikakve modifikacije svjetla, vrijeme ekspozicije bilo je 1/160 sekunde. Sunce je u to doba dana i godine visoko na nebu i ne ulazi direktno u
prostoriju, no ona je ipak dobro ovijetljena
i svjetlo je samo po sebi ugodno za rad.
Za drugu su fotografiju na prozorsku dasku postavljeni stiropori koji su uhvatili sunčevo svjetlo i reflektirali ga u prostoriju. Kut pod kojim su postavljeni je bio takav da su svjetlo reflektirali u strop. Prostorija u kojoj je snimano zapravo je pripremljena za tu funkciju, strop je, kao i zidovi, lagano hrapav i potpuno bijel kako bi mogao poslužiti za indirektno osvjetljavanje, što je ovim zahvatom i postignuto. Sjena figurice gotovo da je u potpunosti nestala, no svjetlo je još uvijek prilično usmjereno pa je figurica dobro modelirana jer ima
i jake reflekse i izražene sjene.
Uslijed povećanja intenziteta svjetla ekspozicija je skraćena na 1/400 sekunde. Ovisno o dobu dana i atmosferskim uvjetima, upotreba stiropora na ovakav način dodaje i do 2 EV, odnosno pojačava intenzitet svjetla i do 4 puta.

Nova situacija- preko prozora je postavljen paus papir, s role je odmotana potrebna količina koja je prekrila cijeli prozor i stiroporne ploče. Sjena figurice na pozadini ima mekše prijelaze, a vršne refleksije su izgubile oštrinu. Šire su i rubovi im više nisu točno definirani nego se postepeno gube. Vršne refleksije su najizraženije refleksije svjetla na nekom predmetu. One definiraju najsvjetliju točku fotografije i ne sadrže nikakve detalje. Parametri ekspozicije ostali su isti f/2,8 i 1/400 sekunde.

Paus je ostavljen na prozoru, ali je stiropor koji usmjerava svjetlo maknut. Indirektno svjetlo koje dopire do prozora raspršilo se na pausu mnogo efikasnije. Obratite pažnju ne samo na sjene koje su fino zaobljene i mekanih prijelaza, nego i na to kako se promijenila boja pozadine koja je dobila hladniju nijansu u odnosu na fotografiju s kojom smo započeli: otvoreni prozor bez pausa i stiropora. Difuzija je podigla temperaturu svjetla, dobili smo blagi efekt otvorene sjene. Vršne refleksije gotovo su u potpunosti
izgubile definiciju.

Cijeli je set fotografija naravno snimljen s istom postavom ravnoteže bijelog. Vrijednosti ekspozicije za fotografiju gore desno su f/2,8 i 1/160 s. Na slici desno paus je maknut s prozora, a stiropor je postavljen tako da ne reflektira svjetlo prema stropu nego prema stražnjem zidu. Fotografija se ne razlikuje bitno od one s kojom smo započeli, čak su i vrijednosti ekspozicije ostale iste f/2,8 i 1/160 s.

Vratili smo se postavi koja ima stiropor na prozorskoj dasci koji reflektira svjetlo prema stropu. Time smo htjeli provjeriti da se u međuvremenu nisu promijenili svjetlosni uvjeti. Sve je ostalo isto pa smo s istom postavom ulaznog svjetla s lijeve strane figurice, na udaljenosti od otprilike 40 cm postavili reflektirajuću plohu od stiropora. Vrijednosti ekspozicije su f/2,8 i 1/500 s.

Za sljedeću seriju fotografija kao reflektirajuće plohe su korištene sjajne metalne ploče. Njihova gotovo zrcalna površina djeluje potpuno drugačije od stiropora. Dok stiropor reflektirano svjetlo ujedno i raspršuje, sjajne ga metalne ploče reflektiraju usmjereno te djeluju kao drugi izvor svjetla. Za ovu je postavu korištena obična okrugla ploča, dno kalupa za torte: f/2,8 i 1/400 s. Vršne se refleksije sada pojavljuju i s lijeve strane figurice

Metalne ploče mogu imati razne uzorke tako smo uzeli jednu koja ima hrapavu teksturu, zapravo niz sitnih, ali pravilnih udubljenja i izbočenja. Metalne ploče mogu imati i razne oblike tako smo uzeli jednu koja ima udubljeni, tanjurasti oblik. Konkavna (udubljena) strana iskorištena kao reflektor: f/2,8 i 1/400 s (slika dolje desno - sve slike imaju opis kojeg možete vidjeti ako na nju postavite pokazivač miša).

Na ovim primjerima vidjeli ste kako sve možemo dodati i usmjeriti svjetlo, no svjetlo je moguće i oduzeti. Za to umjesto reflektirajućih ploha koristimo blokirajuće plohe. Kod predmeta jake reflektivnosti kao što je ova figurica moramo računati na još jedan efekt, a to je odraz blokirajuće plohe na predmetu, stoga treba paziti na boju. Svakako je najbolje koristiti crne plohe, no ako želite neki poseban efekt možete koristiti plohe u boji. Pogledajmo prvo što će se dogoditi ako crnim kartonom blokiramo svjetlo
koje dolazi odozgor.
Postava je ista kao kod fotografija kod kojih smo koristili reflektirajuće plohe, stiropor na prozoru koji reflektira svjetlo, samo je na visini od otprilike 50 cm iznad figure postavljen mat crni karton. On je blokirao difuzno svjetlo koje dolazi od stropa. Iz vrijednosti ekspozicije od f/2,8 i 1/320 sekunde možemo uočiti da se intenzitet svjetla smanjio za otprilike 1/3 EV. No nije došlo samo do blokade difuznog svjetla nego i do odraza crnog kartona po površini figurice. Ovom intervencijom figurica je dobila odličnu
"plastičnost", njezina
trodimenzionalnost fino je naglašena.
Pogledajmo još primjer u kojem smo blokirali svjetlo s lijeve strane. Ako se sjećate cijela je prostorija veliki "softbox", tako da sa svih strana dolazi pomalo svjetla. Iz prethodnog primjera mogli ste uočiti da količina svjetla koja se odbija od zidova nije tako velika, od stropa je to bilo samo 1/3 EV. Blokiranje svjetla s lijeve strane neće proizvesti neki dramatičan efekt, ekspozicija je ostala ista f/2,8 i 1/400 s, no odraz crnog papira u figurici daje dojam potpuno drugačiji nego na ostalim fotografijama.

I za kraj ovog kratkog prikaza još smo jednom iskoristili paus papir, no ovaj put nije bio postavljen preko prozora nego s desne strane neposredno uz fotografski stol, taman izvan vidnog polja foto aparata: f/2,8 i 1/400 s. Sav dodatni pribor je uklonjen. Prikazane varijacije moguće je jednostavno izvesti s prozorskim svjetlom. Položaj Sunca mijenja se tijekom godine te se mijenjaju i uvjeti snimanja. Uz malo spretnosti lako im se prilagoditi. Poanta je: ne odustajte od fotografiranja, svako svjetlo je moguće prilagoditi našim
potrebama.