Ergonomija

Nedavno sam sudjelovao u raspravi na jednom fotografskom forumu, gdje se razgovaralo o tome je li bolje kupiti ovaj ili onaj aparat.

Zagovornici jednih i drugih manje-više su ponavljali standardne stvari kakve možete vidjeti u svakom prospektu - Canon 20d ima mali šum na visokim ISO vrijednostima i brz autofokus, Olympus E-1 ima ultrazvučno čišćenje prašine, vodootporan je i bolje napravljen; ukratko, klasika. U jednom trenutku, kad sam razmislio o stvarnim manama aparata koji koristim (Olympus E-1), manama koje u praksi primjećujem i koje mi znaju smetati, lista je izgledala otprilike ovako:

- poklopac objektiva ne može se izvaditi dok je sjenilo na objektivu. Zbog toga ne mogu jednostavno pripremiti aparat za snimanje skidanjem poklopca, nego moram prvo skinuti sjenilo, skinuti poklopac, ponovo staviti sjenilo, i tek tada mogu početi. To je velika gnjavaža u praksi, kad šetam i svako toliko primijetim nešto zanimljivo, a inače štitim objektiv od granja i sličnih stvari. Problem je trivijalno rješiv nabavkom bolje dizajniranog poklopca objektiva, kakav sam vidio primjerice na Minolti A1, koji se kod skidanja pritisne sprijeda, a ne sa strane, ali stvarno se Olympus mogao više potruditi oko ergonomije i predvidjeti problem.

- aparat prilikom paljenja kasni dvije sekunde, radi čišćenja senzora. Zbog toga sam prilagodio tehniku paljenja tako da prvo uključim aparat, a onda skinem poklopac objektiva i montiram sjenilo. Svejedno, zna ići na živce.

- neke tipke nisu na logičnim mjestima, i nakon 9 mjeseci korištenja i dalje moram pogledati aparat da vidim gdje je koja tipka. Tipka pritvaranja blende (DoF preview) je predaleko i teško je aktiviram malim prstom, ali je zato custom WB tipku lako slučajno pritisnuti, što mi se par puta desilo. Zamjena položaja te dvije tipke riješila bi problem. Osim AEL (exposure lock) tipke, volio bih još i odvojenu AFL (autofocus lock) tipku. Ovako, ovisno o modu autofokusa, mijenjaju mi se funkcije tipki. Fuji S602 je, paradoksalno, imao to bolje riješeno, jer je na selektoru autofokusa postojala i AFL tipka, što je ergonomski idealno rješenje u modu manualnog fokusa. Isto tako, selektor autofokusa je napravljen poprilično loše, jer je takvog oblika da ga se dosta teško okrene, i mehanički ne ostavlja neki dojam čvrstoće.

- vratašca USB/firewire priključaka napravljena su od plastike, za razliku od onih za memorijsku karticu, i ne ulijevaju neko povjerenje kod svakodnevnog otvaranja, tako da radije vadim karticu. Tamo su vratašca od metala, s kvalitetnom mehaničkom bravom.

- autofokus zna biti lijen i neprecizan u lošim svjetlosnim uvjetima, što mi ide na živce, pogotovo zato što me u svojim neuspješnim pokušajima fokusiranja smeta pri korištenju manualnog fokusa. Lošem dojmu dodatno doprinosi nedostatak "split prism" zaslona u ponudi (to je onaj poznati foto-nišan sa manualnih filmskih SLR aparata, gdje se izoštravalo spajanjem gornje i donje polovice kruga).

- rezolucija bi mogla biti i veća; za neke fotke bih poželio 12 MP ili više, da mogu napraviti A2 ili A1 otiske.

Kad bi se pitalo neke ljude, ispalo bi da nitko ne može živjeti bez neke funkcije koju, gle čuda, baš njihov aparat ima bolje riješenu. U praksi, stvarni problemi koji se javljaju često izgledaju sasvim drugačije od onoga što se da shvatiti iz reklama. Kad si vlasnik Canona pokušava zamisliti probleme vlasnika Olympusa, jamčim da mu prve četiri stavke s moje liste sigurno neće pasti na pamet kao ozbiljni problemi. S druge strane, sigurno će navesti "visok šum na visokim ISO vrijednostima". E pa dečki, vijest dana za vas: neki od nas uopće ne koriste visoke ISO vrijednosti, barem ako ih ne pritisne teška nevolja. Ja sam na filmu skoro sve snimao na 100 ASA, a isto radim i na digitalcu. Netko drugi će koristiti drugačiju tehniku pa će mu visoke ISO vrijednosti trebati više nego meni, ali meni osobno je to s visokim ISO totalno nepotrebna stvar i uopće ne kužim zašto se ljudi toliko pjene oko toga. Meni bi dobro došla stabilizacija senzora kakvu ima Minolta D7d, jer moram dizati ISO vrijednost jedino kad mi u sumrak ponestane svjetla, pa mi se ekspozicija produži preko granice koju mogu držati iz ruke na makro konfiguraciji.

Takva histerija oko neke trivijalnosti dovodi do apsurdnih posljedica; recimo, na newsima se pojavio posjetitelj koji je izvalio da E1 treba klasificirati među prosumer aparate, a ne među SLR aparate, jer su glavne prednosti SLR aparata brzi autofokus i niski šum na visokim ISO vrijednostima. To je takva budalaština, da mi je vilica opala na stol i u nevjerici sam gledao u ekran neko vrijeme, prije no što sam zakolutao očima prema nebu. Ja ne znam kako bi taj genijalac klasificirao klasične filmske SLR aparate, u kojima su ljudi koristili i još uvijek koriste Velviu od 50 ASA, na aparatima s manualnim fokusom? U prosumer kategoriju? U koju kategoriju se svrstava Contax-Zeiss 645, koji ima grozno spor autofokus, i na koji ide ili kazeta s filmom (koji ima grozno zrno na visokim ISO vrijednostima) ili digitalna leđa koja su iznad ISO 400 neupotrebljiva? U džepne igračke? Tog argumenta se netko očito sjetio, pa je za Mamiyu ZD ironično napisao da je fini prosumer aparat, jer ide do ISO 400. Neki ljudi su ili totalno poblesavili od idolopokloničkog učenja reklama na pamet, ili su uvijek bili blesavi - nisam sasvim siguran, ali nešto od toga mora biti. Najgori izvor takvih bedastoća su ljudi koji zapravo uopće ne koriste fotoaparate za ozbiljnije slikanje, nego se najviše bave analiziranjem tablica sa specifikacijama aparata, pa nisu u stanju iz prakse ustanoviti što se javlja kao problem, nego ovise o onome što pročitaju na www.dpreview.com, ili pak oni koji ne razumiju da ne slikaju svi iste stvari na isti način, pa ono što je jednome problem i potreba, drugome ne znači ništa. Zbog toga čovjek pri izboru opreme treba prvo pogledati svoje potrebe, svoj stil fotografiranja, i ustanoviti gdje mu se nalaze prioriteti. Nije moguće napraviti fotoaparat koji će sve prioritete pokriti jednako dobro - nužni su kompromisi, i naprosto morate ustanoviti s čim možete živjeti, a što je vama osobno fatalni nedostatak.

Danijel Turina