Izbor digitalca

Ako spadate u onu rijetku i izumiruću skupinu ljudi koja još nije nabavila digitalac ili vjerojatnije, ako ste nabavili neki jeftini kompaktni digitalac igrali se s njim neko vrijeme i ustanovili što vam sve nedostaje i s kojim aspektima kvalitete slike niste zadovoljni, vjerojatno razmišljate o prelasku na bolji aparat.

Općenito je prihvaćeno da je, ako vam je bitna kvaliteta slike, najbolje uzeti digitalni SLR aparat. Tek oni imaju dovoljno velike senzore da bi slika bila u stanju nositi suptilne estetske kvalitete kakve se obično vežu uz film, a veličina senzora također daje mogućnost selektivnog fokusa, odnosno smanjivanja dubinske oštrine, što na jeftinim digitalcima nije moguće, pa zbog toga nije moguće koristiti fotografske tehnike koje se koriste selektivnim fokusom. Naprosto, s malim digitalcima nije moguće kvalitetno "izgubiti" pozadinu. Isto tako, mali digitalci imaju jako "tanak" dinamički raspon, zbog čega su skloni "pregaranju" neba, oblaka i sličnih svijetlih elemenata, a istodobno im se slika raspada u sjenama. Također, loše podnose povećanja zbog slabe kvalitete informacije po pixelu, a zbog istog razloga nisu u stanju dati prihvatljive rezultate na ISO vrijednostima iznad nazivne. To jako ograničava uporabu aparata u slabim svjetlosnim uvjetima. Također, kompaktni digitalci nemaju mogućnost promjene objektiva, tako da ste osuđeni na jedan objektiv koji zapravo većinu stvari radi loše, kao uostalom sve stvari koje pokušavaju biti dobre za sve, pa na kraju ispadne da nisu dobre ni za što. Naravno, to je potrebno staviti u perspektivu. Kompaktne digitalce koriste uglavnom ljudi koji su prije snimali s kompaktnim filmskim "idiotima". U usporedbi, digitalci su daleko superiorni. Ako pogledate 15x10cm otiske rađene s jeftinim filmskim kompaktom i iste takve rađene jeftinim kompaktnim digitalcem, vidjet ćete dramatičnu razliku: slike s digitalca su čišće, jasnije, boje su kristalne i žive, ukratko, kompaktni digitalac je superiorno rješenje. Većina slika snimljenih kompaktnim filmskim aparatom, koje sam imao prilike pogledati izgleda "blatnjavo" imaju sivkasti ton, nedovoljno detalja i općenito su loše. Digitalci su, očito, donijeli veliko poboljšanje u taj segment tržišta; ljudi koji su prije kupovali jeftini negativ film, stavljali ga u jeftini kompaktni aparat i razvijali 15x10 slike u jeftinom laboratoriju, preporodili su se kupovinom digitalca, jer su rezultati po svim točkama bolji. Tu govorimo o ljudima koji nisu fotoamateri, ali posjeduju fotoaparat, kako bi njime dokumentirali događaje iz života - dječje rođendane, razne tulume, fotke s putovanja, takve stvari. Njima su kompaktni digitalci san snova - jesu skuplji od filmskih aparata, ali ne toliko koliko su bolji i fleksibilniji.

S druge strane, foto-amateri, ljudi koji su koristili SLR ili rangefinder filmski aparat s izmjenjivim objektivima, koji su snimali na kvalitetan film, razvijali fotografsku tehniku i imali visoke estetske, čak umjetničke pretenzije, u digitalnom svijetu našli su se u poziciji u kojoj moraju uzeti sve ili ništa. S filmom, čovjek je mogao manualni SLR aparat s 50 mm objektivom ili standardnim 35-70 mm zoom objektivom, koristiti fini film i proizvesti prekrasne fotografije. 50 mm objektiv za SLR aparat je jeftin, pristupačan, daje velike mogućnosti upravljanja dubinskom oštrinom, te iznimnu oštrinu i detaljnost slike, po svemu usporedivu s rezultatima kakve će dobiti profesionalac, koji snima s daleko skupljom opremom. U svijetu filma, tijelo aparata je samo mehanizam za okidanje i premotavanje filma, jednostavna mehanička naprava. Objektiv je taj koji stvara sliku, a tijelo, ono na izgled same slike nema utjecaja. Bitno je da dobro mjeri svjetlo, da radi pouzdano, da je zatvarač ispravan i to je to. Naravno, EOS 1v je u stanju okinuti više slika u sekundi nego AE-1, otporniji je na kišu, prašinu i teške uvjete, svjetlomjer i autofokus pokreću računala dovoljne snage za izračunavanje poreznih prijava za manji grad, ali ostaje činjenica da samu sliku stvaraju objektiv i film. Ukoliko niste snimali sport i modu, dakle ako vam nisu trebali munjeviti autofokus, egzotično mjerenje svjetla i munjeviti transport, mogli ste uzeti bilo kakav jeftini SLR aparat i snimiti najljepšu sliku na svijetu. S kvalitetnim digitalcima, ta situacija se posve promijenila. Naime, kao što sam objasnio u prethodnom članku, temeljna razlika između filmskog i digitalnog SLR aparata je u tome, što digitalno tijelo objedinjuje funkcije filma i skenera. Stara logika koja je govorila da su bitni jedino objektiv i film više ne važi - u digitalnom svijetu, tijelo je postalo jednako važno kao i optika.

Ta promjena ravnoteže bitnosti između komponenti razlog je svojevrsne histerije razvoja digitalnih tijela; posljednjih godina, od pojave Nikona D1, mogli smo svjedočiti svojevrsnoj utrci u naoružanju između vodećih proizvođača - tko će napraviti digitalno tijelo koje će kvalitetom slike biti u stanju zamijeniti film.
Problem s usporedbom između digitalca i filma je u tome što se film koristio na drugačiji način. S filmom, negativ sadrži zapravo daleko veću količinu informacije od one, koja je u praksi bila korištena za većinu primjena; primjerice, fotoreporteru je za novine trebala zapravo sasvim mala količina informacije, budući da su novine tiskane u iznimno slaboj kvaliteti. Dakako, ako je reporter snimio fotografiju koja je zaslužila posebni tretman, njen negativ mogao je biti podvrgnut pomnom izvlačenju informacije i povećan na veliki format. S digitalcem, pojavio se problem kakav na filmu nije postojao; naime, fotografija snimljena digitalcem male rezolucije mogla je biti dovoljna za izvornu namjenu, ali ukoliko bi se ukazala potreba za nekom drugom primjenom te fotografije, nastali bi problemi. Utrku u postizanju maksimalne rezolucije digitalnih tijela hranila je, dakle, prije svega želja fotografa da se osiguraju protiv situacije u kojoj bi njihovu fotografiju, snimljenu za novine, poželjela otkupiti neka reklamna agencija za izradu velikih postera ili bi je trebalo otisnuti u velikom formatu za izložbu; nitko se nije želio dovesti u situaciju da takvu ponudu mora odbiti zbog nedovoljne rezolucije slike. Takva utrka u rezoluciji imala je puno smisla u doba Nikona D1, s njegovih 2.6 MP, ali danas, kad ne možete kupiti digitalni SLR s manje od 4MP, stvar postaje upitna; naime, koliko je vjerojatno da je fotoreporter u svojem aparatu koristio film iz kojeg bi se skeniranjem moglo izvući više od 4 MP informacije? Koliko je vjerojatno da je optika u terenskim uvjetima na film projicirala sliku tolike rezolucije, da bi povećanje te vrste dalo više oštrih detalja, a ne samo rasplinutu maglicu i zrno? Digitalac od 4 MP, dakle, zadovoljava potrebu fotoreportera za rezolucijom u slučaju da se pokaže potreba za izradom kvalitetnog povećanja, a istodobno ga ne zasipa nepotrebnim informacijama. Velik broj amatera čudio se kad je Nikon nastavio prodavati D2H tijelo od 4 MP, u trenutku kad je Canon nudio slično tijelo od 8 MP. Njima se činilo da je Nikon poludio i da će propasti, ali zapravo ljudi znaju što rade. 4 MP je dovoljno za namjenu aparata. Naravno da s takvim aparatom profesionalci neće slikati pejzaže, za koje je potrebna velika rezolucija, ali i te kako će slikati press konferencije. Taj aparat će zapravo dati istu ili veću količinu informacije od jeftinog negativa koji bi takvi fotografi koristili kao svoj standardni film. Što mislite, da fotoreporteri koriste Velviu i Astiu? Malo sutra.

Utrka u megapixelima je za nas amatere imala neočekivani učinak. Naime, u potrazi za elektronikom koja će biti jednako dobra kao film, proizvođači su zapravo napravili opremu koja je u većini slučajeva bolja. Isto tako, fokus na kvaliteti slike doveo je do toga da danas amateri koriste tehnike i opremu koji bi nekad profesionalcima predstavljali overkill. Vjerovali ili ne, ali danas napredni fotoamateri kupuju optiku koja je nekad profesionalcima predstavljala luksuz; najoštriji objektivi iz vrhunske klase predstavljaju standardnu opremu amatera. Pogledajte samo što koriste amateri koji šalju fotografije na foto natječaje na webu - objektivi Canon L serije ili ekvivalentne Sigme, digitalna tijela od 6 ili 8 MP, takve stvari. Također, ti isti fotoamateri najčešće posjeduju opsežno poznavanje fotografske teorije i svakodnevno vježbaju, što ih po tehnici i vještini približava profesionalcima, koji su također dobri zato što stalno vježbaju i praktički jedu i spavaju s fotoaparatom. Razlika između profesionalaca i amatera se jako stanjila i zapravo većina tih naprednih amatera proizvodi rezultate koji će većinu profesionalaca pojesti za doručak - bolji su samo oni vrhunski, dakle ne oni koji slikaju po svadbama i sprovodima, nego voditelji reklamnih kampanja, vrhunski stručnjaci s nekoliko desetljeća iskustva. Jedan razlog za takvo povećanje stručnosti fotoamatera je i velika cijena opreme potrebne za dobivanje kvalitetnih rezultata. Razmislite: ako ste dali 20.000 kn za opremu, sva je prilika da ćete se i te kako potruditi i iz te opreme izvući maksimum. Takve velike investicije motiviraju amatere da svoju fotografsku tehniku dovedu na razinu opreme. Stvar je poprilično logična: uzmete čovjeka koji je za fotografiju dovoljno zagrijan da u svoj hobi investira vrijednost dobrog polovnog auta i da većinu slobodnog vremena potroši vježbajući. Za očekivati je da za godinu-dvije postane prokleto dobar.

Opet sam se ja previše zapričao. OK, da se vratim na početak. Pretpostavimo da ste netko, tko je krenuo tim putem - fotoamater koji se okušao s digitalcima niže klase, ali oni ne daju rezultate kakve želi, kakve je vidio da postižu stručnjaci s boljom opremom. Što kupiti? Što vam, zapravo, treba? Za početak, dakako, digitalno SLR tijelo. To nije poseban problem - dobrih digitalnih tijela danas ima koliko hoćete. Canon, Nikon, Minolta, Olympus, Pentax - svi ih proizvode i na veliku sreću kupaca, sva su dobra. Danas praktički ne možete kupiti loše digitalno tijelo, budući da su sva u rasponu između vrlo dobrog i izvrsnog, otprilike u sličnom rasponu kao vrhunski sportaši na olimpijskim igrama, čija se vremena kreću unutar raspona od nekoliko desetinki ili stotinki sekunde. Očito, najsporiji među njima je još uvijek iznimno brz trkač. Zbog toga nemojte previše brinuti o kvaliteti slike koju daju moderna digitalna tijela - sva su dovoljno dobra. Pitanja koja trebate postavljati kreću se u drugom smjeru - kakva je servisna mreža, koje su mogućnosti ostvarivanja jamstvenih prava? Koliko je stručno osoblje za podršku? Koji aparat vam najbolje leži u ruci, čije kontrole su vam najugodnije za korištenje? Čije tražilo vam je najpreglednije? Koliko vam je bitna brzina i točnost autofokusa? Koliko vam je bitna kvaliteta slike pri normalnoj ISO osjetljivosti, a koliko pri povišenoj, u uvjetima slabog svjetla? Slikate li pretežno u zatvorenom ili otvorenom prostoru? Koristite li pri snimanju raspoloživo svjetlo ili koristite flash i studijske reflektore? Koju veličinu otiska radite? To su pitanja koja će uvjetovati i izbor objektiva. Ako snimate u uvjetima jakog prirodnog svjetla, možete jeftinije proći s objektivima male svjetlosne moći. Objektiv s blendom f/4 bitno je jeftiniji od objektiva s blendom f/2.8. Ako snimate pri slabom svjetlu, trebat će vam velika blenda, tijelo koje se dobro ponaša pri visokim ISO vrijednostima i objektiv s ugrađenom antivibracijskom tehnologijom.

Snimate li portrete? Ako da, zaboravite sva tijela sa malom veličinom buffera, sporim pretakanjem buffera na karticu i malim brojem slika u sekundi. Za portrete, najbitnije je da se buffer ne zaguši, da možete tečno okidati, razmišljati o položaju modela, o samom kadru, a ne o aparatu i njegovim mušicama. Ako slikate statične kadrove, brzina okidanja je nebitna. Štoviše, čak i autofokus nije toliko bitan. Snimate li u kontroliranim studijskim uvjetima, u zatvorenom prostoru ili u terenskim uvjetima, poput šume ili nacionalnog parka? Ako snimate u nepovoljnim uvjetima, dobro će vam doći oprema koja je zadihtana protiv vlage i prašine. Ako nemate mogućnost nabaviti zadihtani aparat i objektive, obavezno nabavite barem fotografsku torbu koja je otporna na kišu i slične vremenske uvjete; tako ćete moći zaštititi aparat u slučaju da vas uhvati kiša. Lowepro torbe su u tom smislu odlične.

Koji proizvođač radi standardni objektiv koji vam najbolje odgovara? Tu govorimo o zoom objektivu koji pokriva raspon od barem 35-70 mm na 35 mm formatu filma (na digitalnom tijelu je vrijednosti stvarne žarišne duljine objektiva potrebno pomnožiti s faktorom svojstvenim tom tijelu, kako bismo dobili ekvivalent u 35 mm formatu). Nema nikakve koristi od toga da kupite neznatno bolje digitalno tijelo, ako ćete s njim dobiti neupotrebljiv standardni objektiv. Ovo posebno ide Canon. Njihovi kit objektivi imaju slabu svjetlosnu moć, jako su loši na otvorenoj blendi i mehanički su jako loše napravljeni; ukratko, ne valjaju. Kit objektiv koji ide uz Canonova digitalna tijela je Canon EF-S 18-55/3.5-5.6. Pogledajte blendu: f/3.5 na širokom kraju i f/5.6 na tele kraju. Brojka na tele kraju je posebno loša, to je zapravo jako blizu najgoroj vrijednosti koja postoji, jer pri tako maloj svjetlosnoj moći ni autofokus više ne radi kako bi trebao. Osim toga, f/5.6 je tom objektivu otvorena blenda, na kojoj se ponaša loše, pa ga je potrebno pritvoriti jednu-dvije blende. Taj objektiv će vam raditi pristojno na blendama od f/8 do f/11, ali izvan tog područja je praktički neupotrebljiv. Zbog toga su napredni amateri, koji koriste Canon, prisiljeni kupiti EF 17-40 f/4L kao svoj standardni objektiv ili pak, u novije vrijeme, Sigmu 18-50 f/2.8 EX DC. Ti objektivi su odlični, ali su skupi. Drugi proizvođači nude bolje standardne objektive uz svoja tijela, pa nećete morati toliko olakšati novčanik. Nikon, recimo, kao standardni kit objektiv nudi kvalitetan i posve upotrebljiv 18-70 mm f/3.5-4.5. Za razliku od Canonovog kit objektiva, ovaj je kvalitetno napravljen, oštar i dobro korigiran. Najbolje stoji Olympus; njegov ZD 14-54 f/2.8-3.5 je dragulj, velike svjetlosne moći, odlično korigiran, oštar, kontrastan, zadihtan protiv prašine i kiše i pokriva raspon od 28-108 mm na Leica formatu. Tu dolazimo do zanimljive situacije: ljudi će vam obično reći da Olympus digitalna tijela imaju za jednu blendu veći šum na visokim ISO vrijednostima u usporedbi s Canonovim tijelima. Neće vam reći da Olympusov standardni objektiv ima za jednu blendu veću svjetlosnu moć u usporedbi sa standardnim objektivom koji ide uz Canon i da se bitno bolje ponaša skroz otvoren. Naravno, za Canon možete kupiti bolji objektiv, ali pogledajte koliko će vas to doći. U svakom slučaju, neće biti jeftino. Ipak, ako za Canon tijelo kupite prime objektiv velike svjetlosne moći, a u ponudi postoji veliki broj odličnih, dobit ćete izvrsnu kombinaciju za uvjete slabog svjetla, budući da je spoj f/1.4 objektiva i upotrebljive slike na visokim ISO vrijednostima moćna stvar.

Na neka digitalna tijela možete staviti stare, jeftine objektive s filmskih aparata, koje možete u bescjenje naći na sajmu krame. To je značajan faktor kod odluke. Da, takvi objektivi neće raditi onoliko dobro koliko novi objektivi više klase, ali često će raditi dovoljno dobro za sve normalne primjene, a srezat će vam troškove. Ovdje je zvijezda Pentax *ist DS tijelo - na njega idu svi Pentax objektivi, kojih ima ogroman broj, uglavnom su izvrsni, a toliko su jeftini da će vas više doći poštarina nego objektiv, ako ih kupujete preko e-baya. Među takvim objektivima se da naći specijalizirane optike koja u nekim aspektima bolje funkcionira od novih objektiva projektiranih za digitalce; recimo, objektivi velike svjetlosne moći, f/1.4, ponekad čak i f/1.2, što je izvrsna dopuna za svjetlosno slab univerzalni zoom kakav ide uz digitalce. Kupite stari manualni 50 mm f/1.4 objektiv koji vidi u mraku, stavite ga na digitalno tijelo i dobit ćete stvar koja je idealna za koncerte i slične stvari.

Koliko vam je bitan flash? Ako vam je bitan, pogledajte koje digitalno tijelo najbolje mjeri svjetlo u kombinaciji s eksternim flashom. To bi vam moglo biti važnije od drugih osobina. Trebate, dakle, pogledati što želite slikati i kako. Morate poznavati vlastitu tehniku u dovoljnoj mjeri da možete sastaviti popis opreme koja će najbolje zadovoljiti vaše potrebe. Ne dajte se prevariti izborom jednostranog aparata, projektiranog tako da mu najbolje rade funkcije koje se mogu testirati u časopisima, a koje su pojačane isključivo radi dobivanja dobrih ocjena; na terenu, u stvarnom životu, takav aparat bi mogao biti slabo rješenje, pogotovo ako se zakidalo na ergonomiji ili kvaliteti izrade. Isto tako, shvatite da vi zapravo kupujete sustav i da morate pristupati sustavu kao cjelini; samo tijelo bez objektiva ili samo objektiv bez tijela, ne mogu egzistirati u vakuumu. Dobro tijelo s dobrim objektivom može dati sinergičke rezultate koji daleko nadilaze zbroj pojedinih komponenti. U idealnom slučaju, ako sastavite dobro uravnotežen sustav, moći ćete se koncentrirati na samo fotografiranje, a oprema će tiho i neprimjetno raditi svoj posao u pozadini. Najbolji je onaj aparat kojeg pri fotografiranju uopće niste svjesni, budući da fotograf postaje svjestan aparata tek ako aparat radi probleme i nije u stanju izvesti ono što fotografu treba. Tu dolazimo do onog što obično govorim: uloga fotoaparata u svijetu fotografije je da što manje smeta fotografu dok ovaj slika.

Danijel Turina