Fotografiranje agility-a

Kao i slikanje svakog drugog sportskog događaja, slikanje agility natjecanja je jedno od najzahtjevnijih zadataka. Nema namještanja, bitno je uhvatiti najbolji, najatraktivniji trenutak, jednom riječju biti u pravo vrijeme na pravom mjestu. Za to je potrebna vještina kao i praksa. Fotograf koji se ujedno i natječe u daleko je boljoj poziciji od nekoga tko povremeno slika agility natjecanje. Naime, čitanje staze, poznavanje natjecatelja i njihovih pasa, te njihovih karakteristika od velike je pomoći pri odabiru mjesta sa kojega će se slikati. Vrlo je bitna i oprema kojom raspolažete i koja će odrediti kojom tehnikom ćete snimati.  

fotografija: Vladimir Pavlić

1. Odabir pozicije uz stazu

Staza za agility vrlo je slična organizacijom stazama za konjičke prepone, uostalom tako je agility i nastao, no za razliku od konjičkih natjecanja, gdje su prepreke raspoređene na relativno širokom terenu, staze za agility su zbijene, sa dovoljno prostora da između prepreka natjecatelj koji vodi psa po stazi, protrči između.  To znači da se između fotografa i natjecatelja (čovjeka i psa) potencijalno nalazi šuma prepreka koje ometaju, te treba unaprijed odabrati relativno dobru poziciju za snimanje. Također, s obzirom da se na otvorenom trči na terenima bez tribina, slikanje se obavlja uz samu stazu pa je potrebno barem okvirno odabrati jednu ili više pozicija sa koje ćete snimati. Staze su vrlo brze, psi trče brzinama između 2-5 metara u sekundi, ovisno o kategoriji,  tako se i ne stigne promijeniti pozicije unutar jedne trke, već jednog psa slikate sa jedne pozicije a slijedećeg sa druge. Treba obratiti pažnju na to da vam je kut snimanja gotovo 180 stupnjeva što znači i velike promjene svjetla ovisno o pravcu u kojem snimate.

2. Odabir foto opreme

Generalno, natjecanja se dijele u dvije kategorije bitne za fotografiranje:

a. Natjecanja na otvorenom – sezona proljeće, ljeto i jesen

b. Dvoranska natjecanja – zimska sezona

O ove dvije kategorije ovisi i odabir opreme kojom ćete se služiti.

fotografija: Vladimir Pavlić

 2.a Natjecanja na otvorenom su vrlo često po nemogućim uvjetima, u nekim krajevima se vrijeme promijeni više puta u toku dana, što znači da treba svakako uvijek očekivati kišu te ponijeti zaštitu za fotoaparat i objektive. Ukoliko je aparat namijenjen slikanju u svim uvjetima, tj. ima zaštitu protiv prskanja vodom i prašine, to bolje, makar i tu treba biti oprezan jer se brtve (pogotovo na objektivima) istroše s vremenom .  Za sve ostale, postoje navlake za fotoaparate koje bolje ili lošije štite aparat. Bitno je samo imati na umu da voda i elektronika ne idu zajedno!

Objektiv:  S obzirom na prepreke koje se nalaze na stazi, činjenicu da se ostali natjecatelji obično nalaze uz samu stazu, kao i da je staza obično okružena kričavim reklamama sponzora, široki objektivi ne dolaze u obzir već barem normalni dok su najbolji teleobjektivi. Tu nema nekog pravila o žarišnoj duljini, u obzir dolazi sve između 100-800mm (35mm ekv.), Što se tiče svjetlosne jačine, f4 bi bila neka donja granica, u protivnom ćete morati ili dizati ISO ili smanjivati brzinu zatvarača.

fotografija: Vladimir Pavlić

2.b Dvoranska natjecanja

Obično se natjecanja odvijaju u dvoranama koje nisu dovoljno osvijetljene kao na „pravim“ sportskim takmičenjima, to su paviljoni na sajamskim prostorima, konjički klubovi i sl., tako da je tu pravilo: ili aparat koji može snimati sa vrlo visokim ISO vrijednostima uz zadovoljavajuću kvalitetu slike ili brzi objektiv sa svjetlosnom jačinom od barem f2. Također treba voditi i brigu o WB postavkama, naime, vrlo se često miješa dnevni svjetlo sa neonskim, čemu mnogi aparati jednostavno nisu dorasli, pa je najbolje namjestiti tzv. Custom WB, slikanjem bijelog lista papira, na fotoaparatima na kojima je to moguće.

3. Tehnike snimanja

Kod slikanja agility takmičenja moguće su različite tehnike koje ovise od fotografa, tj. tehnikama koje je savladao. Generalno ih možemo podijeliti u slijedeće kategorije:

3.1 Kontrola brzine zatvarača

3.1.1 Zamrznuti pokret – fotografije slikane sa velikim brzinama zatvarača 1/800 i više, karakteristično je za njih da objekt snimanja (čovjek pas) zamrznut usred pokreta i vrlo često izgleda kao da visi u zraku

3.1.2 Djelomično zamrznuti pokret – fotografije slikane sa manjim-srednjim brzinama zatvarača 1/100-1/300, gdje je recimo tijelo psa/vodiča oštro, dok su noge (tj. dijelovi tijela koji se brže miču) mutne, tj. imamo dojam pokreta, cijela slika je puno dinamičnija

3.1.3 Apstraktna fotografija – fotografije slikane vrlo malim brzinama zatvarača 1/10-1/30, gdje je slika mutna, sa vrlo naglašenom dinamikom, razmazanom pozadinom, skoro do neprepoznatljivosti – vrlo rijetka za agility

fotografija: Vladimir Pavlić

3.2 Kontrola DOF-a, tj. dubinske oštrine

S obzirom na veliku količinu predmeta te ljudi koje se nalaze u pozadini bitno je kontrolirati DOF, tj dubinsku oštrinu, kako bi odvojili vodiča/psa od pozadine, što ponekad zna biti vrlo teško. Dobar, svjetlosno jak teleobjektiv znači i lakšu kontrolu, što je veći otvor blende (manji f broj) i veća žarišna duljina to je manji i DOF. No ne treba zaboraviti i na udaljenost od objekta snimanja, tako da ako nema drugih mogućnosti, priđite bliže stazi, tj. odaberite povoljnu poziciju.

3.3 Kontrola fokusa

Ovdje postoje dvije oprečne metode:

3.3.1 Upotreba stalnog autofokusa, (oznaka je obično AF-C) koji, kada se uključi, prati objekt i konstanto fokusira. Problem je što između nas i vodiča/psa postoji hrpa prepreka koje mogu zbuniti sistem autofokusa – pogotovo ako je uključeno više fokusnih točaka i dok se elektronika povrati, pravi trenutak je nepovratno prošao. Ova tehnika je najupotrebljivija pri tzv. Panningu, gdje cijelo vrijeme pratimo objekt snimanja, koji se kreče okomito na nas, slijeva na desno ili obrnuto, te slikamo po nekoliko  uzastopnih slika (3-10 ili više slika u sekundi ovisno o fotoaparatu), fotoaparat je u tzv. Burst modu, što metodom većih brojeva povećava vjerojatnost da će neka od slika ispasti efektna.

3.3.2 Upotreba single autofokusa (AF-S) koji fokusira jednom i dalje ne. I sa S-AF možemo slikati panningom, prateći vodiča i psa i u pravom trenutku fokusiramo i slikamo, obično samo jednu sliku. Ovaj način zahtijeva brzinu, izvježbanost i osjećaj za trenutak, no omogućava veću kontrolu nad krajnjim rezultatom. S ovom metodom je moguće i unaprijed fokusirati na određenu prepreku (ili ispred ili iza nje) prepreku i čekati da vodič i pas ulete u kadar.

fotografija: Vladimir Pavlić

Kod obje ove metode, kod nekih fotoaparata je moguće izabrati upotrebu više fokusnih točaka (senzora), no pri tome nastaje problem da fotoaparat sam bira na koju od točaka će fokusirati, što može i obično rezultira sa odabirom krive točke, recimo suca koji je u pozadini i u fokusu umjesto vodiča i psa, tako da preporučujem upotrebu samo središnje točke (ili središnjih točaka, kad nije moguće odabrati samo jednu)

4. Kontrola kompozicije

Kontrola kompozicije je vrlo zahtjevna zbog brzine kojom se utrka odvija pred našim očima. Širi kadrovi, gdje se vidi i vodič i pas, znaju biti vrlo atraktivni, jer se vidi veza između njih dvoje te koncentracija koju imaju jedno oprema drugom, jer njihova uigranost znači pobjedu ili poraz.

S druge strane, što je ujedno i najzahtjevnije, uski kadrovi, sa npr. samo njuškom psa, ili razrogačenim okom imaju posebnu draž, no zahtijevaju od fotografa maksimalnu koncentraciju i spretnost  ili vrhunsku opremu koja je sposobna fokusirati u djeliću mikrosekunde.

4. Stabilizacija slike

Stabilizaciju je najbolje isključiti. Naime previše je vodoravnog i okomitog kretanja koje će stabilizacija bezuspješno pokušati anulirati što može dovesti do još veće zamućenosti slike. Izuzetak mogu biti fotoaparati na kojemu se može birati stabilizacija za npr. panning koja stabilizira samo vertikalnu os, no s obzirom da kretanje vodiča i naročito psa nije samo vodoravno, već i okomito i to vrlo nepravilno, obično i ova varijanta ne igra.

fotografija: Vladimir Pavlić

5. Odjeća

Kao što sam već napomenuo, agility natjecanje se prekida samo ako sjekire padaju ( ili po snijegu i ledu – zbog mogućih ozljeda pasa), što znači da se održavaju skoro po svakom vremenu, pa se treba adekvatno i pripremiti.
Na proljeće i jesen, dobro je nositi nešto što je otporno na vlagu, obično hlače i jakna impregnirane tako da ne propuštaju vodu, cipele za kišu/blato, najbolje od Gore-Texa ili sličnog materijala.
Ljeti je svaki višak odjeće teret, no treba imati na umu da se agility natjecanja održavaju obično od jutra do večeri, a nije baš ugodno cijeli dan stajati na suncu, tako da je vrlo bitno pokrivalo za glavu te krema za sunčanje čim veći faktor.
Zimi se takmičenja održavaju u dvorani koja mogu ali i ne moraju biti grijana, zna se trčati a da je u dvorani -15°C, dok je vani na otvorenom svega -10°C, tako da topla odjeća nije na odmet.
Dobro je sa sobom ponijeti i tronožac i/ili neku od kamping stolica, jer nije lako stajati cijeli dan.

Za kraj

Što reći za kraj. Ako želite slikati agilityjem, bitno je nekako početi, a s vremenom će doći i iskustva kao i tehnike. Isprobavajte čim više, nekima leži bolje jedna varijanta, nekima neka druga.
No počnite sa ovim (izbacite sve što vaš fotoaparat ne može):
Telac na fotić, odaberite prioritet zatvarača, zatvarač na 1/800, ISO na auto postavku, isključite stabilizaciju, podesite WB ovisno o vremenu, autofokus na AF-C, središnja točka, burst mode. Stanite uz stazu, imate dovoljno vremena dok je pregled staze za vodiče da probate pronaći najbolje pozicije i čim utrka krene podij je vaš.

fotografija: Vladimir Pavlić

Autor: 
Igor Ivanović
Kategorija: 
Foto Savjeti

Objavljeno: 24.12.2011.