Fotografija je prepuna pravila koja bi...
High key - low key
Fotografije na kojima prevladavaju svijetli ili tamni tonovi pripadaju u posebne kategorije
Za tehnički korektnu fotografiju smatra se da ima kompletan raspon tonova od potpunih bjelina do neprozirnih crnina. Većina fotografa trudi se pokriti cijeli raspon tonova kako bi postigli što prirodniji dojam na fotografiji. Ako je scena koju fotografiramo sastavljena od malog broja tonova (ima mali dinamički raspon), ona na fotografiji djeluje sumorno i turobno pa se u procesu snimanja i postprodukcije koriste razni načini povećanja dinamičkog raspona. Naravno ako želimo da fotografija ostavlja tjeskoban dojam onda je fotografiramo bez takvih intervencija ili čak smanjujemo broj tonova na konačnom uratku. Ukoliko pak scena koju fotografiramo ima izuzetno veliki dinamički raspon primjenjuju se tehnike snimanja koje mogu takav raspon komprimirati tako da na fotografiji ne bude preveliki udio spaljenih bjelina i jalovih crnina. U klasičnoj crno bijeloj fotografiji za ovakve korekcije koristi se Sustav zona, kod fotografije u boji rađene na filmu korekcije se apliciraju push-pull sistemom, dok se kod digitalne fotografije radi tonemapping, HDR ili višestruko snimanje s raznim postavkama ekspozicije te naknadna kombinacija snimljenih fotografija u jednu sliku.
Postoje i drugačije fotografije, fotografije na kojima prevladavaju svijetli ili tamni tonovi, u većem djelu slike kontrast je reduciran, a raspon tonova ograničen. To ne znači da nema krajnje suprotnih tonaliteta, oni su gotovo uvijek potrebni jer će se inače fotografija percipirati kao monotono sivilo. Potreba za lokalnim kontrastom upravo je kod takve fotografije maksimalno izražena, no taj je lokalni kontrast ograničen na ključne dijelove slike u kojima djeluje kao protuteža uravnoteženom ostatku. Fotografije tog tipa zovu se low key ako na njima prevladavaju tamni tonovi, odnosno high key ako na njima prevladavaju svijetli tonovi.
Low key Fotografija snimljena ovom tehnikom većim djelom sadrži tamne tonove. Low key efektu doprinose izgled objekta i ekspozicija, ali ponajviše rasvjeta. Tamni objekt u tamnom okruženju neće nužno dati low key fotografiju ako osvjetljenje scene nije adekvatno postavljeno ili ako je ekspozicija krivo odabrana. Raspon tonova na ispravno snimljenoj low key fotografiji kreće se od srednjeg do krajnje tamnog dijela sivog klina s manjim područjima svijetlih tonova okruženih tamom i sjenama, a mogući su i sekundarni svjetlosni akcenti na područjima koja su važna, ali od manjeg značenja nego što su to primarna područja. Low key fotografija doima se teškom, misterioznom, mračnom, atmosferičnom, sumornom.
Na histogramu (statistički prikaz zastupljenosti tonova prema intenzitetu) takva fotografija mora imati veći dio tonova na lijevoj strani, između srednje (sive) oznake koja označava polovište tonskog raspona u linearnoj skali, odnosno srednje sivi ton i krajnje lijeve (crne) oznake koja označava potpuno crni ton.
Ovdje je prikazan histogram priložene fotografije "Sexy phone" Na fotografiji se nalaze tamni objekti u tamnom okruženju sa svjetlosnim akcentom na dio kože koja se probija kroz crnu mrežu čarapa. Ravnomjerna raspoređenost tih akcenata po dijagonali fotografije osigurava dovoljnu količinu lokalnog kontrasta dok dijagonala daje pristojnu dozu dinamike inherentno statičnoj fotografiji kojom dominiraju vertikala i trokut. Rubovi nogu, slušalice i sjene također daju dovoljno lokalnog kontrasta da bi fotografija, iako zabijena u crnilo, imala dovoljno linija i kontrastnih elemenata, dok način na koji je definiran prijelaz iz svijetlih u tamna područja nogu daje potrebnu voluminoznost. Glavna dijagonala, ona koja prati liniju noge tonski je debalnsirana, u gornjem dijelu je svijetla, a u donjem tamna, što dodatno pojačava dinamiku, suprotna je dijagonala izbalansirana po tonu, ali ne i po volumenu. Gornji je dio znatno veći od donjeg što doprinosi osjećaju prostornosti i dubine.
High key Fotografija koja većim djelom sadrži svijetle tonove. Za razliku od low key fotografije gdje je osvjetljenje ključan čimbenik u postizanju efekta, kod high key fotografije to je uglavnom izgled objekta koji treba biti u rasponu svijetlih tonova. High key fotografija djeluje čisto, delikatno, lagano, optimistično, pozitivno. Na histogramu takva fotografija mora imati veći dio tonova na desnoj strani, između srednje (sive) oznake i krajnje desne (bijele) oznake koja označava potpuno bijeli ton. Pogledajmo sad High key fotografiju i njezin histogram. Iz histograma se može zaključiti da ova fotografija sadrži dosta tamnih tonova, no to nas ne treba zabrinjavati, svjetlina dominira, a tamni su tonovi raspoređeni na način koji fotografiju štiti od monotonije sterilnih bjelina koja obično obilježava loše izvedene fotografije u High key tehnici.
Ova fotografija vrlo je zanimljiva i po razvedenoj ali solidnoj kompoziciji, analiza kompozicije izvedena je u odvojenom tekstu jer nije direktno povezana s High key tehnikom. Iako se termini High key i Low key vežu za izgled odnosno tonalitet objekta kod oba stila ključna je precizna kontrola ekspozicije koja će zadržati traženi raspon tonova i odjeliti ga prosječnog sivila koje će nam sugerirati svjetlomjer ugrađen u aparat.
Objavljeno: 12.04.2007.
Fotografija - Lekcije
Nastavak teksta o imenovanju fotografija, razmatra nekoliko novih...
Znao sam da sam snimio izuzetno važnu fotografiju, ali nisam znao...