Danilo Balaban: Fotografije

Otvorenje izložbe fotografija

U utorak 13. studenog 2007. u 20 sati, u prostorijama Društva arhitekata Zagreba, Trg bana J. Jelačića 3/1, Zagreb otvorenje je izložbe fotografija Danila Balabana.

Danilo Balaban fotografijom se bavi već duže od dvadeset godina, točnije od 1982. kada je napustio studij strojarstva i posvetio se fotografiranju. Prvi put sam se s njegovim snimkama susreo pišući predgovor za prvu samostalnu izložbu kipara Đorđa Jandrića 1989. godine. Bile su to izvanredne crno – bijele fotografije rađene isključivo u funkciji vjerne reprodukcije umjetničkog objekta, ali koje su ujedno u potpunosti pogodile karakter i srž snimanog artefakta. Bez ikakve ekspresivnosti, dramatičnosti ili želje za vlastitim umjetničkom eksperimentom, te fotografije osim što su objektivno prikazivale predmet snimanja, posjedovale su sugestivnost i autorski rukopis, prepoznatljiv u otvorenom pristupu temi i nenametljivosti iza koje se krilo vješto i autorski svjesno fotografsko oko. Očekivao sam sljedeći susret s Balabanovom fotografijom u nekom galerijskom interijeru - na nekoj fotografskoj izložbi, ali do tog druženja nije došlo iz jednostavnog razloga što Danilo Balaban nikada nije izlagao niti na kolektivnim, a kamoli na samostalnim izložbama.
Balaban je fotografiju prvenstveno tretirao kao zanatsko sredstvo, kao alat kojim zarađuje za život, te ga umjetnički izleti nisu previše zanimali, a ako ih je i bilo, držao ih je isključivo za sebe. Osim što je snimao umjetnička djela za kataloge i stručne publikacije, intenzivno se bavio industrijskom i reklamnom, a nešto manje modnom fotografijom. Balaban je svojim poslom dobro zarađivao, ali postepeno ga je počela zamarati neprekidna utrka za novim angažmanima, borba s konkurencijom, poštivanje rokova, kao i život u velegradu. Njegova kreativnost koju je oduvijek osjećao, a mogao je do sada iskazivati tek u minimalnim količinama, tražila je drugačiji život, novo okrilje i konačnu ekspanziju, te se Balaban odlučuje za radikalan životni rez. U prvoj godini novog milenija prodaje stan s cijelokupnim inventarom u Zagrebu, te kupuje trošnu kuću s velikim imanjem u selu Brkač, podno Motovuna u Istri.
Za Danila počinje novi i nepoznat život prepun novih saznanja i izazova. Započinje s obnovom i preuređenjem kuće, te krči zapušteni posjed i obrađuje zemlju, poglavito vinovu lozu.
Sve češće se druži s domaćim stanovništvom, prvenstveno zemljoradnicima, vinogradarima i podrumarima od kojih upija svaku riječ, te njihova iskustva sve više primjenjuje u obrađivanju
svoje zemlje i vinograda. Uskoro podrumarstvo i proizvodnja vina postaje najznačajnijim čimbenikom u njegovom novom životu. Novi, nadasve drugačiji život Danila ispunjava istinskim zadovoljstvom, ali još je materijalno ovisan o fotografskim poslovima koje reducira, ali ih ne napušta, te često putuje za Zagreb. Za razliku od opće uvriježene predodžbe romantičnog života na ladanju, Danilo radi više no ikad. Njegov mukotrpan rad ne garantira materijalnu sigurnost, daleko je od sigurne egzistencije, ali mu donosi nenaplativo zadovoljstvo i duhovno stanje u kojem će, unatoč svoj gustoći i raznolikosti poslova, imati napokon vremena zadovoljiti svoju urođenu umjetničku kreativnost.
Uskoro u kući uređuje klasični foto laboratorij kojim dominira čuveni aparat za povećavnje marke Durst, uzima pod ruku foto aparate Linhof i Mamiya, te napokon u četrdesetoj godini života počinje snimati i izrađivati fotografije koje ga istinski raduju i koje u potpunosti sadrže njegov autorski biljeg. Snima na negativima formata 10x12,5 i 6 x 7 cm. od kojih izrađuje crno - bijele fotografije klasičnom kemijskom laboratorijskom obradom.

Balaban se za klasičnu fotografiju odlučio možda upravo stoga što je posljednjih nekoliko godina svoj profesionalni fotografski posao odrađivao digitalnom tehnologijom, te mu medij klasične fotografije između ostaloga predstavlja još jednu manifestaciju bijega od suvremenih civilizacijskih tekovina.
Motivi koje izabire sukladni su takvom načinu razmišljanja; agave, seoska gospodarstva, konji, crkvice, šuma, kadrovi Motovuna, redovi maslina….
Ipak, iako se radi o nebrojeno puta opjevanim motivima iz fotografske literature, Balabanova fotografija je doista drugačija.
Prije svega načelno je drugačija u odnosu na današnju fotografiju po svom anakronizmu, ali i po odnosu autora i motiva kojeg snima. Danilo postaje integralnim djelom motiva, on ga osjeća i duboko proživljava, a u njegovu izboru vidi i osjeća jasan odmak od onog što je do tada radio.
Fotografije s motivima šume iskreno govore o otkriću prirode, o iznenađenju njenim neoskrvnućem i zatečenošću njenim sustavom. Balaban je u potpunosti iskren, te ne pokušava sakriti svoju pomalo djetinju fascinaciju prirodom, što će potencirati gotovo djevičanskim difuznim svjetlom koje treperi kroz krošnje šumskog drveća. Snimajući mesnate listove agava u Balabanu se budi klasični fotografski majstor koji vješto balansirajući odnosima svjetla i sjene, te biranjem začudnih kadrova stvara sugestivnu svjetlopisnu grafiku. Snimke istarskih crkvica i gradova odišu metafizičkom atmosferom, dok fotografije konja pozivaju na pastoralnu idiličnu igru.
Balabanovo novo psihičko stanje opuštenosti i oslobađanja, te sjajna moć likovne percepcije podsvjesno su otkrile draži neobaveznog i opuštenog kadriranja obogaćenog emocijama. Medij crno-bijele fotografije, bojanje svjetlom, igranje kontrastima ili tonska ujednačenost, stilske su karakteristike kojima će autor naizgled banalnu temu pretvoriti u fotografiju višeznačne refleksije što proizlazi iz njegove prikrivene emotivnosti, koju ni u kom slučaju ne želi nametati, već je ostavlja da bude prepoznatom.
Stoga je možda najzanjimlivija serija fotografija s motivom žičanih ograda koje omeđuju pašnjake i njive Danilovog novog zavičaja. Ograda je vjerojatno prva civilizacijska intervencija u tkivo prirode. Ona je eksplicitan znak da je došao čovjek i osvojio teren. Žičane ograde zamijenile su negdašnje suhozide koji su se gradili kako bi uspostavili jasne granice među posjedima, da spriječe stoku da odluta s imanja, ali i da upozore nezvanog namjernika da se nalazi na tuđem terenu. Ograda je ono što je sada Balaban razapeo između svog starog i novog života. Ta ograda nije betonska, nije zid, već je prozračna i transparenta, te premda jasno markira granicu, dopušta i međusobnu komunikaciju njenih obaju strana.

Mladen Lučić

Danilo Balaban - biografija

Rođen 1960. u Zagrebu. Fotografijom se profesionalno počeo baviti prije 24 godine, tijekom studija (strojarstvo i grafička tehnologija).

Do 1982. snima pejzaže, umjetnine, portrete, sport i tada dobiva prve narudžbe (Vjesnikova agencija za marketing–predmeti, arhitektura; Gliptoteka HAZU-izložbe, katalozi,dokumentacija)

1983. u galeriji SC snima modu (predstava Zavođenje / S.Jelovac)

1984. počinje 7-godišnju suradnju s Talijanskim centrom u Zagrebu (dokumentacija, izložbe, portreti)

1985.-1991. suradnja s Elektrotehničkim institutom Rade Končar (prototipovi, specijalni projekti, industrija,mikrofilmovi)

- reklamne kampanje (Interpublic, Vjesnik, Domino design)

- snimanje umjetnina, katalozi izložbi (Gliptoteka HAZU, galerija SC i dr.)

- naslovnice i modna servisa za reviju Svijet

- putopisne reportaže za reviju Svijet

1991.-1995. fotografija i TV produkcija tijekom rata u Hrvatskoj i BiH (snimci objavljeni u The Times, Time)

1992. s partnerima pokreće besplatni gradski vodič GRATIS (do 1995. glavni urednik, fotograf, PR, marketing)

- za UNICEF snima na temu djeca u ratu, izbjegličke kampove (plakat svjetske izložbe, izloženo u zgradi UN, New York)

1993. 6 mjeseci TV produkcije na RTL München

1995. seli u blizinu Monaca, snima umjetnine (galerija Saqqarah, B.Krunic, Verreries d’Eze) i modu (ICHTYS Monaco)

1994. 1995. i 1996. dokumentira ljetni festival IDRIART fondacije u dvorcu Borl kraj Ptuja (glazba, filozofija, ples, botanika), tamo postavlja c/b laboratorij te izlaže u klaustru i sobama dvorca

1997. – 2000. monografije Dimitrija Popovića I Đorđa Petrovića

- snimanje djela mladih umjetnika za Otvoreno društvo Hrvatska

- godišnji izvještaj INA, Company profile Privredna banka

- vlastiti studio 230m², asistenti, ured

2000. seli u Brkač kraj Motovuna, postavlja c/b laboratorij, snima arhitekturu, modu, pejzaže, uzgaja vinovu lozu i masline