Linux i fotografija

Što od programa za obradu fotografija radi, a što ne radi na ovom operativnom sustavu

Za početak da uklonimo eventualne dileme: linux nije operativni sustav koji bih preporučio fotografima. Nije čak ni drugi najbolji. Prva dva mjesta nedvojbeno pripadaju Mac OS-u X i Windowsima, nebitno kojim redosljedom, a tek na dalekom trećem mjestu se nalazi Linux, i to u svojem korisnički najljubaznijem izdanju, distribuciji Ubuntu. Ipak, budući da je veliki broj članaka posvećen obradi fotografija na Macu i Windowsima a praktički ništa obradi na Linuxu, mislim da će moja iskustva na tu temu biti zanimljiva fotografima koji su se iz nekog razloga našli u sličnoj poziciji kao ja, pa si žele složiti grafički stroj na Linuxu, ili naprosto zbog drugih razloga imaju Linux na stroju, a htjeli bi na njemu raditi i s fotkama.

Ovaj tekst definitivno nije namijenjen kompjutorskim početnicima ili grafičkim profesionalcima, kojima bih savjetovao da zaobiđu Linux; koliko god Linux izgledao lijepo i grafički dorađeno, prije ili kasnije će vam nešto puknuti ili će nešto trebati ručno konfigurirati, i morate se pomiriti s tim da ćete morati naučiti raditi u komandnoj liniji i povremeno popravljati stvari koje puknu. To ćete morati i na Windowsima, a Linux u bitno manjoj mjeri održava iluziju stroja koji radi svoja posla i o kojem ne morate ništa znati. S druge strane, nagrada Linuxa je brzina, nedostatak paranoidnih licencnih ugovora za softver, i nedostatak svih gluposti poput virusa i spywarea, te antivirusnih i anti-spyware zakrpa za Windowse koje stalno treba ažurirati i koje predstavljaju stalnu gnjavažu i usporavaju rad.

Što ne radi

Za početak da navedem “deal breakere”, stvari koje na Linuxu ne rade dobro i ne daju se podesiti da rade. Za Linux ne postoji profesionalni grafički softver – Adobe i Corel ne razvijaju svoje proizvode za Linux, a tako će po svoj prilici i ostati, budući da je Linux na glasu kao operativni sustav kojega koriste oni koji ne namjeravaju ništa platiti za softver, a od te populacije softverske tvrtke ne mogu živjeti.

Druga stvar je printanje; sustav za printanje na Linuxu je iznimno rudimentaran, prilagođen uredskom ispisu a ne grafičarima, s generičkim open source CUPS driverima koji ne poznaju finese poput kalibracije različitih tipova papira, i ukoliko namjeravate Linux stroj koristiti za printanje fotki, trenutno ne vidim način na koji bi to moglo funkcionirati. Dakle printanje je riješeno daleko ispod standarda na koje ste vjerojatno navikli na Windowsima i Macu, i nema kvalitetnog komercijalnog softvera za profesionalnu namjenu.

OK, zašto ovo nije kraj članka, budući da su to ozbiljne zamjerke?
Odgovor na to pitanje zahtijeva malo perspektive. Kod nas postoji jedna ružna navika, a to je da kad nam treba softver odemo kod pirata ili skinemo demo s weba proizvođača, skinemo crack ili generator serijskih brojeva s nekog piratskog sajta, i eto nam hrpe skupog profesionalnog softvera za nula novaca. Recimo da vam se ne da slušati kako je to ekvivalentno krađi tuđe stvari, i da želite licencirati sav softver. Ako to pokušate, vjerojatno će vas šokirati cijena svega što “besplatno” koristite, i to će završiti tako što ćete si kupiti OEM licencu Windowsa, i tu će negdje biti kraj priče.

Idemo vidjeti što vam od softvera treba da biste dobili računalo koje je potpuno opremljeno za obradu fotografija na razini koja će zadovoljavati naprednog foto amatera.

Hardver

Za početak, podrazumijeva se dovoljno jaki hardver, s tim da praktički sve što danas možete kupiti spada u klasu “dovoljno jakog”, samo ne smijete štedjeti na memoriji. 2GB je minimum, a trebat će vam i veliki diskovi. Puno velikih diskova, po mogućnosti eksternih tako da ih možete dodavati po volji bez rastavljanja kante.

Grafička kartica? Bilo koja sa DVI izlazom će biti dovoljno dobra, ali za Linux Nvidia tradicionalno ima bolje drivere, pa to treba imati u vidu, iako se podrška za ATI odnedavno bitno popravila. Kad kupujete hardver na kojem želite vrtjeti Linux, najprije pogledajte što korisnici na netu kažu, ima li problema, radi li stvar odmah “out of the box” ili treba petljati s driverima. Uvijek radije uzmite nešto što odmah radi. Linux nije kao Windowsi, ne možete podrazumijevati da će nešto raditi i da ćete s proizvodom dobiti drivere.

Ali da spomenem i prednost Linuxa: on bitno bolje radi s memorijom nego Windowsi. Kad na Linuxu imaš stroj sa 2GB RAMa, on stvarno koristi tih 2GB, u smislu da ih prvo potroši do kraja, a tek onda pali swap fajl, za razliku od Windowsa koji cijelo vrijeme u nekoj mjeri šetaju stvari između RAMa i diska što jako usporava rad, pogotovo kad se radi s fotkama. Linux radna stanica s Athlon 64 3000+ procesorom, Ubuntu AMD64 kernelom i 2GB RAMa u praksi leti, stvar radi brzo, tečno i elegantno, s bitno, bitno manje nervirajućih zastoja nego na bilo kojim Windowsima. Vjerujem da bi Mac mogao biti dobar kompromis koji s jedne strane ima upravljanje memorijom kao Linux a s druge podržanost hardvera i raspoloživost softvera kao Windowsi, ali on je najskuplje rješenje za istu razinu produktivnosti.

Aplikacije

Idući korak su aplikacije; trebat će vam preglednik slika, raw konverter, program za grafičku obradu (ekvivalent Photoshopa), program za uklanjanje šuma sa fotografija, program za kreiranje panorama, program za HDR i standardne aplikacije poput web browsera, programa za čitanje usenet grupa i maila. Sve navedeno ili postoji na linuxu, ili se da pokrenuti u Wine (windows emulator, iako linuxaši imaju alternativnu interpretaciju skraćenice koja glasi “Wine Is Not an Emulator”). Da vidimo kako stoje stvari po stavkama - podrazumijevam Ubuntu Hardy/Intrepid distribuciju sa Gnome sučeljem.

Preglednik slika

Na Windowsima svi imaju ili Acdsee ili IrfanView ili nešto slično, uglavnom laganu i brzu aplikaciju za pregledavanje i sortiranje fotki prije obrade. Na Linuxu postoji nekoliko alata za tu namjenu, od kojih je vjerojatno najlošiji Image Viewer koji je instaliran po defaultu. Bitno bolje rješenje su F-Spot i GQview. Ta dva programa imaju različitu filozofiju, gdje F-Spot pokušava raditi istu stvar kao Google Picasa, odnosno preuzeti brigu o svemu što se tiče vaših fotografija, što meni ne odgovara pa koristim GQview, koji je jednostavnije koncipiran i radi ono što treba raditi bez puno filozofiranja. Dakle preglednici slika postoje i rade dobro.

RAW konverter

Čovjek bi očekivao da na Linuxu nema specijaliziranih grafičkih alata, ali za divno čudo postoji jako dobar open source RAW konverter po imenu dcraw kojeg možete koristiti izravno iz komandne linije, ili pak putem nekoliko grafičkih sučelja u kojima podesite sve parametre raw konverzije. Primjeri takvih sučelja su UFRaw i Rawstudio.

Isprobao sam oba, i zaključio da je Rawstudio neupotrebljiv; iznimno je teško dobiti pristojne boje, i ne bih ga preporučio nikome ni za što. UFRaw je druga priča; boje su po defaultu odlične, i nedavno sam u njemu ponovo konvertirao stari RAW fajl s Olympusa E1 kad mi postojeći jpeg bio nezadovoljavajući. Rezultat sam resizao u Photoshop Elements 2 i snimio kao tiff, koji je bez modifikacija u studiju otisnut na B2 format. Ukratko, to je raw konverter koji može sasvim fino odraditi svoj posao, s rezultatima komercijalne kvalitete. Ipak, ja ga koristim samo u slučajevima kad moj “pravi” raw konverter nije upotrebljiv, budući da ja koristim Canon Digital Photo Professional (DPP) koji se vrti pod WINE emulatorom. O tome ćemo više napisati dalje u tekstu, ali isprobao sam DPP i Olympus Viewer.

Da se razumijemo, WINE nije neka sreća - i u aplikacijama koje rade, elementi sučelja se znaju raspadati i loše iscrtavati, i to je sve daleko od elegantnog, ali vrlo često radi. Recimo u DPP se loše iscrtavaju neki elementi, a ispravno radi samo do verzije 0.9.56, nakon koje su nešto pokvarili pa se DPP u kasnijim verzijama WINE-e smrzne prilikom otvaranja prozora za editiranje slike, ali kad apsolviramo tu gnjavažu ostaje činjenica da je moguće podesiti parametre konverzije i konvertirati batch od stotina slika za jednako ili manje vremena kao na Windowsima, a slike koje pravi su iste kao pod Windowsima. Problem je što installer za DPP puca na novijim verzijama, tako da ja koristim v.3.2.0.4. Aktualna verzija je v.3.4.1.
Raw konverzija dakle na Linuxu radi, što je pravo čudo imajući u vidu da se radi o nečemu za što nitko ne bi očekivao da tu radi, ali radi manje elegantno nego na Windowsima ili Macu. Isto tako, količina raspoloživog softvera je bitno manja od one na drugim platformama, a ja imam sreće da se da pokrenuti upravo ono što ja koristim.

Obrada fotografija

Ono što su na Windowsima i Macu Photoshop i Corel, na Linuxu je Gimp. Kad bih morao kratko i sažeto opisati Gimp, rekao bih da je to aplikacija koja najviše liči na Photoshop Elements - sučelje je drugačije nego u “pravom” Photoshopu, nema neke napredne stvari poput HDR i panorama, nema rad u 16-bitnoj boji, i nije predviđeno za profesionalni rad, u smislu da ćete se slabo provesti ukoliko u njemu pokušate raditi pripremu za offset tisak ili nešto slično što se oslanja na kolor profile i kalibraciju, ali sasvim dobro radi s layerima, podržava stvari poput clone, healing, krivulja i naprednih crno-bijelih konverzija u channel mixeru, sharpening mu je odličan, i s njim sam jako zadovoljan i svakodnevno ga koristim kad treba obrađivati fotke za web i binaries grupe na newsima.

Ipak, kad treba printati koristim Photoshop Elements 2 koji jako dobro radi pod WINE. Jedina stvar koja ne radi pod WINE je drag&drop fajlova na Photoshop, tako da fajlove morate otvarati na teži način, sa file->open. Navodno se pod WINE može pokrenuti i Photoshop CS2, ali to nisam isprobao budući da imam licencirani Elements 2, a CS2 nemam. Isto tako, budimo razumni - nitko normalan neće kupiti “pravi” Photoshop i vrtjeti ga pod Linuxom, budući da stvar košta toliko da njegova kupovina ima smisla jedino profesionalnim grafičarima koji sigurno neće koristiti Linux za posao. S druge strane, meni kombinacija Gimpa i Elementsa jako dobro radi posao, a nije baš da imam niske zahtjeve.

Redukcija šuma

NoiseNinja za Linux postoji u standalone verziji, dakle kao zasebna aplikacija a ne kao plugin. Radi sasvim dobro, a budući da je to najbolji program za redukciju šuma, time je problem riješen.

Panorame i HDR

Priznajem da se s ta dva aspekta fotografije nisam previše bavio, ali svejedno sam pronašao aplikacije koje pokrivaju i taj aspekt, ako mi slučajno zatreba. Za panorame postoji Hugin, a za HDR postoji Qftpsgui. Možda sam antitalent za to, ali nikako nisam uspio podesiti Qftpsgui da proizvodi gledljive fotke; rezultati su tipične histerične HDR-otine kakve ljudi obično pošalju na web na opće zgražanje auditorija. Hugin, pak, radi vrlo slično kao Panorama Factory, iako ni tu nisam mjerodavan budući da se nisam bavio panoramama. Netko tko se u to razumije mogao bi reći jesu li ta dva komada softvera dobra ili loša, ali ja ću se zadovoljiti konstatacijom da postoje.

Popratne aplikacije

Od web browsera na Linuxu rade Netscape derivati - Firefox i Seamonkey. Firefox radi isto kao i na Windowsima, a Seamonkey izgleda otprilike kao Netscape Navigator. Oba rade dobro, a jedini problem je Flash player koji u Firefoxu ne radi kako treba, pa prikaz videa na raznim sajtovima poput Youtube i CNN više ne radi nego radi. Seamonkey nema tih problema, ali je njegovo sučelje rudimentarnije i manje udobno. Osim tih Mozilla derivata postoji i Opera, koja također radi brzo, dobro i elegantno. Internet Explorer, naravno, ne postoji za Linux. :)

Izbor e-mail klijenata je velik, a možda najbolji su Evolution i Mozilla Thunderbird, koji osim maila čita i usenet grupe. OpenOffice projekt pokriva tekst procesor, tablični kalkulator i prezentacije, a video i glazba se sasvim dobro sviraju, što bi trebalo biti dovoljno za sve tipične stvari koje većini ljudi trebaju na računalu. Za skeniranje postoji Xsane, koji podržava veliki broj skenera, i u kojem se bez problema mogu skenirati i transparencije i papir. Rad u Gnome sučelju pod novim verzijama Ubuntu Linuxa jednako je udoban kao na Windowsima, i ukoliko bih ga trebao s nečim usporediti, to ne bi bila Vista, nego kombinacija Windowsa XP i Maca. Linux je bitno uznapredovao u odnosu na stanje prije par godina kad se to sve skupa raspadalo i izgledalo više nego jadno, i u praksi se ponaša kao još jedna verzija Windowsa, a ne kao smiješni improvizirani krpež iz ranijih vremena.

Zaključak

Ukoliko novac nije nikakav problem, kupite Mac i legalni paket Adobe softvera i tako riješite problem. Mac OS X je unixoid u jednakoj mjeri kao Linux - to je u osnovi FreeBSD, iz kojeg je izrastao projekt Darwin, kojeg je Apple pretvorio u fino ispolirani i dorađeni OS koji ima sve prednosti Linuxa, a nema njegove mane. Dakle driveri za sav hardver rade, za njega postoji sav profesionalni grafički softver, a upravljanje memorijom i brzina su na razini Linuxa.

Ukoliko želite uštedjeti na softverskim licencama, većinu navedenog besplatnog softvera (npr. Gimp i dcraw) možete pokrenuti na Windowsima i Macu, s tim da će vam raditi sav hardver, a stvari poput raw konvertera će vam raditi kako spada i neće im se raspadati sučelje. Naravno, uz Windowse idu i obavezni virusi, spyware, nepotrebno korištenje swap fajla, sporo podizanje sustava i sve nametljivije licence za Windowse.

Kao opis Linuxa mi pada na pamet jedna engleska pjesmica:
“Bila jedna curica sa slatkim loknicama;
Kad je bila dobra, bila je jako, jako dobra,
Ali kad je bila zločesta, bila je grozna.”

Linux vam je točno takav. Kad je dobar, to sve leti kao metak, radi brzo, dobro, sve super. Ali kad nešto ne radi ili pukne, jadna li vam mila majka. :)

Danijel Turina