Blow Down

Koliko minimalizirani prikaz utječe na percepciju, i kako se ona mijenja u izložbenom prostoru?

Otvorenje u utorak 31. 10. 2006. od 19.00 do 21.00., Galerija Čanićeva 6, Zagreb, tel 3778229. Izložba je otvorena do subote 11.11. 2006., radnim danom od 17.00 do 20.00, subotom od 11.00 do 14.00, odnosno prema dogovoru.

Prije mnogo godina, jedan je fotograf postao glavni junak filmske priče. Povećavajući svoje fotografije slučajno je otkrio što se dogodilo u nekoj prozaičnoj situaciji. No, osim toga, taj lik - samozadovoljni modni fotograf iz Antonionijevog Blow Up-a, našao se u situaciji da je počeo sumnjati u vrijednost i objektivnost pojavnog svijeta predočenog na jedinstven, i danas poticajan način. Ironičan odnos prema viđenom, prema zbivanjima iz 60-ih godina i banalnostima poput razbijanja gitare na pozornici te osobita pozornost iskazana uređenju interijera (a ne međuljudskih odnosa), polazište su ciklusa fotografija Blow Down Stanka Hercega.

Prvenstveno, radi se o igri riječi, inverziji postupka rada na fotografiji kojemu je posvećen spomenuti film. Stanko Herceg kreće s druge pozicije, on umanjuje viđeno, pruža na pogled crno-bijele i radove u boji maloga formata (24 x 36 mm) snimljene analognom kamerom. Kvaliteta fotografije je uobičajena, prikaz ne gubi na uvjerljivosti i značenju, a čini se da je namjera potaknuti gledatelja na usredotočen pogled koji podsjeća na onaj «zadržan» u tražilu kamere.

U kolikoj mjeri minimalizirani prikaz utječe na percepciju, i na koji se način ta percepcija mijenja zavisno od odnosa uspostavljenih u izložbenom prostoru? Možda na trenutak možemo «nasjesti» na autorove riječi o fotografijama koje ničemu ne služe, ali istini za volju, prizori koje s mukom razaznajemo nastali su na nekim - za autora bitnim - mjestima. Kompozicijski i značenjski, u velikoj ih mjeri određuju odnosi prepoznati u prirodi te osobito ona mjesta na kojima dolazi do sraza između prirode i arhitekture. «Arhitektura je dio prirode», smatra Stanko Herceg, pojašnjavajući kako sve ono što je u prirodu vremenom uneseno postaje njezinim sastavnim dijelom, odrednicom koja pripomaže definirati odnose, postaviti pitanje.

Koja su to mjesta? Naprežemo pogled, pokušavamo se «uhvatiti» za neku prepoznatu pojedinost, ali stalno nam nešto izmiče, ne želi se ukalupiti niti postati dijelom sustava. Konstruirane kao iskazi individualnog identiteta, fotografije iz ciklusa Blow Down arhivirane su bilješke o pronađenim teritorijima, opaske pojavnog svijeta koje ga ne opterećuju rekonstrukcijama Hercegovih hodočašća. O njima, naime, ne doznajemo ništa više od onog - viđenog.

Sandra Križić Roban