Judi

Dubrovački fotograf Ljubo Gamulin izlaže serijal crno-bijelih fotografija "Judi"

Fotogalerija Lang, Samobor, Langova 15, najavljuje otvorenje izložbe fotografija "Judi". Otvorenje je u nedjelju 10. rujna 2006. u podne. Izložba ostaje otvorena do 01. listopada 2006. Galerija je otvorena subotom i nedjeljom od 11 - 13 + 16 – 19 sati.

Ljubo Gamulin (Dubrovnik, 1970.), pripada generaciji dubrovačkih fotografa koja stasa prije Domovinskog rata unutar foto kluba Marin Getaldić. Zaokupljen, kao i većina njegovih kolega, melankoličnim izrazom pomalo dekadentnog prizvuka, Gamulin svoj put pronalazi u fotografiranju detalja, struktura, fragmenata pojavnosti. Tijekom vremena, svoju pažnju postepeno prebacuje s motiva mora i prirode na motive arhitekture interijera i eksterijera. Bez obzira nalaze li se u kadru svakodnevni, naoko beznačajni prizori, Gamulin svoj kadar gradi pažljivo i odmjereno, često se poigravajući s odnosima proporcije.

Serijom fotografija Judi, Gamulin se predstavlja u sasvim novom svjetlu. Riječ je o nizu crno bijelih fotografija snimljenih uzduž obale i na otocima tijekom pet godina rada za "More magazin", gdje je zaposlen kao urednik fotografije, fotograf i novinar.

Fotografije su Ljuba Gamulina crno-bijele. Na taj način on kao da ih je izvadio iz vremena, dajući im neku dublju istinitost, plaćenu lišavanjem, neku ozbiljnost teže izbrisivoga pisma. Svjetlost koja je na njima preostala ponekad kao da je posuđena onkraj svijeta.

Te fotografije, pod zajedničkim nazivom Judi, okupljene su u četiri cjeline: Obrazi, Ruke ča misle, Mići i veli ča su mići bili, Igrat se je, igrat. Obrazi, ponekad lica kao cijeli prizor ili pak likovi s nešto pokreta, suočavaju se s tom onostranom svjetlošću koja ih čita kao Brailleovo pismo: sve čime su ispisani, ali s izvanjske i unutarnje strane. Gamulinov kadar svaki se put prilagođuje karakteru tog uvijek novog dijaloga, kao što je svaki obraz jedinstven u svom postojanju. Ponekad je motiv rezan, ponekad omotan nejasnoćom, ponekad grafički izoštren, ponekad mu je dodan neki škrti i opori ikonografski atribut. Ni laka ljepota, ni moguća drama ne odvlače snimateljevo oko od nepoznanice drugoga koja je upravo osvijetljena i ne treba je dalje raskrivati. Ali je uvijek vezana uz podneblje, pod nebom, i lica pod nebom leže kao oranice što je dovoljna poruka.

Željka Čorak (odlomak iz kataloga)

Više o autoru: www.ljubogamulin.com