Pažani su možda / vjerojatno / sigurno Marsovci

Promocija fotomonografije otoka Paga

U petak 13. travnja 2007. u 19 sati. u Modernoj galeriji, studio Josip Račić, Zagreb Margaretska 13, promocija je fotomonografije otoka Paga "Pažani su možda / vjerojatno / sigurno Marsovci"

Autori fotomonografije su: Dražen Lapić, Andriana Škunca, Damil Kalogjera i Željko Jelenski.

Pažani su možda/vjerojatno/sigurno Marsovci

Koliko god vještina opisa prirode zavisi od bogatstva riječi, toliko sve izražajno bogatstvo jezika ne može nadomjestiti onu ljepotu i snagu opisa što ga može pružiti slika. Naravno, i jedan i drugi medij prenošenja stvarne slike ima nedostatke. Riječ nije slika, a - dakako - niti je slika riječ. Iskustvom čitanja i iskustvom gledanja nedostatke ispravlja mašta, pa se tako složenim procesom umne, osjećajne i vizualne percepcije i riječ i slika naposljetku slože u dojmljivu cjelinu, koju na kraju imenujemo umjetničkim djelom. Priroda je sa svim svojim glasovima, mirisom, okusom, opipom maslinova stabla, fijukom vjetra, vlagom zraka, nadmoćna i nad slikom i nad jezikom, i teško umjetnosti ako je namjerava oponašati, imitirati.

Čovjeku tako nije preostalo drugo nego da od pune i cjelovite ljepote prirode izdvoji njen fragment, i samo je pitanje opažanja, duhovnog i emotivnog dodira - a rekli bismo i vještine - da takav fragment bude nedjeljiv od njene cjeline. Pitanje jesu li Pažani možda/vjerovatno/sigurno Marsovci u osnovi je sporedno i izvan sfere medija kakav je fotografija, ali dakako kao metafora upućuje slike četvorice fotografa koji su na otoku Pagu pokušali na svoj način "opisati" to čudo prirode prema cjelini koja se od lokalnog uzdiže do univerzalnog. Tu moć medija zapazio je nekoć davno Fox Talbot, fasciniran planinskim pejzažem Švicarske. Rezultat je bio izum fotografije, i pravo bi pitanje bilo, nije li i fotografija kao medij "možda/vjerovatno/sigurno" s Marsa.

Pejzažna fotografija danas nastavlja izvornu fascinaciju kojom je taj medij "opisao" prirodu, čije su mijene obrnuto proporcionalne sposobnosti medija da "uhvati" trenutak. Stoga, više negoli u bilo kojem tematskom žanru fotografije, svjetlopis prirode i slike koje tako nastaju, zadržavaju procesualno i finalno draž i memoriju prve fotografije. Vidjeti u pravom omjeru odnos statičkog i dinamičkog, stijene i svijetla što je obasjava, uslikati pravi omjer stabla i vjetra što mu pokreće krošnju, zapaziti površinu mora i treperava odraza u njemu - sve to iziskuje mnogo više od turističkog "skidanja" pejzažnih motiva i ostalih uočenih trivijalnosti.

Uočiti vrijednost stjenovita plićaka, vidjeti nebo umjesto zemlje, suhu travu, vidjeti, u krajnjoj liniji, tišinu toga pomalo ukletog otočkog pejzaža za koji s pravom kažu da nije odavde, traži od umjetnika potpunu predanost višim silama i energiji koja ih pokreće. To zacijelo nisu šareni turistički motivi, ali se u njihovoj šturoj pojavnosti, pojedinačno prepoznaje kao univerzalno. Paška avantura četiriju fotografskih umjetnika, Dražena Lapića, Andriane Škunce, Damila Kalogjere i Željka Jelenskog, rezultirala je slikama čija duhovna dimenzija nadilazi okvire mimesisa i/ili naturalističkog opisa otočkog pejzaža. Te slike - u okvirima datosti medija – ne govore o Pažanima (njih nema), ali govore o mistici mjesta njihova staništa. Možda je i to razlog što ih na slikama nema. Magija mjesta o kojoj govore te slike mnogo je starija od njih, a jesu li stigli s Marsa ili sa starim Slavenima za sliku i nije toliko važno. U pitanju su mnogo stariji sedimenti, koji su - koliko je to u ljudskoj moći - uz pomoć medija pretvoreni u sliku, ne bi li se njenim posredstvom spoznale i razumjele dimenzije vremena i prostora koje su naselili ljudi koji su možda/vjerovatno/sigurno Marsovci. Kao i riječ, tako je i slika oblik govora, ali kao i šutnja, tako i praznina ako je ispunjena prostorom, govore mnogo više od bučne retorike i pitoresknih motiva. Tu su istinu na inicijativu Dražena Lapića vrlo dobro shvatili fotografi okupljeni oko ovog projekta. Oni su svoju fotomonografiju otoka Paga, iz sasvim razumljivih razloga, konsenzusom nazvali "umjetničkom". Ona možda nije "turistička", ali i turizam ima svoju drugu - mnogo vrjedniju - dimenziju koja nije samo kupanje u moru.

Želimir Koščević