Pariz u mom oku

Snježana Požar - izložba fotografija

U utorak, 2. listopada 2007. godine u 19 sati u Galeriji Fotokluba Zagreb Ilica 29/III., Zagreb, otvorenje je izložbe "Pariz u mom oku" Snježane Požar. Izložba ostaje otvorena do 15. listopada 2007. godine. Može se pogledati radnim danom od 9 do 16, a utorkom i od 19 do 21 sat.

Snježana Požar je 1966. g. završila Školu primijenjene umjetnosti u Zagrebu, na odsjeku umjetničke fotografije. Godinama je radila kao filmski montažer na Hrvatskoj televiziji, a uz rad je studirala i diplomirala filmsku i elektroničku montažu na Akademiji za kazalište, film i televiziju. Predavala je na srednjoj školi za kulturu, na Akademiji dramskih umjetnosti te na Fakultetu političkih znanosti, sve u Zagrebu. Izabrana je 1980.g. za suca na međunarodnom natjecanju podvodne fotografije u Kukljici, dobila je 1982. nagradu Narodne tehnike, a 1998. Zlatnu značku Fotokluba Zagreb. Sudjeluje na 90-tak međunarodnih i domaćih natječajnih izložbi, na kojima je dobila brojne nagrade. Od početka 2006. godine predaje na Srednjoj strukovnoj školi ‘Slava Raškaj’ fotografiju i fotokemiju. Kao autor fotograf ušla je u Monografiju Fotokluba Zagreb ‘Majstori hrvatske fotografije.

Snježana Požar na poseban način slavi zajedno sa svojim Fotoklubom, svojih 44 godine aktivnog amaterskog bavljenja fotografijom, Fotoklub Zagreb svojih zavidnih 115. godina postojanja. Dva jubileja se duboko prožimaju. Snježana Požar je jedna od onih tihih I marljivih članica svog kluba, tiha duša u koju se uvijek može uzdati i u čije znanje, kvalitetu rada, silnu životnu energiju i ljubav prema fotografiji, nema nikakve sumnje.

Sanja Marđetko, novinar

Snježana Požar, naime, svojoj estetici poređuje poviješću bremeniti pejzaž i interijer, bilježeći ugođaj ili detalj koji su istodobno 'pars pro toto' i adut u rukavu koji nutka promatrača na razmišljanje i traganje. Toplina boje krajolika odgovara senzibilnosti fotomaterijala. Njezine su boje upravo onako posložene da pruže ugođaj kolorita, a njihova je čistoća kristalna. Okular i oko kao da su se stopili u jednu jedinstvenu cjelinu koja se pretvara u krajnji ishod, u sliku. Tko bi rekao kad je u XIX. St. Otkrivena fotografija da ona može postati nešto više od objektivne reprodukcije motiva.

Akademik, Nenad Camby

Snježana Požar je, kao što mi otkrivaju ove fotografije, osoba koja je u svom radu i životu željela spoznati mnoge istine. Stoga ne iznenađuje njezina sposobnost da nas u jednom kratkom trenutku povede iz svijeta naglašene poetičnosti u jedan drugi, onaj koji već dodirom okidača njezine kamere prerasta u fotografiju oslobođenu izvanjske težnje za čistoćom i strogošću klasičnog. Upravo i zahvaljujući tome oslikava se njezino umijeće, osobitost te sposobnost da i manje realne i svakodnevne situacije ostavi takvima i u trenutku kada ih kamera može učiniti i drugačijima. Ono što me posebno impresionira je autoričin pristup, jedan neobičan spoj discipline, samoodricanja i njeno oduševljenje. Rastući u okruženju ovog prostora osjećam da je od ranog početka shvatila i prihvatila da mora pokušati ostvariti fotografiju u kojoj bi maksimalno došao do izraza predmet zanimanja, a ona kao autor biti potisnutom skoro do neprimjetnosti. Metodom suzdržanosti i usudio bi se reći skromnosti u korištenju izražajnih sredstava, nastale su ove fotografije, radovi što se odlikuju jednostavnošću i čistoćom, objektivnošću, profesionalno i estetski sa vjerom da može kazati što jest i kako jest. Kompozicijom fotografije nastojala se pridružiti stilu prizora. U svemu tome pokazala je zavidnu osjetljivost i veliku ljubav. Dobro je shvatila da u takve, pred sobom postavljene zadatke, može i mora unijeti dovoljno vlastitosti, a kroz to i značajan kreativni ulog. Čini mi se da je svemu pristupila sa specifičnom motivacijom i koncentracijom. Žana je postigla svoj cilj – njeno se ime ovom izložbom počinje postavljati na mjestu i u prostoru koje joj pripada, a u okruženju koje štuje njen rad, trud i djelo kojim nas je obradovala i oplemenila.

Zdenko Kuzmić. Prof.

Kod Snježane Požar jako mi se sviđaju načini stvaranja i otvorenosti, bilo gdje da se nalazi. U prirodi, u susretima s ljudima, s djecom, na putovanjima, kroz svaki trenutak oživljava svoje osjećaje.
Jednim treptajem svoga foto-aparata, kao srcem, se posluži svojim dubokim, duhovnim osjećajem, ovjekovječi, osvijetli i zaustavi, reklo bi se, pohrani. Ali ne da nestane, nego da posegne i izvuče fotografijom poklon svima koji to znaju gledati. Zaviriti u Žaninu nutrinu, motive njenih fotografija prepoznajem u svoj čudesnoj ljepoti, koju samo Bog u prirodi, svaki dan, svaki trenutak neponovljivo stvara a Žana to osjeća, gleda, prepozna i uhvati. I to jednostavno bude ono 'nešto' Žanino.

Zdenka Franičević, slikarica