Vatra u Požegi

Ivan Antolić poznatiji pod nadimkom Vatra u Požegi izlaže ciklus Mikro Makro

U galeriji Ciraki u Gradskom kazalištu Požega u ciklusu Hrvatski svjetlopis u tijeku je izložba Mikro Makro na kojoj Ivan Antolić poznatiji pod nadimkom Vatra izlaže krajolike i makro fotografije. Izložba ostaje otvorena do 13. 10. 2006.

Autor ima 26 godina i ovo mu je prva samostalna izložba, uostalom neka nam se sam predstavi:

Kako sam postao Vatra ? To je sigurno jedna od najvećih zagonetki svih koji znaju za mene pod tim nadimkom. Nadimak "Vatra" nastao je zbog domene "Vatra.Info", koju sam tada registrirao. A i inače jako volim pripremati vatru za obiteljski roštilj, no šalu na stranu...

Prvi susret sa fotografijom kao hobijem imao sam još 1998 godine, nakon što sam upoznao (sada već odavno) bivšu curu, koja se bavila snimanjem kratkih dokumentarnih filmića i koja je ponekad fotografirala. Taj prvi susret fotografije kao hobija imao sam kao 19-godišnjak koji je sa curom otišao na karneval u Veneciju. Bio je to Canon A1 na film. Pošto to nije bio digitalni aparat, razvijanja su bila skupa i preskupa da bi tada savladao mnogobrojne tehnike fotografiranja. Još i tada me jako zanimalo fotografiranje prirode. Ali kako je vrijeme prolazilo, zaboravio sam na pojedinosti i detalje, a te prve pokušaje od fotografija sam smatrao snapshotovima. Zbog toga mi se fotografija učinila jako kompliciranom i odustao sam od tog hobija.

Nakon toga se nisam bavio fotografijom do 2003, nego sam ponekad samo posjetio news grupu hr.fotografija.binaries. Tamo sam pregledavao fotografije i nekoliko autora su mi jako zapeli za oko. Bili su to Buntovnik (Dražen Stojčić) i Mirac (Mirko Šorak), a i još nekoliko njih. Počeo sam pratiti tu news grupu i jedva sam čekao da vidim što je Buntovnik poslao i počelo me zanimati kako je koju fotografiju uspio napraviti i sa kakvim fotićem. Moj prvi digitalni fotić bio je Oly c300 Zoom. Kako je prošlo ljeto 2003 godine i polako se približio Božić, otkrio sam HRphotocontest. Poslao sam umjetnu jelku snimljenu sa C300 i nazvao je "Klasika". Bila je to prva fotka na HRpc-u i završila je valjda na zadnjem mjestu te teme. Bila je loša sa svih strana. I onda sam razmišljao da fotografije usavršim barem sa tehničke strane i kupio sam polovan Fuji s602Z. Mogao sam manualno mijenjati postavke i to mi otvorilo nova vrata. Onda sam metodom pokušaja i pogrešaka počeo savladavati neke osnove fotografija, a paralelno sa tim slao sam fotografije na HRpc i newse, a rezultati se postepeno popravljali. Pošto je Fuji davao dosta zrnate slike, prešao sam na Canon 300D. Velika je muka bila nabaviti sve potrebne objektive. Sa vremenom me fotografija sve više i više zanimala i okrenuo sam se fotografiranju prirode, životinja i makro-fotografijama, a pokušavam i još neke stvari. Jedino me nikad nisu pretjerano zanimale studijske fotografije i aktovi više manje. Često razmišljam o tome kako da napravim nešto novo, volim eksperimentirati sa fotografijama i njihovim obradama, pa sam napravio i nekoliko HDR-ova na primjer.

Ono glavno što mogu kazati je da me fotografiranje jako zanima i smatram fotografiju jako zanimljivim hobijem sa brojnim mogućnostima. U fotografiji se uvijek može napraviti nešto novo, svaka fotografija je jedinstvena, jedan zaustavljen trenutak vremena koje se nikada više neće ponoviti. Svaka me vlastita fotografija podsjeća na neko vrijeme koje je prošlo, a ponekad me i nostalgija "opere" zbog toga.

To je jednostavno meni jedan vrlo drag hobi, kojega nikad ne bih želio ostaviti.