Fotografski kistovi

Svojedobno sam na jednom forumu pročitao nečiju jadikovku koja je glasila otprilike ovako "Slikari rijetko ili nikad ne razgovaraju o kistovima, bojama i platnima.

Zašto onda fotografi toliko pričaju o fotoaparatima, objektivima i sličnim tehnikalijama?" Pitanje je dobro. Dakako, moguće je čitavu stvar olako otpisati kao zastranjenje, odnosno podijeliti dotične na one koji se bave fotografijom i one koji se bave opremom. Ne kažem da u tome nema istine, ali nije sve tako jednostavno. Čest je slučaj da se najbolji fotografi jako zanimaju za tehničku stranu priče, a njih nije moguće samo tako otpisati kao ferovce koji nemaju pametnija posla nego snimati test chartove. Zbog toga mislim da analogija sa slikarima, koliko god bila na prvi pogled smislena, zapravo vara. Bolja bi bila usporedba s muzičarima - razgovaraju li violinisti o violinama? Dakako. Smatraju li oni da će "pravi violinist" na najgoroj kanti savršeno interpretirati Vivaldija? Teško. Pretpostavljam da će se svi složiti da će talent majstora najbolje doći do izražaja ako ga prati kvalitetan instrument, koji mu daje priliku da raširi krila i poleti. Ipak, nećete naći glazbenika koji je toliko naivan da smatra kako je Stradivari sam po sebi dovoljan za stvaranje glazbe - implicitno se podrazumijeva školovani i talentirani glazbenik.

Mislim da tu dolazimo do odgovora na pitanje foto tehnike. Da, činjenica je da većina rasprava o foto tehnici predstavlja jalov gubitak vremena - kad su mišljenja o nečemu oštro podijeljena, to vam znači da možete slobodno kupiti bilo koji od dva aparata o kojima se vodi spor, i odlično ćete proći. Primjeri su Nikon i Canon, ili na hrvatskim newsima, Olympus i Canon. S druge strane, također je činjenica da treba pažljivo odabrati opremu, jer pogrešan izbor može značiti stvaranje posve pogrešne predodžbe o nekom aspektu fotografije, te nemogućnost realizacije ideje. Ako fotograf želi dobiti određeni efekt, mora biti upućen u tehnički dio u dovoljnoj mjeri da ga zna realizirati a izbor opreme je dio takve realizacije. Primjerice, ako želite slikati arhitekturu i imate problem s nakošenim zgradama koje nikako ne možete dobiti da se uzdižu ravno, slabo ćete se provesti bez znanja o tilt-shift širokokutnim objektivima za korekciju perspektive. Za fotografa, takvo znanje jednako je bitno kao što je za renesansne slikare bilo bitno poznavanje anatomije, i bez njega nema ni tehničke ni umjetničke kvalitete. U krajnjoj liniji i Michelangelo je morao jako puno znati o prikladnim vrstama kamena da bi izradio kip Davida.

Danijel Turina