Ekvivalentne žarišne duljine

U svijetu digitalne fotografije uvriježilo se žarišnu duljinu objektiva izražavati u jedinicama ekvivalentnim za format od 35 mm.

U svijetu digitalne fotografije uvriježilo se žarišnu duljinu objektiva izražavati u jedinicama ekvivalentnim za format od 35 mm. Jedan od osnovnih razloga je što se u raznim modelima digitalnih foto aparata razlikuje veličina čipa, a u koju će kategoriju objektiv pripadati ovisi isključivo o omjeru žarišne duljine objektiva i duljine dijagonale čipa. Kako je 35 mm format još uvijek najpopularniji, većina ljudi koja dolazi u dodir s fotografijom zna bar otprilike povezati vrijednosti žarišnih duljina objektiva s njihovom definicijom. Tako će svi znati da je 20 mm širokokutni objektiv, 50 mm normalni, a 200 mm teleobjektiv. Promijenite format i već ćete teško naći nekog tko će znati povezati te dvije veličine u ispravan odnos. Stoga bi uvođenje nekoliko novih definicija samo još više zbunilo kupce te svi proizvođači izražavaju žarišnu duljinu objektiva digitalnih foto aparata kao ekvivalent formata 35 mm, na taj način ne samo da je taj podatak jasniji i pristupačniji nego se omogućuje i direktna usporedba različitih digitalnih foto aparata.

U praksi se srećemo s dva slučaja koja treba razmotriti: prvi je kad se ekvivalentna žarišna duljina navodi kod digitalnog foto aparata koji je od početka do kraja napravljen kao novi sustav, a drugi je kad se na kućištu 35 mm SLR aparata izgradi digitalni foto aparat koji koristi objektive namijenjen za 35 mm format.

Pozabavimo se prvim slučajem, u njega pripadaju kompaktni i prosumer digitalni aparati. Oni imaju čipove različite veličine:

To znači da objektiv koji je za jedan digitalac standardan, za drugog može biti širokokutan. Na primjer objektiv žarišne duljine 6 mm za Fujifilm FinePix S5000 Z je standardni objektiv, dok je on za Sony Cybershot 828 širokokutni objektiv. Vidimo da se prvi slučaj svodi na to da se objektivi izrazito malih žarišnih duljina normiraju na 35 mm format. Sad se trebamo upitati što to zapravo znači, odnosno što podrazumijeva taj proces normiranja? Lakše ćemo ga objasniti nakon što razmotrimo drugi slučaj kada je u tijelo SLR aparata za 35 mm format ugrađen čip koji ima dijagonalu manju od 35 mm formata, evo primjera nekoliko DSLR aparata s pripadajućim formatima senzora:

Sad ćemo na primjeru aparata Sony Alpha 100 i aparata Minolta Dynax 7 iz proizvodnog programa sada već bivše kompanije Minolta pokazati kako to funkcionira. Ova smo dva aparata uzeli jer koriste iste objektive, Sony je kao što već vjerojatno znate kupio kompletnu tehnologiju kompanije Minolta pa su svi objektivi na ova dva sustava izmjenjivi. Uzmimo za primjer da fotografiramo bor. Imamo objektiv neke žarišne duljine, neka to za naš primjer bude 100 mm, stativ i aparat sa filmom formata 35 mm. Nađemo neku udaljenost na kojoj cijeli bor možemo vidjeti u tražilu što znači da će se i cijela slika bora projicirati na film. To je situacija koju imamo na prvoj ilustraciji.

No imamo mi i novi Sony Alpha 100 na kojeg idu svi Minolta AF objektivi. Pa fino zamijenimo filmski aparat na stativu digitalnim, stavimo na njega isti objektiv kako bismo fotografirali isti bor, no kad pogledamo u tražilo ne vidimo cijeli bor nego samo dio njega. Čip u Alphi manji je od filma, no objektiv projicira sliku iste veličine jer smo na istoj udaljenosti od bora, tako taj isti čip ne može na svoju manju površinu primiti sliku cijelog bora. Ta je situacija prikazana na drugoj ilustraciji.

Što sad? Moramo se odmaknuti na veću udaljenost, jer kako se udaljavamo od objekta njegova se slika smanjuje. Na kraju smo našli udaljenost na kojoj je slika dovoljno mala da se u cijelosti može projicirat na površinu čipa. Ta je situacija prikazana na trećoj ilustraciji.

No mi bismo htjeli još jednom snimiti taj bor na film, jer se na primjer u međuvremenu promijenilo svjetlo pa sad izgleda bolje nego prije. Opet zamijenimo aparate i ostavimo isti objektiv no kad pogledamo kroz tražilo slika ne ispunjava cijeli kadar. Mi smo se udaljili kako bismo smanjili projekciju slike i ona sad nije dovoljno velika da ispuni cijeli format negativa budući da je taj format veći od formata čipa. Kako to izgleda vidimo na četvrtoj ilustraciji.

Mi ipak želimo imati ispunjen kadar, a ne gomilu praznog prostora, no kako nam se ne da ponovo premještati odlučili smo problem riješiti na drugi način. Budući da objektivi veće žarišne duljine projiciraju veću sliku, promijenimo objektiv, umjesto objektiva od 100 mm stavimo zum i podesimo ga da slika ispuni kadar. Kako to izgleda vidimo na petoj ilustraciji. Na kraju pogledamo koja je to žarišna duljina koja popunjava kadar i ustanovimo da je to 150 mm.

Što se zapravo dogodilo? Da bismo na istoj udaljenosti dobili sliku bora preko cijelog formata u jednom nam slučaju treba objektiv od 150 mm, a u drugom nam je dovoljan objektiv od 100 mm i to zato jer je format manji, pa je vidni kut objektiva manji. U našem je primjeru vidni kut objektiva od 100 mm na Alpha 100 aparatu identičan sa vidnim kutom objektiva od 150 mm na 35 mm formatu – ti su objektivi prema vidnom kutu ekvivalentni pa se prema veličini slike, svako na svom formatu, ponašaju ekvivalentno. Kako je veličina slike direktno povezana sa žarišnom duljinom možemo reći da oni imaju ekvivalentnu žarišnu duljinu i za kraj – kako nam 35 mm format služi kao standard kažemo da objektiv od 100 mm ima žarišnu duljinu od 150 mm ekvivalentno 35 mm formatu.

Pogledajmo još jedan primjer, ovaj put nećemo micati stativ, odnosno aparat s mjesta snimanja. Ovaj put započnimo snimanje s digitalnim aparatom. Imamo grm ruža iz kojeg želimo izdvojiti jednu ružu. Isprobavanjem raznih objektiva ustanovimo da nam je za to na Sony Alpha 100 aparatu dovoljan objektiv od 100 mm. No kad promijenimo foto aparat taj objektiv odjednom prikazuje širu sliku, zato jer mu je vidni kut različit na različitim formatima.

Zbog te razlike u vidnim kutovima kod 35 mm formata moramo posegnuti za 150 mm objektivom kako bismo na slici mogli izdvojiti onu istu ružu.

Kako unaprijed odrediti takve razlike? Jednostavno, da bismo ustanovili koliku će ekvivalentnu žarišnu duljinu na pojedinom digitalnom foto aparatu imati objektiv iz 35 mm sustava potrebno je pronaći omjer dijagonala 35 mm i čipa koji je ugrađen u aparat te s tako dobivenim brojem pomnožiti žarišnu duljinu objektiva koju koristimo na digitalnom aparatu.

Vratimo se sad našim kompaktnim digitalnim fotografskim aparatima, uzmimo za primjer Olympus C5050 ZOOM. On ima objektiv raspona od 7,1 do 21,3 mm; dijagonala čipa iznosi 8,9 mm pa je faktor normiranja ili kako ga često nazivaju faktor normalizacije 4,9. To znači da je objektiv raspona od 35 do 105 mm ekvivalentno 135 formatu odnosno, sad smo to već naučili, preciznije bi bilo: objektiv ima vidni kut istovjetan zum objektivu od 35 do 105 mm u formatu 35 mm.

Neka vas ne zbuni to što nekad kažemo format od 35 mm, a nekad 135 format – to je ista stvar, ispravno bi bilo 135 format, no češće se koristi format od 35 mm.