Podešavanje parametara slike u aparatu

Danas gotovo da ne postoji digitalni aparat koji ne dozvoljava podešavanje parametara ključnih za izgled slike već u samom aparatu.

Danas gotovo da ne postoji digitalni aparat koji ne dozvoljava podešavanje parametara ključnih za izgled slike već u samom aparatu. Tri parametra koja je moguće podesiti su: oštrina, kontrast i zasićenje. Ovisno o modelu i tipu aparata ta se podešavanja mogu izvesti u nekoliko koraka. Skala za podešavanje ima raspon od minusa prema plusu, sa neutralnom nultom pozicijom u sredini. Aparat se standardno isporučuje s tom nultom vrijednošću, a korisnik je može promijeniti ako mu iz nekog razloga ne odgovara. Skala se na nekim aparatima kreće od –5 do +5; na nekima od –3 do +3; a na nekima su to samo oznake poput Lo i Hi gdje Lo označava manje iznose korekcije, a Hi veće.

Način na koji u aparatu nastaje digitalna fotografija sam po sebi zahtijeva određenu obradu i korekcije, no koje su korekcije ispravne nije lako odrediti jer ne postoje objektivni kriteriji. Ima osoba kojima je draža fotografija na kojoj su boje prigušene, pastelne, a ima osoba koje više vole jasne, čiste, žarke boje. Ove korekcije na aparatima omogućuju upravo takav izbor i to odmah po pritisku okidača, bez potrebe za naknadim korekcijama u programima za obradu kada bismo bili prisiljeni raditi podešavanja na svakoj pojedinačnoj slici. Imena kontrola govore sama za sebe, oštrinom (sharpnes) podešavamo sliku tako da ona izgleda manje ili više oštra, odnosno da su sitni detalji na slici manje ili više izraženi. Ako gledate slike na ekranu, oštrina može biti na poziciji na kojoj ju je postavio proizvođač ili je čak možete postaviti na manje vrijednosti, naročito ako imate novi monitor s preciznim prikazom kao što su nove generacije LCD monitora, ako pak sve slike nosite na razvijanje i gledate ih kao otiske na papiru vjerojatno ćete više uživati u svojim fotografijama ako pojačate oštrinu. Fotografiju na papiru doživljavamo drugačije nego na ekranu. Slična je situacija s kontrolom zasićenja (saturation). Ona kontrolira intenzitet boja na slikama. Stari iscrpljeni katodni monitori i papirnati otisci oživjet će ako tu kontrolu postavite na Hi ili plus, novi LCD monitori jakih boja imat će pak s takvom podešenošću jarku neprirodnu boju slike. Kontrast (contrast) je treći parametar.

Ako je ispravno podešen fotografije će izgledati prirodno, ako pretjerate izgubit ćete fine detalje u sjenama, a svijetli dijelovi slike biti će samo bijele površine. U svakom slučaju sliku možete podesiti na način na koji ona izgleda najbolje upravo za vaše oči, no imajte na umu da je promjena trajna. Ako sada imate stari katodni monitor na kojem je slika loša pa podesite parametre u aparatu da na njemu izgleda dobro, jednom kad kupite novi monitor slika će vrlo vjerojatno izgledati neprirodno, jarkih boja, naglašenih kontrasta i s previše naglašenih detalja, poput bora na licu koje će tada doći do izražaja u portretima koje ste snimali. Kad se počnete igrati ovim kontrolama naići ćete na još jedan problem, ovi parametri najčešće ovise jedni o drugima. Ako naglasite kontrast primijetiti ćete da se promijenila oštrina i zasićenost. Tako je jedini način da dođete do optimalnih rezultata metoda pokušaja i pogreške, odnosno morate isprobati nekoliko kombinacija dok ne nađete onu pravu. Na sreću fotografiranje digitalnim aparatom ne košta ništa pa možete isprobavati do mile volje. A za kraj još jedan savjet. Neki aparati poput onih kompanije Olympus imaju u izborniku mogućnost da zaborave ili da zapamte svaku promjenu koju ste napravili. Ako želite promjenu koje ste napravili zadržati za stalno budite sigurni da ste aparat podesili tako da sve promjene ostanu sačuvane nakon što ga ugasite. U protivnom biste se mogli neugodno iznenaditi prilikom sljedećeg fotografiranja.