Centar slike

Centar slike nije kako se to često tvrdi njezin najslabiji dio, to je u stvari najjače mjesto.

Tekstovi o kompoziciji i pravilima komponiranja uče nas kako treba izbjegavati smještanje objekta u centar slike. Mnoštvo neupućenih analitičara tumači to vrlo slobodno, na način da je centar najslabiji dio slike pa ga treba izbjegavati. No to je potpuno suprotno stvarnom stanju, centar nije najslabiji dio slike, to je u stvari najjače mjesto. I najslabiji detalji smješteni u centar mogu dobiti veliku premoć tako da uništavaju ravnotežu slike kao cjeline.

Otuda preporuke da se na slici koja ima nekoliko važnih objekata ti objekti postave dalje od centra. Nasuprot tome, ako temu slike sačinjava jedan objekt, jedino ispravno mjesto na koje ga treba postaviti je upravo centar. Kod postavljanja objekta u centar slike treba voditi računa o tome da se kod tonalitetom i bojom ujednačene fotografije tamni tonovi u centru moraju izbjegavati. Svi koji poznaju načine obrade crno bijele fotografije u tamnoj komori mogu se sjetiti standardne tehnike zatamnjivanja rubova fotografije, kako bi se dobile gradacije tonaliteta u kojima je centar svjetliji od rubova slike. To je bilo potrebno stoga što svjetliji dijelovi slike privlače naš vid. Ako je svjetliji dio pozicioniran na rubu slike naš će pogled vrlo brzo biti izveden sa područja slike. Iz istog razloga nije dobro ako je tonalitet tamniji u centru nego po rubovima, pogotovo kod monokromatske fotografije.

No kako naš pogled još više privlači područje izrazitog kontrasta, kromatskog ili akromatskog, u centar se smiju stavljati objekti koji imaju izraziti kontrast ili kontrastno okruženje iako su tamniji od rubova slike. Centar ima još jednu važnu funkciju, a to je povezivanje rubova, ukoliko centar slike nije zanimljiv ili je prazan, neće uspjeti povezati objekte po rubovima, pa će fotografija odisati čudnim osjećajem praznoće.