Fotografska prekoncepcija

Utapaju li vam se fotografije u moru jednoličnosti? Možda ste žrtva fotografske prekoncepcije!

Što je to fotografska prekoncepcija i koje su njezine posljedice? To je unaprijed stvoreno mišljenje o fotografiji, odnosno o tome kako bi fotografija trebala izgledati, a njezine se posljedice očituju kao ograničenja unutar kojih se kreće naš fotografski stil. To i ne bi bilo loše kad bi naš "stil" zaista bio Stil, no on je zapravo tek puka kopija univerzalnog doživljaja fotografije kao medija, pa se posljedica toga zapravo očituje kao nedostatak osobnog stila,
tako da nam fotografije izgledaju vrlo slično kao
većini osoba koje se bave fotografijom.

Problem s fotografskom prekoncepcijom je što je zapravo nismo svjesni. U pokušaju da izađemo iz tog magičnog kruga univerzalnog izgleda fotografija koje proizvodimo često se uspoređujemo s drugim fotografima, no uglavnom na krivi način. Većina nema osjećaj da je problem u njihovom doživljavanju fotografije, nego u opremi koju koriste, pa pokušavaju nabaviti profesionalnu opremu koju često ne znaju niti dobro koristiti, jer su sigurni da je ona razlog tome što neki profesionalni fotografi imaju toliko drugačije i toliko bolje fotografije. Pođimo ipak prvo od sebe, od našeg doživljaja fotografije i od bitke s fotografskom prekoncepcijom. Ona ima mnogo oblika, a nastala je još prilikom apsorpcije prvih slikovnih informacija u ranim fazama našeg života, u djetinjstvu. Već od najranijeg doba okruženi smo mnoštvom slika, oko nas su reklame, knjige, tiskovine, magazini, filmovi i ostali oblici slikovnog materijala. Svi ti materijali djeluju na način na koji doživljavamo sliku i u kasnijem životnom dobu kad se počnemo baviti fotografijom nameću nam ograničenja koja su usađena još iz tog perioda. Kulturno i sociološko okruženje također je važno za prekoncepciju npr. estetika Istoka se razlikuje od estetike Zapada pa su prekoncepcije različite. Prije bavljenja fotografijom djeca se likovno izražavaju crtanjem i slikanjem. Već u tom dobu ukućani im usađuju stereotipe kao što je na primjer Sunce u obliku žute kružnice s osmjehom i sve ostale šablone koje se ponavljaju na crtežima, čak i to utječe na formiranje prekoncepcije.

Da bi se uspješno obračunali s prekoncepcijom pogledajmo koje su najčešće zadane prekoncepcije i kako ih prevladati.

Jedna od jakih prekoncepcija je gdje fotografirati – razmislite o lokacijama na kojima niste nikad fotografirali, a mogli ste: kupaona, kuhinja, podrum, garaža i slično. Fotografirate li samo na izletima, skupovima, proslavama? Žrtva ste prekoncepcije a da to niti ne znate.

Druga jaka prekoncepcija odnosi se na vrijeme u koje je poželjno fotografirati. Pogledajte svoje fotografije, u koje doba dana su one nastale? Imate li fotografija koje su snimljene noću, u svitanje ili u suton? Ako nemate upitajte se zašto. Uz ovu prekoncepciju vezana je i ona koja se odnosi na vremenske uvijete za fotografiranje – kiša, snijeg, magla, zima sve su to nekim osobama prepreke za fotografiranje, neki put zbog neugode ili nepraktičnosti, no vrlo često zbog ideje da se u takvim vremenskim situacijama ne može napraviti dobra fotografija.

Treća prekoncepcija se odnosi na objekte koje slikate, što sve treba fotografirati? Ako nikad niste fotografirali staru cipelu, mrtvu prirodu složenu od kućanskih potrepština, bocu piva, otvarač za vino ili apstrakciju složenu od zgužvanih papira vrijeme je da se zapitate zašto? Fotografirati se može baš sve, zbog čega se ograničavati?

Zadnja iz grupe glavnih prekoncepcija odnosi se na to kako fotografirati, ne u tehničkom smislu, nego u kreativnom pristupu kadru: razne pozicije i neuobičajene perspektive, samo lijepe ili i ostale na izgled obične stvari, vizualne ili nevizualne motive odnosno konkretne motive ili apstrakcije...

Kako prevladati ograničenja i ukinuti šablonu? Razvojem vizualne svjesnosti.

Što je to? Odgovor na ovo pitanje nije tako jednostavan pa ćemo na njega odgovor dati u kraćem serijalu tekstova koji uskoro dolaze.