Kontekst

Fotografija koju smo snimili dio je svijeta izvađen iz konteksta i smješten u novi kontekst.

U estetiku fotografije ušli smo na neuobičajen način, preko elemenata koji nisu dio fotografije kao što su rub i okvir. Razlog je jednostavan, ti su elementi u pravilu izuzetno zanemareni iako su jako važni za konačni dojam. Nakon godina fotografskog rada, mnogobrojnih tečajeva, radionica i seminara koje smo održali shvatili smo da početnici u fotografiju ulaze na jedan neorganiziran, gotovo kaotičan način. Pokušaj uvođenja reda u taj kaos nije jednostavan. Istovremeno treba voditi računa o tri komponente, a u danom se trenutku može raditi samo na jednoj. U određenim situacijama učenje estetike fotografije treba započeti upravo s elementima koji se nalaze izvan fotografije.

Prije svega treba shvatiti da fotografija kao takva ne može egzistirati u prostoru bez interakcije s tim prostorom, a taj se prostor bitno razlikuje od konteksta u kojem se scena nalazila prije nego smo je iz njega istrgnuli. Kao što smo već spomenuli mi dio do tada neomeđenog prostora smještamo u omeđen prostor kadra, štoviše ukidamo mu još jednu važnu komponentu, treću dimenziju. Na taj se način mijenjaju odnosi pa ono čemu smo mi namijenili sudbinu da postane fotografija mora odjednom zaživjeti novi život. Važna komponenta tog novog života je neposredno okruženje u kojem će se on odvijati, a to su odnosi fotografije s unutrašnjim i vanjskim rubom te okvirom kao i odnos fotografije s promatračem.

Naravno postoji i drugi pristup, a to je plansko oblikovanje konteksta u kojem će fotografija nastati, postoje razne tehnike za studio i teren kada kreiramo okoliš i situaciju, no u krajnoj liniji sve se svodi na isto jer se početni kontekst stvara s idejom konačnog konteksta u kojem će se fotografija pojaviti, bio to oglas, reklama, naslovnica magazina, duplerica ili nešto drugo. Kontekst možemo razmatrati i u još jednom slučaju, a to je odnos fotografije i promatrača. Taj odnos diktira vizualni osobni prostor.