Ravnoteža kompozicije

U momentu pritiskanja okidača, u tražilu ste komponirali buduću fotografiju.

U momentu pritiskanja okidača, u tražilu ste komponirali buduću fotografiju. Kakvu ste ravnotežu postigli unutar kompozicije? Neki se fotografi nikad ne pitaju takvo pitanje. Jednostavno fotografiraju, i fotografije im ispadaju dobro ili loše. Drugi stalno o tome razmišljaju, i opet nekima fotografije ispadaju dobro, a nekima loše. Treba li o tome voditi brigu ili ne?

Svakako treba, no neki to rade podsvjesno, bilo zato što su, kako mi to volimo reći, talentirani, bilo zato što su o tome već bezbroj puta razmišljali pa im je izbalansirana kompozicija ušla u podsvijest. Oni drugi jednostavno nemaju osjećaj za kompoziciju. Neki ga nikada neće ni dobiti, kao što jedan dio pučanstva nema osjećaj za boje ili nema sluha, tako jedan dio jednostavno nema osjećaj za vizualni sklad. Drugi će ga pak marljivim radom i upornom analizom svojih i tuđih radova i grešaka postepeno steći te će neprimjetno preći u skupinu kojoj je to podsvjesni proces.

U fotografiji priča o ravnoteži kompozicije započinje s odabirom formata i objektiva. Pristupi za različite formate su različiti, no neka univerzalna pravila ipak postoje. Za ilustraciju jednog od njih odabrali smo pravokutnik odnosa stranica 3:5, to je odnos koji je vrlo blizak zlatnom rezu i formatima negativa 6 x 9 i 135 (35 mm). Napravimo mali test, sličan onome koji neke akademije koriste prilikom upisa. Pogledajte priloženu ilustraciju i odgovorite na pitanje: koji je pravokutnik, kompozicijski bolje izbalansiran, lijevi ili desni? Ako treba naizmjenično ih pokrijte rukom, tako da gledate samo jednog, kako vas drugi ne bi zbunio.

Lijevi pravokutnik složen je od manjih pravokutnika različitih veličina, smjerova i proporcija. Njihov je odnos živahan i dinamičan ali stabilan, smiren, proporcionalan dobro izbalansiran i oku ugodan. Što je s desnim. On je konstruiran od pravokutnika koji se tako malo razlikuju jedan od drugog da nas ostavljaju nesigurnima u odluci radi li se ovdje o jednakim ili nejednakim oblicima, simetriji ili asimetriji, kvadratima ili pravokutnicima. Oko ne može uočiti razliku i zbunjeno luta oblicima koji iritiraju. Ne možemo shvatiti odnos dijelova i cjeline. Jednostavno rečeno desna ilustracija iritira našu percepciju. Ovo je odličan primjer jednog od osnovnih principa kompozicije, ravnoteže unutar slike.

© Damir TiljakJedna od tajni dobre kompozicije je ravnoteže unutar slike. Ravnotežu možemo postići na više načina. Dobra ravnoteža temelji se na kontrastu oblika, veličina i boja. Velike objekte treba uravnotežiti malima. Razlog tome je što sliku ne treba dijeliti na jednake dijelove. Stoga na fotografiji nije poželjno imati dva objekta iste veličine, osim ako se ne razlikuju po obliku, boji, značenju ili nekom drugom obilježju koje će ih jasno odrediti u različite perceptivne kategorije. Ovo pravilo vrijedi za sve oblike fotografskog izražavanja i sve elemente unutar fotografije. Jedna od najčešćih pogrešaka početnika je da zanemari razlike između načina na koji sliku percipiraju naš vidni sustav i foto aparat. Pri tome se uglavnom zanemaruje utjecaj sjena unutar slike. Kad god u slici postoje sjene treba ih tretirati kao punopravan element, odnosno kao
dio kompozicije.

Osnovna pravila za postizanje dobre ravnoteže u fotografiji:

Prilikom fotografiranja krajolika liniju horizonta ne smijemo postaviti u sredinu, najbolje ju je postaviti u područje zlatnog reza. Prilikom fotografiranja iz žablje ili ptičje perspektive liniju horizonta treba u potpunosti eliminirati.

Izbjegavati razbacane elemente unutar fotografije, velike i male objekte treba povezati sjenama, istovjetnim tonovima ili efektom prividnih linija. Ove poveznice daju osjećaj kompaktnosti i jedinstvenosti fotografirane scene.

Ako su na fotografiji dva objekta koji zauzimaju istu veličinu treba ih odvojiti jednom od navedenih značajki (oblik, boja, ton). Svijetle objekte treba postaviti ispred tamnih, ili obratno. Treba također koristiti razne značajke boje kako bi se postigao kromatski kontrast. Kod fotografiranja krajolika atmosfera i atmosferski efekti mogu poslužiti za pojednostavljivanje kompozicije, tako će drvo u raskoši zelenila puno bolje izgledati ako su u pozadini bijeli oblaci nego ako je u pozadini plavo nebo koje ima sličnu kromatsku karakteristiku.

Ovo će još više doći do izražaja u crno bijeloj fotografiji u kojoj se zelenilo lišća i plavetnilo neba mogu stopiti u isti ton sivog, osim ako prilikom snimanja fotograf ne upotrijebi odgovarajući filtar.

Kategorija: 
Estetika fotografije

Objavljeno: 24.03.2007.