Gorko iskustvo

Obično ne radim ovakve testove, ne volim eksperimentirati s nepoznatim uređajima ako već imam uređaj koji me zadovoljava.

Obično ne radim ovakve testove, ne volim eksperimentirati s nepoznatim uređajima ako već imam uređaj koji me zadovoljava. Iskustvo me tome nebrojeno puta podučilo i dokazalo onu staru poslovicu: ne popravljaj ako nije potrgano. No nekako sam osjetio obvezu zaroniti u neistraženo i poigrati se opremom koju bih inače zaobišao, jer ne mogu sugerirati kupovine skupih uređaja ako i jeftiniji dobro izvršavaju svoju funkciju. Tako sam za šestotinjak kuna kupio Epson Stylus C64 tintni pisač s pigmentiranim tintama. Zatim sam za njega kupio raznovrsnih papira i na kraju se rastrčao po gradu te nabavio rezervnu originalnu tintu i dvije vrste zamjenskih tinti. Ukupna investicija tako je došla do ne baš zanemarivih 2000 kn.

Pisač sam pokrenuo bez većih problema i uskoro je započeo njegov prvi ispis. Fotografiju formata A4 ispisivao je 13 minuta. Nakupilo mi se iskustva s četverobojnim pisačima kako što je ovaj pa sam otprilike znao što mogu očekivati, a očekivanja su mi se i ispunila. Ispis je bio pomalo bljedunjav i boja pomaknutih prema magenta području, no to nije bilo ništa što se podešavanjem ne bi dalo popraviti. I tako je nakon još nekoliko probnih papira sve bilo kako treba biti, naravno za kvalitetu koju od ove klase uređaja možemo i očekivati. A onda mi je na test došao HP 7760 i Epson je morao napraviti pauzu u radu. Ne mogu sa sigurnošću tvrditi kako i koliko je to utjecalo na probleme koji će kasnije nastati, no opće je poznata činjenica da se pigmentne tinte vole taložiti i začepiti sapnice. Uglavnom pauza od dva tjedna nikako nije odgovarala ovome pisaču. Već prvi pokušaj ispisa pokazao je katastrofalne rezultate. Nema problema pomislih naivno, pa ima on ugrađen sustav za čišćenje glava. I tako sam pokrenuo proces čišćenja, no ništa nije pomagalo. Idemo opet. Nakon 7 ciklusa čišćenja printer je konačno proradio kako treba. Zadovoljno sam se zavalio u naslon i gledao kako iz njega izlazi savršeni tekst, fotografije se naime još nisam usudio ispisivati jer su foto papiri ipak preskupi, stranica za stranicom, točno 14 stranica, jer... na petnaestoj su se prazne linije u tekstu opet pojavile. Pokrenuo sam još jedan ciklus čišćenja, ništa se nije promijenilo, ajmo još - e da ne bi - printer se odjednom pobunio da za tako što nema dovoljno tinte u jednom od spremnika. Nije baš da sam na njemu puno otisnuo, no printeri koji imaju glave odvojene od spremnika uvijek prilikom prvog korištenja potroše dosta tinte jer treba napuniti sustav koji dovodi tintu od spremnika do glave. Kako su sapnice još uvijek bile začepljene odlučio sam na njihovo čišćenje trošiti jeftiniju zamjensku tintu. I tako se odiseja ovog pisača nastavila.

Jeste li se ikada zapitali kuda odlazi tinta prilikom čišćenja glava? Ima jedan mali jastučić koji je upija, no što se događa kad se on napuni. Odjednom imate više tinte na poleđini papira nego na prednjoj strani. Ne bi trebalo biti tako jer spužvica je ispod nivoa prolaska papira, no nekim se čudom tinta započela razmazivati po stražnjoj strani papira. Negdje usput sam promijenio još jedan spremnik, a i ostala dva našla su se pri kraju. Problem je da je glava i dalje bila začepljena, malo na jednoj, pa onda malo na drugoj boji. Taman kad jednu očistiš začepi se druga. Ciklusi čišćenja i zamjene tinti su se nastavili, no niti jedna kombinacija nije pokazala uspjeh, pisač se i dalje ponašao samovoljno, malo hoće malo neće. Od čišćenja sapnica sam u potpunosti odustao, gubitak vremena i tinte, pa sam pisač počeo koristiti za ispisivanje teksta i arhiviranje ispisa Internet stranica, znate kako to izgleda, male sličice i dosta teksta. Što se tiče teksta - dvije - tri stranice bi dobro ispisao a onda bi redovi počeli nestajati. Kad bi se nakon nekoliko stranica problem riješio one loše ispisao bih ponovo. Slike nikad nisu bile kako treba, uvijek su izgledale prugasto, no to mi kod ovog tipa ispisa nije bilo bitno. Na kraju sam izgubio previše vremena, a i živce te odustao od ovog pisača, a imam još dva seta rezervnih spremnika tinte za njega. Sve u svemu, bačen novac i to značajna svota. I tada sam se opet sjetio one stare: nisam dovoljno bogat da kupujem jeftine stvari. Fotografije koje su trebale biti najjeftinije ispale su najskuplje za možda desetak dobro ispisanih fotografija potrošio sam oko 2000 kn.

Epilog - pisač je zajedno s punim spremnicima tinte otišao u smeće, no imam ja na polici još jedan pisač kojeg sam kupio prije dvije godine kako bi ispisao jednu samo elektronski objavljenu knjigu. To je mali HP deskjet 3420. Koliko se sjećam u spremnicima je još ostalo tinte. Kako on besposleno stoji na polici i zauzima mjesto kojeg ima sve manje, odlučio sam i njega eliminirati, no prije nego ga netko pokupi iz kontejnera i proda na sajmištu za sitan iznos idemo provjeriti može li se ostatak tinte iskoristiti. Skinuo sam pisač s police, otpuhao prašinu, pronašao instalacijski CD sve spojio i ??? Iako već 2 godine stoji na polici pisač je već prvu stranicu savršeno ispisao, nažalost tinte nije ostalo za više od nekoliko stranica teksta i pratećih ilustracija no sasvim dovoljno za test kojeg sam htio napraviti. Nikada nećemo saznati da li bi Epson radio bez problema da nije bilo pauze u radu, no s druge strane tko od nas baš svaki dan koristi pisač. Poučen ovim iskustvom u testiranje pisača unio sam ispisnu pauzu, tako nakon nekoliko ispisanih stranica pisači: Pixma ip4000, HP Photosmart 8450 i HP Photosmart 8750 već mjesec dana stoje na svojim pozicijama i čekaju da ih ponovo pokrenem, što će se uskoro i dogoditi, a onda ćemo vidjeti kako se ovi modeli ponašaju nakon poduže pauze u radu.