Tonemapping

Tehnika obrade fotografija poznata pod imenom HDR, odnosno High Dynamic Range (veliki dinamički raspon) postala je popularna izlaskom Photoshopa CS2, koji ima ugrađenu mogućnost izrade takvih fotografija.

Tehnika obrade fotografija poznata pod imenom HDR, odnosno High Dynamic Range (veliki dinamički raspon) postala je popularna izlaskom Photoshopa CS2, koji ima ugrađenu mogućnost izrade takvih fotografija. Radi se o tome da fotograf snimi seriju fotografija istog kadra ali s pomakom u ekspoziciji, tako da obuhvati veliki dinamički raspon kroz niz fotografija koje se u kasnijoj obradi spoje i ukupni dinamički raspon takve serije se prikaže u jednoj fotografiji.

S popularnošću te tehnike pojavilo se puno pretjerivanja, u vidu fotografija koje izgledaju potpuno neprirodno i bljedunjavo, s ekstremno svijetlim sjenama i vidljivim obrubima između svijetlih i tamnih područja. Dodatni problem je to, što HDR seriju treba snimiti tako da nema ni najmanjeg pomaka ni u jednom dijelu kadra, jer inače fotografije neće biti moguće korektno spojiti i biti će zamućene. To ne znači samo da stativ mora biti nepomičan (i da kod promjene postavki za ekspoziciju ne smijete ni najmanje pomaknuti aparat, tako da zapravo u obzir dolazi jedino bracketing s dvije blende odmaka i okidanje žičanim okidačem uz mirror lockup), nego i da čitava serija mora biti ispucana dovoljno brzo da se npr. oblaci na nebu ne stignu previše pomaknuti. Kad se sve zbroji, dinamika takvih kadrova je često prevelika – naprosto, većina ih izgleda bolje kad im podignemo kontrast S-krivuljom, čime smanjujemo dinamički raspon ali zato povećavamo gledljivost fotografije.

Postoji i umjerenija tehnika, a zove se tonemapping. Naime, ako s digitalcem snimamo RAW, u njemu imamo bitno više informacija nego dolazi do izražaja kod klasične konverzije; ako uzmemo svih 12 bita podataka koliko je snimljeno u jednom RAW fajlu i pustimo ih kroz HDR tonemapping algoritam namijenjen premapiranju prostora velike bitne dubine u prostor male bitne dubine, možemo dobiti rezultat koji ima daleko korektniju ravnotežu svjetla i sjene od konvencionalnih obrada.

Dakako, taj algoritam ne može raditi čuda; ukoliko informacija ne postoji u RAW fajlu, on je neće kreirati. Ako su sjene zagađene šumom, taj šum će postati jako vidljiv. Ako su svijetle površine pregorile, tonemapping tu ne može napraviti ništa. Ipak, u određenom postotku fotografija pejzaža zna se desiti da su i svijetle i tamne površine dobro definirane i sačuvane u RAW zapisu, ali snimak naprosto izgleda „krivo“, u tom slučaju koristimo tonemapping. Program koji većina koristi zove se Photomatix plugin i nije dio Photoshopa nego ga je potrebno posebno kupiti.

Za one koji ne koriste Photoshop postoji i samostalni program koji se zove Photomatix Pro. To se u svakom slučaju isplati, budući da taj program ili plugin otvaraju jako široke mogućnosti za izvlačenje korisnih podataka iz kompliciranih snimaka.

Za početak, morate konvertirati RAW fajl u 16-bitni TIFF i otvoriti ga u Photoshopu. Ključno je da ga otvorite u 16 bita, jer će u protivnom doći do nepovratnog gubitka informacija iz RAW fajla i tonemappingom nećete postići ništa pretjerano korisno. Kad ste otvorili fajl, pokrenite Photomatix tonemapping plugin. Opcije koje vam najviše znače su „Strength“ i „Saturation“. Strength stavite na onoliko malu vrijednost koliko je dovoljno da se iz fajla izvuku podaci, ali ne na toliko visoku da slika postane neprirodna. Saturation stavite na onoliko visoku vrijednost koliko je potrebno da slika bude „živa“, ali ne toliko visoku da bude vrištavo neprirodna. Ja obično stavim višu saturaciju, jer ona uglavnom jako dobro odgovara fotografijama za koje koristim tonemapping, a to su spektakularni pejzaži. Nakon što ste podesili postavke koje odgovaraju odabranoj slici, pritisnite „OK“ i pričekajte da plugin odradi posao. Ovdje možete stati ili nastaviti s podešavanjem, ako želite nastaviti otiđite u Curves dijalog i podesite laganu s-krivulju. Nakon toga, eventualno povećajte ili smanjite saturaciju slike (Hue/Saturation) budući da je lako pretjerati u samom Photomatix pluginu i napravite odgovarajući sharpening. Rezultat bi trebala biti optimalna fotografija.

Ono što trebate imati u vidu kod snimanja fotografija koje ćete obraditi ovom tehnikom jest da prije svega trebate čuvati svijetle površine od pregaranja. Tonemapping izvrsno vadi sjene, ali protiv pregaranja je nemoćan. Naravno, nemojte pretjerivati – sunce možete slobodno pustiti da pregori, ali pokušajte sačuvati svijetle prijelaze na oblacima. Ako napravite pretamnu fotografiju, to ćete platiti velikim šumom u sjenama. Pravilo je dakle da eksponirate onoliko svijetlo koliko ide, ali da stanete prije točke pregaranja onih svijetlih površina koje želite sačuvati. Tonemapping algoritam će se pobrinuti da se od sjena spasi sve što se može. Dakako, treba li uopće napominjati da trebate snimati na najnižoj ISO vrijednosti? Svako podizanje ISO vrijednosti znači podizanje šuma u sjenama i smanjivanje dinamičkog raspona snimke, što sve smanjuje vjerojatnost dobivanja korektne fotografije s visokom dinamikom.

Danijel Turina