Automatsko izoštravanje

Postoje dva osnovna načina automatskog izoštravanja: aktivni i pasivni.

Aktivni sustav je jednostavniji i jeftiniji te je u upotrebi u manje zahtjevnim fotoaparatima. Kvalitetniji uređaju u pravilu koriste pasivni sustav. Prođimo ukratko kroz principe njihova rada.

Aktivni sustav za automatsko izoštravanje

Taj je sustav prvi put u fotoaparate ugradila kompanija Polaroid Corporation, a radio je na principu na kojem radi SONAR. Aparat je emitirao ultrazvučni impuls koji bi se odbijao od objekta i vraćao do senzora. Mjerenje vremena potrebnog za povrat impulsa služilo je za izračun daljine objekta i podešavanje objektiva. Naziv "aktivni sustav" proizlazi iz činjenice da fotoaparat emitira neki signal. Današnji aktivni sustavi koriste infracrveno svjetlo za mjerenje udaljenosti.

Mane takvih sustava su:

- daljina do koje funkcioniraju ograničena je na otprilike 6 metara
- izvor infracrvenog svjetla unutar scene koju fotografiramo zbunit će senzor, npr. slikanje uz logorsku vatru
- ako je u kadru objekt koji apsorbira IR zračenje autofokus neće raditi
- zraka se može odbiti od neke prepreke koja je ispred objekta snimanja
- poteškoće pri radu u vrijeme izrazito sunčanog vremena prilikom snimanja vrlo svijetlih objekata i objekata koji reflektiraju IR zračenje

Prednosti takvog sustava su da funkcionira u potpunom mraku što ga čini idealnim za fotografiranje s bljeskalicom u teškim svjetlosnim uvjetima i da nije ovisan o tome držimo li aparat u horizontalnom ili vertikalnom položaju.

Kod fotoaparata koji koriste aktivni sustav automatskog izoštravanja možete na prednjoj plohi aparata vidjeti emiter i prijemnik koji su najčešće smješteni blizu tražila. Kako bi im osigurali optimalan rad oni moraju uvijek biti čisti i ne smijete ih slučajno pokriti prstom. Također morate paziti da je objekt snimanja za vrijeme određivanja udaljenosti smješten u zoni senzora koja se najčešće nalazi u centru tražila, jer bi se moglo dogoditi da IR zraka prođe pokraj objekta te da aparat izoštri na krivu udaljenost.

Pasivni sustav za automatsko izoštravanje

Dolaskom digitalne fotografije i masovne proizvodnje CCD osjetila pasivni je sustav praktično u potpunosti istisnuo aktivni. Prva ga je u komercijalnu upotrebu uvela Minolta. On određuje udaljenost od aparata do objekta analizom slike koju objektiv projicira na jedan ili više senzora. Za potrebe analize u aparat su ugrađeni mikroprocesor i CCD senzor (dodatni specijalizirani senzori kod digitalnih foto aparata). Taj senzor je najčešće u obliku uske trake duljine do 200 piksela. Kako funkcionira objasnit ćemo na primjeru zrcalno refleksnih aparata.

Svjetlo koje ulazi kroz objektiv dolazi do zrcala koje veći dio kroz pentaprizmu reflektira u tražilo. Dobro ste pročitali, veći dio. Naime zrcalo nije zrcalo u pravom smislu jer ne reflektira 100 % svjetla koje padne na njega, u refleksionom sloju se nalaze sitne rupice koje propuštaju dio svjetla na senzore koji se nalaze iza zrcala. Svjetlo tako dolazi do CCD-a za izoštravanje koji ga pretvara u električni signal, identično kao kod digitalnih fotoaparata, s tom razlikom da se ovaj signal ne pretvara u sliku, on samo služi mikroprocesoru za analizu nekog dijela slike. Pogledajmo to na jednostavnom primjeru. Kad pritisnemo do pola tipku za okidanje, mikroprocesor analizira intenzitet signala koji dolazi s CCD-a, ako se intenzitet signala susjednih piksela ne razlikuje dovoljno scena nije izoštrena te će mikroprocesor pokrenuti sustav za izoštravanje prateći pri tome što se dešava s intenzitetom signala. Kad razlika u intenzitetu koju generiraju susjedni pikseli postane najveća objektiv je u zoni optimalne oštrine.

Pasivni sustavi automatskog izoštravanja trebaju svjetlu i kontrastnu scenu. Pokušate li izoštriti na plavo nebo ili bijeli zid bez detalja i kontrasta, mikroprocesor neće moći pronaći razlike između susjednih piksela te neće znati kako izoštriti. Objektiv će se uzaludno pokretati naprijed, nazad tragajući za maksimalnom razlikom u signalu koju nikad neće pronaći.

Prednosti takvog načina izoštravanja su:

- nema ograničenja daljine
- pouzdano rade u zatvorenim prostorima u kojima višestruka refleksija IR zrake može zbuniti senzor aktivnog autofokusa
- može izoštravati kroz staklo

Mane pasivnog sustava su da treba neka minimalna količina svjetla bez koje on neće raditi i da scena mora imati dovoljno detalja ili kontrasta. Kod većine sustava senzor je postavljen horizontalno, tako da dobro reagira na vertikalne detalje. Pogledajte što bi se dogodilo da naš senzor stoji vertikalno. Aparat ne bi mogao pravilno izoštriti, čak ni kod ovako jednostavnog primjera. Iz ovog proizlazi i dobar savjet, ako imate problema sa izoštravanjem zaokrenite vaš aparat za 45 ili 90 stupnjeva i sustav će vjerojatno proraditi. Naravno da skuplji fotoaparati imaju više senzora koji su često postavljeni u kombinaciji vertikalno - horizontalno, a oni najbolji imaju centralni senzor u obliku križa dok su rubni senzori postavljeni dijagonalno, tako da im je svejedno kako ste okrenuli aparat, no to još uvijek ne rješava problem scene bez kontrasta. Ako se nađete pred takvom scenom nemojte mučiti sebe i aparat, izoštrite ručno, bez automatike.