Kako gledamo

Jedna od činjenica bitna prigodom komponiranja fotografije ili bilo kojeg drugog vizualnog djela jest karakteristika ljudskog vida da ga prvo privlače svijetle površine unutar slike.

Ne postoje dvije osobe koje jednako percipiraju sliku, neki su ljudi manje, a drugi više osjetljivi na ono što gledaju. Istraživanjima je dokazano da je percepcija povezana sa sociološkim i psihološkim uvjetovanjem, no također je pronađeno da postoje neke univerzalne osobine koje proizlaze iz načina na koji gledamo. "Mi gledamo istraživački, skeniramo. Gledanje je proces u kome se fovea (dio oka s najvećom razlučivošću) stalno usmjerava prema zanimljivijim dijelovima slike. Ako se veličina gledanoga poklopi s veličinom fovee, oko se za djelić sekunde zaustavlja, fiksira, oštro i precizno vidi mali dio nečega i uzima mnoštvo podataka s tog malog područja. Mi nismo svjesni pojedinačnih fiksacija, zapravo ih ne vidimo, da bismo dobili podatke za cijelu sliku potreban je veliki broj fiksacija i velika brzina njihovih izmjenjivanja. Kod odraslog čovjeka taj se proces odvija otprilike 10 puta u sekundi, a cijela ta dinamika istraživanja slike odvija se bez našeg znanja."

Proces gledanja sastoji se od dviju osnovnih komponenata, prostorne i vremenske. Oko ima putanju, traži po slici i zadržava se neko vrijeme na određenim detaljima velike privlačnosti, a to su mjesta s mnogo informacija, tj. mjesta izraženog lokalnog kontrasta ili mjesta nagle promjene boje. "Da bismo uopće vidjeli, u okolišu moraju nastupiti promjene. U homogenoj vizualnoj sredini (potpuni mrak ili potpuno svjetlo) čovjek ne vidi ništa. No za viđenje je nužno i samo kretanje oka. Ako oko umjetno zaustavimo, unatoč promjenama u okolišu ne vidimo više ništa." Lutajući po slici oko uočava dijelove koje um spaja u jedinstvenu cjelinu, ako je ta cjelina smislena stvara se vizualna harmonija koja dovodi do ugode i sklada. Tu je važna kompozicija koja, može ali i ne mora biti usklađena s načinom gledanja. Sve ovisi o tome kakav efekt fotograf želi postići kod gledatelja. Bitno je da se spomenuti detalji koji privlače oko strateški ispravno postave. "Molnar je utvrdio da nije važno gdje počinje razgledavanje; ako dovoljno dugo gledamo, doći ćemo do kompozicijskog središta odakle iznova započinje kretanje. Preduvjet je da takvo središte postoji, odnosno da je vizualna pojava hijerarhijski ucjelovljena."

No osim fizioloških postoje i na početku teksta spomenuti psihološki čimbenici. Ako je na fotografiji neko biće ili osoba, mjesto na kome se zadržava pogled su oči. Stoga im kod takvih fotografija treba posvetiti najveću pažnju i potruditi se da uklonimo druga područja izrazitog lokalnog kontrasta koja mogu odvlačiti pogled i unositi nemir u promatrača.

Citati iz: Jadranka Damjanov, Vizualni jezik i likovna umjetnost, Školska knjiga, Zagreb 1991.

Kategorija: 
Opća fotografija

Objavljeno: 20.10.2006.