Perspektivno izobličenje

Kad smo nabrojali osnovne greške leća i objektiva, naveli smo da te greške djeluju tako da izobličuju sliku koja nastaje perspektivnim ocrtavanjam.

Kad smo nabrojali osnovne greške leća i objektiva, naveli smo da te greške djeluju tako da izobličuju sliku koja nastaje perspektivnim ocrtavanjam. Perspektivno ocrtavanje bilo bi idealno kada objektiv ne bi imao greške, no da bi perspektivno ocrtavanje bilo ispravno moramo ispuniti još jedan uvijet, objekt snimanja, objektiv i ravnina projekcije slike
(odnosno film ili čip) moraju biti paralelni.

Ukoliko taj uvijet nije ispunjen udaljenosti između pojedinih točaka na objektu više nisu iste i dolazi do perspektivnog izobličenja. Princip je očit na priloženoj ilustraciji, linija koja ide od vrha kvadrata znatno je duža od linije koja ide od podnožja kvadrata, udaljeniji objekti su manji od bližih, pa se tako gornji dio slike suzuje jer je udaljeniji od donjeg.

Na našoj ilustraciji mi smo promjenili ne samo kut između objekta i aparata, nego i položaj aparata, spustili smo ga u podnožje objekta, ništa se ne bi promijenilo da to nismo učinili, no ovako je efekt znatno uočljiviji, a osim toga upravo je to situacija koju imamo prilikom fotografiranja arhitekture. Fotograf se nalazi u podnožju drađevine i da bi slikom zahvatio cijelu građevinu mora ukositi aparat. Vrlo često, ako je građevina izuzetno velika, kako bi je mogao cijelu obuhvatiti, mora upotrijebiti i širokokutni objektiv, pa u sliku unosi izobličenja koja nastaju uslijed velikog vidnog kuta objektiva. Ako vas zbunjuje što je donji dio slike sužen, ne zaboravite, objektiv projicira okrenutu sliku.