Podjela objektiva

Svaki objektiv ima tri važne karakteristike

žarišnu duljinu
zahvatni kut
svjetlosnu jačinu

Na temelju tih karakteristika objektive možemo podijeliti na tri načina. Prema svjetlosnoj jačini dijelimo ih na svjetlosno jake i svjetlosno slabe. Svjetlosno jaki objektivi propuštaju više svjetla od svjetlosno slabih, ta je podjela inače dosta proizvoljna i ovisi osim o f broju i o zahvatnom kutu objektiva. Tako neki objektivi za velike formate negativa u svom formatu pripadaju u skupinu svjetlosno jakih objektiva dok bi, kad bi ih uspoređivali s kategorijom objektiva za male formate, svakako proglasili svjetlosno slabim objektivima. U 35 mm formatu objektivi koji imaju f broj 4 ili manje smatraju se svjetlosno jakim objektivima, veći f broj označava svjetlosno slabi objektiv. Dosta jeftinih zum objektiva ima f/4,5 ili više kao najmanji f broj, to su svjetlosno slabi objektivi.

Prema zahvatnom kutu objektivi se dijele kao i formati: objektivi za 35 mm, objektivi za srednji format i objektivi za veliki format. Za veći format objektiv mora projicirati sliku na veću površinu pa mu je zahvatni kut veći. Najčešća je podjela po žarišnoj duljini, tada ih dijelimo u tri grupe, na standardne, širokokutne i uskokutne.

Standardni koje u svakodnevnom govoru često zovu i normalni, su objektivi koji imaju žarišnu duljinu reda veličine dijagonale negativa, širokokutni objektivi imaju maksimalno dvije trećine te vrijednosti, a uskokutni koje često nazivamo i teleobjektivi imaju bar 50% veću vrijednost žarišne duljine standardnog objektiva. Postoje i varifokalni objektivi koji imaju promjenjivu žarišnu duljinu, te mogu u jednom tijelu objediniti sve vrste objektiva, te objektive u svakodnevnom govoru uglavnom zovemo "zoom" objektivima, prema nazivu s engleskog govornog područja.

Dijagonala 35 mm formata ima duljinu od 43 mm, pa se negdje u tom području kreće definicija standardnog objektiva, najčešće se kao standardni objektiv koristi onaj žarišne duljine 50 mm, 30 mm i sve ispod smatra se širokokutnim objektivima, dok sa žarišnom duljinom od 65 mm počinje područje uskokutnih objektiva. Vidimo da je podjela na vrste objektiva uvijek zavisna od formata jer i kod žarišne duljine objektiva kategorija u koju pripada objektiv ovisi o dijagonali formata.

U području velikih žarišnih duljina prelaskom na aparate koji imaju objektiv čvrsto spojen na kućište počela se koristiti posebna konstrukcija objektiva, koja objektivu velike žarišne duljine omogućava da projicira oštru sliku na maloj udaljenosti, njegovo je žarište dodatnim lećama pomaknuto, što nije bio slučaj s objektivima koji su se koristili kod aparata s mijehom. Mijeh se može dovoljno rastegnuti da objektiv žarišne duljine od 300 mm otprilike toliko i udalji od negativa kako bi projekcija slike bila u žarištu, odnosno kako bi slika bila oštra. Kod aparata koji imaju objektiv spojen na kućište objektiv je uvijek na istoj udaljenosti od filma pa se stražnje žarište korigira dodatnim lećama. Takva se konstrukcija dugožarišnog objektiva naziva "tele" konstrukcija, pa su ti objektivi dobili naziv teleobjektivi. Danas je ovaj naziv sinonim za uskokutnike.

U ovom tekstu stalno miješamo milimetre žarišnih duljina s kutovima: zašto govorimo o podjeli prema žarišnim duljinama, a objektive nazivamo prema širini kuta? Odgovor je jednostavan, proizvođači u svojim specifikacijama ne navode vidni kut objektiva, samo svjetlosnu jačinu (odnosno f broj) i žarišnu duljinu. Žarišna duljina objektiva povezana je sa zahvatnim odnosno s vidnim kutom, a taj je taj kut ono što mi percipiramo kad pogledamo kroz tražilo. Kako je nama logičnije govoriti o nečemu što možemo percipirati svojim osjetilima onda govorimo o kutu jer ga je lako opisati i shvatiti, a povezujemo ga sa žarišnom duljinom jer prema njoj kupujemo objektive kad dođemo u trgovinu. Prodavač će vas odmah uputiti u sve tipove objektiva žarišne duljine 100 mm koje drži na polici, ali će vas čudno pogledati ako zatražite objektiv s vidnim kutom od 24 stupnjeva.