Polarizacija svjetla

Za fotografe vrlo važna pojava koja se događa u određenim uvjetima

Vidjeli smo da se svjetlost može opisati uz pomoć valnog modela, odnosno možemo ga opisati kao da je val. Svjetlost je elektromagnetni val. Što to znači? Svjetlosni se val sastoji od dvije komponente koje ne mogu postojati odvojeno, od električne i magnetne, to su zapravo dva vala, a svaki od njih titra u svojoj ravnini koje su pod 90 stupnjeva u odnosu jedna na drugu. Zato kažemo da je svjetlost elektromagnetni val. Kako bismo pojednostavili dalje razmatranje ograničit ćemo se samo na jedan od ta dva vala, električni. Svaki foton, odnosno svaki pojedini val svjetlosti ima dakle ravninu u kojoj titra električni val. Da bismo mogli vidjeti treba nam jako puno takvih valova. Mnogi od njih titraju u istim ravninama, ostali u različitim, kad ih sve zbrojimo prisutne su zapravo sve ravnine titranja. Za takvo svjetlo kažemo da nije polarizirano, zapravo inače za takvo svjetlo ne kažemo ništa, smatramo ga normalnim svakodnevnim svjetlom, no kako sada govorimo o polarizaciji moramo naglasiti da je takvo svjetlo nepolarizirano. Normalno da se postavlja sljedeće pitanje, a kakvo je onda svjetlo koje nazivamo polariziranim svjetlom? To je svjetlo kod kojeg su prisutne samo zrake svjetla čiji valovi titraju u istoj ravnini. Kako nastaje polarizirano svjetlo?

Na 4 načina prolaskom kroz neki medij, refleksijom, raspršenjem i refrakcijom (lomom) Za nas kao fotografe posebno su zanimljiva prva 3 slučaja. Neki mediji propuštaju samo svjetlost koja titra u jednoj ravnini, tako ih možemo koristiti kao polarizacijski filtar - filtar koji će ukloniti svu svjetlost što titra u ravninama koje se nama ne sviđaju. Refleksija od svih nemetalnih površina polarizira svjetlost, tako upotrebom polarizacijskog filtra, na primjer, možemo ukloniti refleksije nastale na staklu, pa možemo fotografirati kroz staklo izloga. Kad ne bismo imali polarizacijski filtar vidjeli bismo svoj odraz u izlogu.

Raspršenje svjetla nastaje u atmosferi, zato je nebo plavo, a to raspršenje polarizira svjetlost. Ako ste se ikad pitali kako to neki fotografi na fotografijama imaju intenzivno plavo nebo, dok se na vašim fotografijama to isto nebo stalno prikazuje bljedunjavo i isprano odgovor je jednostavan - koriste polarizacijski filtar. Polarizacija svjetla nebeskog svoda događa se prema jednostavnom pravilu, svjetlost se najjače polarizira pod kutom od 90 stupnjeva u odnosu na smjer u kojem se nalazi Sunce.

Tako će, na primjer, kompletan horizont biti polariziran kada je Sunce direktno iznad nas. Za vrijeme svitanja ili prilikom zalaska Sunca područje gdje je polarizacija najjača je direktno iznad naših glava i prostire se do horizonta na našoj lijevoj i desnoj strani, ako smo okrenuti u smjeru Sunca. U svim ostalim slučajevima područje najjače polarizacije se mijenja kako se Sunce pomiče nebom, pa područje u kojem će naš polarizacijski filtar dati najveći efekt leži negdje između horizonta i područja direktno iznad nas. Želimo li maksimalno iskoristiti efekt polarizacijskog filtra možemo se pomoći malim trikom.

Za vrijeme sunčanog dana usmjerite kažiprst u smjeru Sunca. Ispružite i palac te rotirajte zglob. Put koji opisuje smjer vašeg palca usmjeren je prema području maksimalne polarizacije. Tamo će polarizacijski filtar najviše zatamniti nebo.