Sve boje dnevnog svjetla

Objasnili smo kako se svjetlost koju emitira Sunce dolaskom u atmosferu raspršuje.

Objasnili smo kako se svjetlost koju emitira Sunce dolaskom u atmosferu raspršuje. Ta svjetlost na izvoru ima temperaturu od 6000 K da bi prilikom dolaska do tla kad je atmosfera bistra u najboljem slučaju (ovisno o geografskoj širini i dobu godine) imala 5600 K. Ova se temperatura uzima kao fotografski standard za dnevno svjetlo, a nastaje miješanjem svjetla koje dolazi od Sunca i od nebeskog svoda. Čisto plavo nebo kako navode neki izvori može imati temperaturu svjetla i do 25.000 K, no većina literature navodi prosječne vrijednosti između 10 i 15 tisuća K. Prilikom fotografiranja s dnevnim svjetlom u većini smo slučajeva pod udarom dvaju (a ponekad i više) izvora koji imaju različite temperature. Uzmimo kao primjer sunčan ljetni dan bez naoblake. Sunčevo svjetlo i svjetlo nebeskog svoda osvjetljavaju scenu i možemo računati da ćemo sredinom dana kad je Sunce visoko na obzoru imati temperaturu svjetla oko 5400 K sunčevo je svjetlo izgubilo 600 K raspršenjem svjetla u atmosferi. Tih 600 K su napravili nebeski svod drugim izvorom svjetla koji obasjava tlo plavim svjetlom. Kombinacija tih dvaju svjetala nije se vratila na prvobitnih 6000 K jer se svjetlo nebeskog svoda raspršuje preko puno veće površine, sjetimo se da je ono u potpunosti izgubilo usmjerenje što znači da se jedan dio tog svjetla emitira natrag u svemir i ne dopire do tla. Zato Zemlja gledana iz svemira ima plavu boju. Samo dio raspršenog svjetla dopire do tla, njegov je udio sada manji i ukupna temperatura izmiješanog svjetla je niža.

Situacija je dakle idealna, filmovi su podešeni na tu osjetljivost, digitalne aparate stavimo na oznaku ravnoteže bijelog koja pokazuje simbol Sunca i bez problema fotografiramo, sve dok… sve dok se na fotografiji ne pojavi sjena. A ona će se svakako pojaviti, samo je pitanje gdje i kako. Kod sjena koje objekt snimanja radi na samom sebi, recimo sjene ispod brade ili nosa ne možemo puno napraviti, a vjerojatno i nećemo primijetiti neke probleme jer one zauzimaju manji dio fotografije. No kad se objekt snimanja nađe u sjeni drugog objekta on više nije osvijetljen direktnim sunčevim svjetlom. Niste zaboravili da je ono usmjereno i da ne može prodrijeti u sjene? Tada je objekt uglavnom osvijetljen svjetlom nebeskog svoda, a ono ima temperaturu od 10 pa sve do 15 tisuća K! Naš je objekt snimanja sada zapravo osvijetljen plavim svjetlom. Niste uvjereni? Evo dokaza, to je već poznata nam fotografija pataka koje su djelomično u sjeni. Kako im je boja perja čisto bijela poprimit će boju svjetla i efekt ćemo lakše uočiti nego na obojenim predmetima. Kod scena koje imaju različite boje neuvježbanom je oku teško primijetiti ovaj problem, no fotografski ga aparat odlično registrira. Evo još jednog primjera, suncokret snimljen u sjeni zgrade na zagrebačkom Cvjetnom trgu. Na suncokretu se ne vidi neki problem s bojom, on je žut što znači da u potpunosti apsorbira svoju komplementarnu boju - plavu. No pozadina koja se sastoji od betonskih elemenata neutralno sive boje i te kako izgleda plavo, a ni ruka koja drži suncokret nema baš zdravu boju. Problem je još jednom jasno uočljiv. Ta je fotografija snimljena u takozvanoj otvorenoj sjeni. Otvorena sjena nastaje kad je neki objekt blokirao direktno sunčevo svjetlo, ali nije blokirao svjetlo nebeskog svoda. U ovom slučaju zgrada je napravila sjenu zaklonivši Sunce, ali svjetlo nebeskog svoda nije zaklonjeno. Zavučete li se pod drvo s velikom razgranatom krošnjom ono će zakloniti dosta svjetla nebeskog svoda, zapravo kompletan dio svoda koji se nalazi iznad drveta, samo će svjetlo koje dopire s horizonta osvjetljavati scenu, a to je raspršeno svjetlo raspršenog svjetla koje ima još višu temperaturu odnosno još je plavije. Pogledajte u našu tablicu, takvom smo svjetlu dodijelili temperaturu do visokih 12.000 K.

Rekli smo da ponekad možemo imati i više od dva izvora, jedan primarni Sunce i dva sekundarna, nebeski svod i oblaci. Kad je naoblaka djelomična možemo imati situaciju da je dio sunčeva svjetla zaklonjen oblakom, a drugi dio nije pa direktno osvjetljava objekt snimanja. Ovakva situacija, osim što sceni donosi raznolikost intenziteta rasvijetljenosti, nije problematična što se tiče temperature svjetla. Svjetlo raspršeno kroz maglicu ili oblak uvijek ima temperaturu bližu sunčevom svjetlu nego svjetlu nebeskog svoda, pa ne stvara neke velike probleme, ipak i za tu situaciju postoje korekcijski filtri i odgovarajuće postavke na digitalnim aparatima. Za kraj još treba objasniti niske temperature svjetla kad je Sunce blizu horizonta. Kako do raspršenja plavog djela spektra dolazi prolaskom kroz atmosferu, taj će se dio raspršiti više ako je put prolaska svjetla duži. Kad je Sunce nisko na horizontu svjetlost na prolasku kroz atmosferu mora proći višestruko duži put, pa je raspršenje veće, a temperatura svjetla koje se probije do nas niža. Zato su zalasci Sunca tako spektakularno crveni. Ako ste ikada dočekali zoru onda znate da izlasci Sunca nisu uvijek takvi, a prema svemu što smo napisali trebali bi biti. Razlog je u tome što često postoji velika razlika u kvaliteti atmosfere. Preko noći tlo se ohladi pa dolazi do kondenzacije vlage iz zraka, javlja se izmaglica koja je vrlo česta pred zoru. Ako je i nema tu je rosa koja će s prvim zrakama sunčeve svjetlosti isparavati u atmosferu i napraviti prozračan zastor vodene pare, te imamo efekt prolaska kroz maglicu ili oblak (temperatura oko 6000 – 6500 K). Preko dana Sunce zagrije tlo i sve te pojave u potpunosti nestaju, no događa se druga pojava, zagrijani zrak diže se od tla u visinu i sa sobom podiže mikroskopske čestice prašine na kojima se svjetlost jače raspršuje pa prilikom prolaska kroz takvu atmosferu dolazi do još jačeg raspršenja odnosno intenzivnijeg razlaganja na osnovne komponente. Tako zalaske Sunca gledamo uz svjetlost koja prolazi dugački put kroz, za raspršenje, aktivniju atmosferu i uživamo u spektakularnoj crvenoj boji svjetla temperature 2000 K. Priči ovdje nije kraj, raspršenje svjetla u atmosferi ima dalekosežne posljedice i na naše psihološko doživljavanje boje te na naš osjećaj percepcije prostora, no ovo je tema za drugu rubriku.

Temperature svjetla – umjetni izvori

1800 – plamen svijeće
2600 – kućna žarulja 40W
2800 - kućna žarulja 60W
2900 - kućna žarulja 100W
3000 – halogene žarulje niskog napona
3100 – halogene žarulje mrežnog napona
3200 – fotografska Nitraphot A žarulja
3400 – fotografska Nitraphot B žarulja

OSRAM Daylight fluo cijevi
5400 - br. 12
6000 – br. 11
6500 – br. 10

Elektronička bljeskalica
5400 – korigirana
6000 – nekorigirana

6000 - HMI

Temperature svjetla – prirodni izvori
Sunčevo svjetlo
2000 – izlazak i zalazak Sunca
3500 – sat poslije izlaska ili sat prije zalaska
4500 – prijepodne i poslijepodne
5600 – oko podneva (ljeto, ekvator)
6000 – kroz maglicu
6500 – kroz oblak

Svjetlo nebeskog svoda
do 8000 – otvorena prozračna sjena
do 12000 – duboka sjena
do 20000 – čisto plavo nebo