Točkasti izvor svjetla

Želimo li u potpunosti shvatiti ponašanje različitih svjetlosnih izvora moramo znati što je točkasti izvor svjetla i koje je njegovo značenje u radu sa svjetlom.

Iz točkastog izvora svjetlost se u prostor širi u obliku kugle © Fot-o-grafitiKao što ime govori to je izvor svjetla koji je toliko sitan da možemo smatrati kako ima veličinu točke. To je teorija, za svakodnevnu upotrebu možemo smatrati da je točkasti izvor svjetlosti onaj izvor koji ima zanemarivu veličinu u odnosu na sustav u kojem promatramo što se sa svjetlom događa. Zašto je on bitan? Zato što su praktično svi izvori svjetla sastavljeni od velikog broja točkastih izvora i što će nam pomoći da definiramo neke odnose kvalitete svjetla. Svjetlost dobivena električnim lukom jedini je pravi točkasti izvor kojeg možemo susresti u praksi. Osnovna karakteristika točkastog izvora je da se svjetlost iz njega širi podjednako u svim smjerovima. Dakle kod točkastog izvora svjetlost se u prostor širi u obliku kugle, a točkasti je izvor centar kugle.

Zakon inverznih kvadrata © Fot-o-grafitiZa točkasti je izvor definiran Lambertov zakon kojeg najčešće nazivaju zakon inverznih kvadrata prema prijevodu s engleskog jezika gdje je poznat kao inverse square law jer glasi: jakost osvjetljenja obrnuto je proporcionalna kvadratu udaljenosti od izvora. To znači da je osvjetljenje na 2 metra udaljenosti 4 puta slabije nego na metar udaljenosti od izvora (dva na kvadrat), a na tri metra je čak 9 puta slabije (tri na kvadrat). Kako se svjetlost širi u obliku kugle, a jačina izvora je konstantna, ona će se u prostoru jednoliko raspodijeliti. Površina kugle je definirana kao 4 "pi" puta radijus na kvadrat. Površina raste s kvadratom udaljenosti od centra pa po istoj logici tako opada i intenzitet svjetla. Treba zapamtiti da ovaj zakon vrijedi samo za točkasti izvor i izvor koji mu je sličan. U fotografskoj literaturi se to praktično nikada ne navodi pa se uzima zdravo za gotovo da svi izvori svjetla slijede taj zakon.

Intenzitet po kutevima je slabiji jer je put dulji © Fot-o-grafitiKako bi objasnili taj zakon u literaturi uvijek koriste ilustraciju koja prikazuje kako s povećanjem udaljenosti raste broj kvadrata koje izvor mora osvijetliti, pa se isti intenzitet svjetla mora podijeliti na veću površinu. Ovo je dovoljno dobra aproksimacija, no ipak nemojte zaboraviti da se svjetlost ne širi kao dio plohe nego kao dio kugle, što u praksi znači da će intenzitet po kutovima kvadrata biti slabiji nego u centru. Sve je jasno iz ove druge ilustracije, centar kvadrata bliže je izvoru nego rub.

Odnos svjetla i sjene kod točkastog izvora © Fot-o-grafitiMožda vam sve oko izgleda kao pretjerano zadiranje u nepotrebnu teoriju, no nemojte zaboraviti da fotografija ne da je ovisna o svjetlu ona jest svjetlo, sazdana je od uhvaćenog svjetla. Stoga svjetlo treba obuzdati, ukrotiti i kontrolirati. Da bi to postigli treba poznavati zakone kojima se svjetlo pokorava, pravila koja upravljaju svjetlom. Tek kad upozna ta pravila fotograf može u potpunosti upravljati svjetlom i iskoristiti ga kako želi odnosno kako mu to potreba nalaže. Ti zakoni nisu baš tako komplicirani i nema ih puno, možda je baš to razlog zašto ih većina fotografa prihvaća na empirijskoj osnovi i nikada ne ponikne u njihovu suštinu. Nakon nekog vremena nataloži se iskustvo koje izgleda dovoljno za potrebe posla. No okvire tog iskustva teško je probiti bez poznavanja temelja. Kao što je jedan britanski fotograf ispričao o svom naukovanju kod majstora: "fotograf kod kojeg sam radio kao asistent koristio je samo pet različitih postava rasvjete, kad bi ujutro došao na posao on bi objavio: "dečki postavite rasvjetu, danas snimamo s kombinacijom br. 4" i mi bismo postavili jedan od unaprijed zadanih rasporeda rasvjete".

Odnos svjetla i sjene kod točkastog izvora © Fot-o-grafitiNa sličan način funkcionira velika većina fotografa, a na sličan način su napisane i gotovo sve knjige o rasvjeti. Autor najčešće prikaže osnovne tipove rasvjete, zatim neke od načina kojima tu rasvjetu možemo modificirati, nakon toga dolaze primjeri kakav efekt daje pojedini tip rasvjete s nekim od sustava za modifikaciju i za kraj nekoliko odličnih fotografija koje prati komplicirana shema postavljene rasvjete. Ovakve se knjige zapravo zasnivaju na iskustvenim savjetima, sitnim trikovima koje je potrebno izvesti da bi dobili određeni efekt. Jednostavan eksperiment je dovoljan da cijela koncepcija takvog naukovanja pokaže sve njegove nedostatke. Treba samo promijeniti objekt snimanja i rasvjeta je potpuno neupotrebljiva. To je sasvim u redu jer rasvjeta dobra za portret nije dobra za snimanje predmeta od stakla. No nigdje u cijeloj knjizi ne piše što morate napraviti u tom trenutku. Zato skoro sve knjige pokrivaju usku tematiku: rasvjeta za portret, rasvjeta za modnu fotografiju, rasvjeta za snimanje hrane i slično, jer to je samo kolekcija trikova koje fotografi specijalizirani za taj tip fotografije prikupe kroz godine rada. A taj rad je na žalost utemeljen na metodama pokušaja i pogreške, upravo su zato ti njihovi savjeti tako dragocjeni i upravo zato se stalno pojavljuju nove i nove knjige iste tematike, samo su autori drugi, pa su i trikovi izvedeni na drugačiji način.

Zar ne postoji način da se to znanje sistematizira? Naravno da postoji. Jedini ispravni način je shvatiti principe po kojima osvjetljavanje funkcionira, a onda je iz njih jednostavno izvesti bezbroj optimalnih kombinacija za bezbroj mogućnosti koje će se javiti u praksi. Zato je teorija o ponašanju svjetla toliko bitna.

Kategorija: 
Svjetlo i rasvjeta

Objavljeno: 09.02.2006.