Vrste umjetne rasvjete

U fotografiji najčešće koristimo pet osnovnih tipova umjetne rasvjete: nitraphot žarulje, halogene žarulje, HMI žarulje, fluorescentne cijevi i bljeskalice.

Naravno da je moguće fotografirati i uz otvorenu vatru ili visokotlačne natrijeve žarulje, no njih nikako ne možemo ubrojiti u standardnu fotografsku rasvjetu.

U fotografiji najčešće koristimo pet osnovnih tipova umjetne rasvjete: nitraphot žarulje, halogene žarulje, HMI žarulje, fluorescentne cijevi i bljeskalice.

Naravno da je moguće fotografirati i uz otvorenu vatru ili visokotlačne natrijeve žarulje, no njih nikako ne možemo ubrojiti u standardnu fotografsku rasvjetu. Čak su i HMI rasvjeta i fluorescentne cijevi poprilično egzotični sustavi rasvjete koji se više koriste za video produkciju i kinematografiju nego za fotografiju. Osim prema tipu izvora, rasvjetu možemo podijeliti na kontinuiranu i bljeskavu. U kontinuiranu rasvjetu pripadaju svi izvori svjetla koji imaju stalnu emisiju svjetla, a u bljeskavu oni koji emitiraju svjetlo u kratkim impulsima, bljeskovima.

Povijesno gledajući najraniji tip pomoćne umjetne rasvjete od svih ovdje navedenih bila je bljeskava rasvjeta dobivena paljenjem magnezija. Danas je takva rasvjeta stvar prošlosti i kad spominjemo bljeskalice više ni ne koristimo naziv elektronske bljeskalice jer je svima jasno o kakvim se bljeskalicama radi. Pogledajmo ukratko karakteristike svake od navedenih tipova rasvjete. Krenimo od obične žarulje sa žarnom niti kakvu imamo u svakom domu. Zašto takve žarulje ne možemo koristiti kao fotografsku rasvjetu? U principu možemo, no takva je rasvjeta nepraktična jer ima malu efikasnost, a kako su i žarulje male snage (do 200 W) treba veliki broj rasvjetnih tijela da bi se dobio potreban nivo svjetla. Temperatura rasvjete je oko 2600 K, a efikasnost isijavanja u prosjeku oko 12 lm/W.

Nitraphot rasvjetu predstavila je kompanija Osram godine 1928. Ova je rasvjeta u principu najsličnija klasičnim kućnim žaruljama. Stakleni je balon napunjen inertnim dušikom (otkuda im i dolazi ime nitrogen = dušik), a kako bi se dobilo više svjetla temperatura žarne niti je podignuta na 3200 K kod Nitraphot B, odnosno na 3400 K kod Nitraphot A. Ovo podizanje temperature omogućava Nitraphot rasvjeti jače isijavanje, oko 22 lm/W ali im je zato vijek trajanja znatno kraći, 100 sati rada za tip B i samo desetak sati rada za tip A, za razliku od 1000 sati rada običnih žarulja. Najčešće imaju snagu od 500 W po žarulji i danas ih je već teško nabaviti. Američki proizvođači nikad nisu usvojili tu tehnologiju tako da su se kod njih zadržale fotografske žarulje (ekvivalent Nitraphot B, 3200 K) i "photoflood" žarulje (ekvivalent Nitraphot A, 3400 K). Te žarulje imaju još kraći vijek trajanja od Nitraphot žarulja jer rade na visokim temperaturama, a bez punjenja inertnim plinom.

Halogene žarulje – rade na principu žarne niti, kao Nitraphot i obična žarulja, samo je u balon pod visokim tlakom dodana smjesa halogenih elemenata i inertnih plinova. Ova intervencija omogućila je podizanje temperature žarne niti i povećanu efikasnost isijavanja. Tako halogene žarulje daju svjetlost temperature od 2900 do 3400 K, a efikasnost isijavanja im je i do 25 lm/W. Halogena rasvjeta je skoro u potpunosti istisnula Nitraphot jer je kompaktnija, ima veću efikasnost i dulji radni vijek. Žarulje mogu imati snagu i do 5000 W.

Nitraphot, halogene i obične žarulje pogodne su za crno bijelu fotografiju. Za fotografiju u boji treba koristiti poseban film podešen za taj tip rasvjete ili konverzijski filtar ako koristimo film izbalansiran na dnevnu rasvjetu. Filmovi za umjetnu rasvjetu najčešće nose oznaku "T" jer je žarna nit u žaruljama umjetne rasvjete izrađena od volframa - englesko ime tungsten. Prednosti ovih tipova rasvjete su jednostavnost u izradi i upotrebi. Rasvjeta je jeftina i lako ju je modelirati, Nitraphot žarulje koriste obično E27 grlo (kao i klasična žarulja) i rade na 220 V. Nedostatak je jako toplinsko isijavanje što vrlo brzo dovodi do zagrijavanja radnog prostora i objekta snimanja te niska temperatura svjetla koja stvara probleme s filmovima u boji. Halogene žarulje mogu imati veliki udio UV svjetla u spektru jer su izrađene od kvarcnog ili borsilikatnog stakla koje propušta taj dio spektra.

Fluorescentne cijevi, pogrešno nazvane neonke, stekle su lošu reputaciju zbog zelenkastog tona koji dominira fotografijom. Takve su cijevi u širokoj upotrebi jer su jeftine i vrlo ekonomične. No tehnologija je napredovala i danas imamo niz fluorescentnih cijevi koje pokrivaju puni spektar, a temperaturu možemo birati u rasponu od 3000 do 6500 K. Nove generacije cijevi imaju kontinuirano podešavanje intenziteta i česti su izbor televizijskih studija. Prednosti fluo cijevi su ekonomična potrošnja, rad na hladno i jednostavna mogućnost dobivanja mekane rasvjete. Mana im je što je zauzimaju veliki prostor, koriste komplicirane elektroničke sklopove i što se ne može dobiti usmjerena rasvjeta velikog intenziteta.

HMI žarulje imaju cijeli niz prednosti u odnosu na žarulje sa žarnom niti. Efikasnost im je izuzetno velika, do četiri puta veća od halogenih žarulja i kreće se u rasponu od 100 do 120 lm/W, a daju rasvjetu s potpunim spektrom dnevnog svjetla temperature 6000 K. Trenutno su standardna rasvjeta kinematografskih studija, a sve ih više koriste i fotografi. Iako su spektralno bliske dnevnom svjetlu s filmom za dnevnu rasvjetu daju pomalo hladan ton kože. HMI žarulje mogu imati izuzetno veliku snagu, i do 18.000 W. Jedina im je mana izuzetno visoka cijena. Jedno HMI rasvjetno tijelo može koštati i do 20.000 dolara. Zato ih fotografi uglavnom iznajmljuju, što također nije jeftino, iznajmljivanje rasvjetnog tijela od 18.000 W košta 800 dolara po danu, a od 6000 W oko 400 dolara.

Elektronička bljeskalica danas je svakako najpopularniji tip rasvjete za upotrebu u fotografiji. Osnovna joj je karakteristika da svjetlo emitira u kratkom bljesku koji je posljedica izboja električnog naboja u atmosferi plemenitog plina. Svjetlo ima temperaturu od 5600 K i potpuno je kompatibilno dnevnom svjetlu. Snaga se izražava u Joulima ili Watt-sekundama, a često mjerilo intenziteta je i vodeći broj. Bljeskalica daje tvrdo, usmjereno svjetlo te najčešće zahtijeva cijeli niz pomagala za dobro modeliranje. Cijena nije mala, pogotovo kad se uzme u obzir dodatna oprema, ali je ipak prihvatljiva. Rasvjeta je kompaktna te se lako koristi na različitim lokacijama za snimanje, a zbog male potrošnje može se napajati baterijskim paketima. Elektroničke bljeskalice dolaze u širokom rasponu veličina i snaga, od malih bljeskalica ugrađenih u kompaktne aparate do velikih studijskih jedinica snage 5000 Ws.