Estetika ružnoće

Rubna područja gradova mogu biti izvor apokaliptičkih i postmodernističkih motiva

Već prije smo pisali o tome kako je moguće na razmjerno običnim lokacijama snimiti lijepe fotografije. No, ukoliko vam dosade šumski potoci i cvjetne livade, i zaželite se post-apokaliptičkih scena s ruševinama, industrijskim otpadom i egzistencijalnom tjeskobom postmodernističke civilizacije, rubna područja gradova sadrže, nažalost, i previše prikladnih motiva.

Nedavno je netko na newsima postavio pitanje o mjestima u okolici Zagreba na kojima ima zanimljivih motiva. Kolega Tiljak je naveo par primjera poput cementare u Podsusedu i groblja željezničkih vagona u Dubravi. Budući da mi je ova druga lokacija blizu, odlučio sam malo ispitati teren.

Recimo to ovako: to nije mjesto na koje želite voditi klince na izlet. Raspadnuti vagoni otpuštaju doslovno ogromne količine staklene vune i azbesta – nakon sat vremena provedenih u traženju i poslikavanju motiva, u uvjetima laganog vjetra koji je okolo raznosio čestice, shvatio sam da opasnost nije posve hipotetička; po grebanju u bronhima i količini sitnih čestica metalnog okusa koje sam iskašljavao i vadio iz očiju ostatak dana, zaključio sam da mi je to zadnja posjeta tom lokalitetu za dulje vrijeme. Ne znam zašto „zeleni“ nisu već odavno digli veliku galamu oko toga, budući da doslovno tone kancerogenih materijala poput azbesta i staklene vune koje vjetar raznosi okolo predstavljaju ozbiljnu ekološku bombu, koju bi trebalo isti čas sanirati.

Kad apstrahiramo zdravstvene rizike, mjesto obiluje motivima. Prvih par slika sam snimio u boji, razmislio, i podesio aparat tako da proizvodi tonirane crno-bijele fotografije; naravno, snimao sam RAW fajlove tako da sam kasnije mogao vratiti boju ili promijeniti parametre, ali to zapravo i nije bilo potrebno. Izbor za sepia toniranje pokazao se optimalnim i fotografijama nije bila potrebna nikakva kasnija obrada. Sa sobom sam ponio 17-40mm ultraširoki objektiv i 85mm portretni, ali 85mm nije ni izašao iz torbe; kadrovi su bili kao stvoreni za široki kut i crno-bijelu fotografiju.

Hrapave, grube teksture i gotovo brutalni kontrast pri jakom svjetlu pokazali su se vrlo zahvalnima za ovaj tip fotografije; to je još jedan primjer da ono što je loše za jedan tip fotografije može biti odlično za drugi.

Danijel Turina