Snimite impresivne fotografije

Takve je fotografije moguće snimiti na mjestu pored kojeg ste prošli jedva ga zamijetivši.

Jedna od stvari koje često deprimiraju fotoamatere-početnike su fotografije koje izgledaju toliko impresivnije od onoga što oni imaju za pokazati, da to može izgledati demotivirajuće – često dolaze do zaključka „ja ovo nikad neću uspjeti snimiti“. Pa, ako se radi o fotografijama s dna Marijanske brazde, ili s Marsa, to je vjerojatno istina, ali u većini slučajeva si bespotrebno nabijate komplekse i preuveličavate vještinu i opremu potrebne za snimanje takvih kadrova. Naime, takve je fotografije moguće snimiti na istom onom mjestu na kojem ste prošle godine bili na godišnjem odmoru, ili kraj šumskog potoka pored kojeg ste prošli jedva ga zamijetivši. Isto tako, te fotografije je moguće snimiti posve jeftinom opremom – filmski ili digitalni SLR aparat, 50mm f/1.8 objektiv i bilo koji iole stabilni stativ poslužit će posve dobro.
© Danijel Turina
Ne vjerujete? Evo primjera. Ovo je fotografija dubokog zalaza sunca na Hvaru, snimljena ispred hotela. Od opreme, korišten je Olympus E-1 digitalni SLR sa ZD 14-54 f/2.8-3.5 objektivom postavljenim na ekvivalent 28mm žarišne duljine i f/11. Korišten je jeftini stativ od 300kn. Idemo pogledati zašto na ovu fotografiju većina reagira sa „wow!“.

Kao prvo, tu su boje. Ne, nije potrebno biti stručnjak za photoshop da biste dobili takve boje. Potrebno je samo odabrati pravo vrijeme za snimanje, jer su tada prirodne boje točno ovakve kakve vidite na slici – na njoj ništa nije rađeno u photoshopu. Ako pogledate gornju polovicu slike, vidjet ćete zvijezde, i to ne kao točkice, nego kao crtice, što znači da je ekspozicija bila dovoljno duga da zvijezde ostave tragove na nebu, zbog okretanja Zemlje. Ekspozicija je na ovom kadru bila pola minute. Ako malo razmislite o tome kakav to mora biti mrak da bi se na nebu vidjele zvijezde a ekspozicija bila pola minute, shvatit ćete da se radi o tako dubokom mraku da se praktički više ništa ne vidi. Ovo malo crvenog svjetla na horizontu vara – u stvarnosti se jedva vidi trunčica svjetla na horizontu, a istočno nebo je duboko crno do indigo, posuto zvijezdama. Dakle, fotografija je snimana u bitno kasnijoj fazi sumraka nego biste očekivali.

Isto tako, mjerenje svjetla je napravljeno na malo drugačiji način nego to rade početnici. Naime, početnik bi ostavio svjetlomjer na automatici i mjerio prilikom same ekspozicije, u kojem slučaju bi kadar bio preeksponiran; horizont bi pregorio a nebo bi ispalo bledunjavo. Ja sam svjetlomjer stavio na centerweight mjerenje, očitao i zalockao (AEL) vrijednost na samom horizontu, i tek onda komponirao kadar. Tako sam dobio korektno eksponirani kadar s dubokim plavim gradijentom. Što, nisam koristio spot mjerenje, manualni mod i takve stvari? Ne, koristio sam prioritet blende i centerweight mjerenje, ali štos je u tome da treba znati kako svjetlomjer radi, a to ćete i vi naučiti ako pročitate članak o mjerenju svjetla na grafitima. Dakle, ako znate kako svjetlomjer „misli“, možete ga bez problema „prevariti“ tako da eksponira kako vama odgovara, čak i ako imate jeftini stari aparat koji ima samo centerweight mjerenje i mod prioriteta blende. Ostatak fotografije je kompozicija – horizont sam postavio na dno kadra, tako da dobijem puni gradijent plavog neba, pazio sam da u kadru nema ljudi za vrijeme ekspozicije, i namjestio kadar tako da mi u gornjem dijelu bude borova grana, kako bih povezao prednji i stražnji plan, i smanjio dominaciju praznog neba u slici. Živina lampa zelene boje predstavlja dobrodošli detalj koji diže fotografiju i daje točku interesa koja privlači pažnju i s koje oko kreće prema ostatku slike.

Dakle, da rezimiramo: koristio sam sasvim običnu opremu (35mm filmski aparat sa 28mm objektivom i rolom Velvie bio bi jednako dobar, ali kompaktni digitalac ne bi – naprosto, šum malog senzora na tako dugoj ekspoziciji i u tako tamnim tonovima bio bi grozan), snimao sam u turističkom središtu kraj hotela a ne na nekom egzotičnom mjestu do kojeg mogu samo odabrani, i nisam koristio nikakvu obradu u photoshopu, a rezultat je impresivna fotografija. Osim mene, tamo je bilo mnoštvo turista s fotoaparatima, ali nitko od njih nije imao stativ, pa nisu uspjeli ništa snimiti.

© Danijel TurinaOvo je slika detalja jednog malog slapa na Plitvičkim jezerima. Korišten je manualni filmski SLR aparat Minolta X-300 s MD 35-70mm f/3.5 objektivom, i isti stativ kao u prethodnom slučaju. U aparatu je bio Kodak EBX dijapozitiv film. Fotografija je skenirana na Frontier minilabu, i osim sharpeninga nije dodatno obrađivana. Aparat ima samo centerweight mjerenje svjetla na prioritetu blende; u ovom slučaju, pomaknuo sam aparat malo ulijevo za vrijeme mjerenja, kako bih izbjegao odraz od jezera koji bi forsirao podeksponiranje od nekoliko blendi i tako upropastio sliku. Umjesto da mu to dopustim, odlučio sam pustiti da taj dio slike pregori, a da ostatak bude normalno eksponiran. Naravno, zbog visokog kontrasta korištenog filma sjene su vrlo duboke, ali još uvijek dovoljno definirane, dok je voda eksponirana idealno. Kako bih dobio željeni stupanj zamućenja vode, zatvarao sam blendu sve dok svjetlomjer nije pokazao 1/10s, što je taman toliko da voda bude ugodno zamućena, ali ne predugo, tako da ostane živa i dinamična – preduge ekspozicije vode, naime, stvaraju sanjivi i bajkoviti dojam, što u sceni ovako velikog kontrasta ne bi bilo primjereno, pa sam odabrao srednje rješenje; ekspozicije između 1/8 i 1/15 su idealne za tu namjenu. Sve kraće od toga stvara neugodni dojam snapshota.

Ni za ovu fotografiju nije korištena „svemirska“ oprema, a snimljena je na mjestu kojim dnevno prolaze stotine turista i na kojem ste vjerojatno i vi bili. Uz stativ, malo znanja o tome kako radi svjetlomjer i kako treba procijeniti dinamiku kadra, te nešto kompozicijske vještine, nije problem snimiti ovakvo nešto, a reakcije su „wow!“.

Dakle, možete se slobodno prestati deprimirati razmišljanjem o tome da je za dobre fotografije potrebna ne znam kakva „profesionalna oprema“ i ne znam kakve neviđene lokacije. Istina, ponekad je to doista slučaj, ali ni približno onoliko često koliko biste bili skloni pomisliti. U većini slučajeva, rola filma, jeftini filmski aparat i dobar a jeftin manualni objektiv bit će sve što vam treba za snimanje odličnih fotografija, ali morate znati što radite. Nisu to neke kozmičke mudrosti; dovoljno je pročitati nekoliko dobrih tekstova o mjerenju svjetla i kompoziciji kakvih ima ovdje na grafitima a i drugdje, i već ćete biti u stanju izbjeći većinu početničkih grešaka. Kad steknete dovoljno vještine i iskustva da pomoću dostupne tehnike možete proizvoditi kvalitetne rezultate, ima smisla početi nabavljati skuplju i specijaliziranu opremu koja će vam olakšati rad i dati onih zadnjih 10% finog poliranja; ali nikakva oprema ne može zamijeniti poznavanje teorije i fotografsku vještinu.

Danijel Turina

Kategorija: 
Foto Savjeti

Objavljeno: 16.01.2007.