Indeksi i kontakti

Index print surogat je kontaktne kopije uobičajene pojave u klasičnoj fotografiji

Kontaktne su kopije uobičajena pojava klasične fotografije. Nakon što bi film bio procesiran i osušen kontaktne su se kopije izrađivale na jednostavan način. Film je izrezan na trake i te su trake položene na foto papir tako da emulzija bude u kontaktu s emulzijom na papiru (otuda ime) nakon toga trake filma poklopljene su čistom staklenom pločom kako bi kontakt filma s papirom bio kvalitetan, te bi takav sendvič bio osvijetljen svjetlom iz aparata za povećavanje. Na kraju procedure fotografski je papir trebalo procesirati na uobičajen način. Tako su to radili oni skromniji ili oni koji nisu često izrađivali kontaktne kopije. Oni ozbiljniji za to su koristili posebne okvire koji su imali utore za trake filma i posebno mjesto za papir. Postojali su čak i uređaji za izrađivanje kontaktnih kopija s vlastitim sustavom osvjetljavanja i kontrolom ekspozicije.

Većina fotografa misli da su kontaktne kopije samo zgodan način za gledanje sadržaja negativa u obliku malih sličica. Kao takve dobre su i za arhiviranje, u mape ih pohranjujemo zajedno s uložnicom u kojoj se nalaze negativi izrezani u trake od po 6 sličica. Ako u budućnosti zatrebamo neki negativ lako ćemo ga pronaći uz pomoć kontaktne kopije. No kontaktne kopije zapravo su puno više od zgodnog sustava za arhiviranje, ako su napravljene na ispravan i standardizirani način one daju brzu, jednostavnu i sustavnu informaciju o ekspoziciji i razvijanju filma. Također je lako uočiti probleme koji se javljaju, ako su na primjer kontaktne kopije odjednom presvijetle znači da se javio problem prilikom mjerenja ekspozicije, možda treba zamijeniti baterije u svjetlomjeru ili ga kalibrirati.

Zato je u našem primjeru u kontaktnu kopiju uključen i dio filma na kojem nisu zabilježene fotografije, potpuno eksponirani dio (onaj koji je se prilikom umetanja filma u aparat nalazio izvan kazete) mora na kontaktu biti praktično u potpunosti bijel, dok ne eksponirani dio filma (onaj dio koji se nalazio u kazeti ali smo ga nismo iskoristili za snimanje) mora na kontaktnoj kopiji biti skoro u potpunosti crn odnosno mora imati intenzitet zacrnjena kao i dio papira koji nije pokriven filmom. Kontaktne su se kopije izrađivale kako za crno bijele negative tako i za negative u boji. Malo je foto laboratorija nudilo ovu vrstu usluge i ona je uglavnom bila i poprilično skupa.

Pojavom digitalne tehnologije počeo se nuditi surogat kontaktne kopije koji je dobio ime indeks print. Zašto surogat i koja je razlika između indeksa i kontakta? Kontaktna kopija ima punu rezoluciju negativa, to znači ako želimo vidjeti detalje posegnut ćemo za lupom, koja je standardni alat u arsenalu klasičnog fotografa, i vidjeti sve što želimo. Pogledate li indeks print pod povećalom u vidnom će vam se području naći pikseli, kao kad sliku previše povećate na ekranu.

Korisnici digitalnih aparata mogu i sami raditi indekse ako kao operativni sustav koriste Windows XP. Sve što trebaju napraviti je selektirati slike koje žele i pritiskom desne tipke miša na selekciju otvoriti izbornik u kojem se nalazi i komanda "print". Odabirom te naredbe otvara se prozor koji vas logički vodi kroz proces ispisa, jedna od opcija je i izrada indeksa odabranih fotografija. Windowsi nisu baš spretni u tom procesu pa na ispisu ostaje dosta praznog prostora, a sličice su male. Pogled kroz povećalo pokazat će da otisnuti indeks nema baš veliku rezoluciju. Želimo li digitalni ekvivalent kontaktne kopije bolje ćemo proći ako ga napravimo u Photoshopu.

U Photoshopu su ugrađene automatske funkcije za izradu optimalnog indeksa. Sve su opcije lako podesive, a mogućnost odabira razlučivosti ispisa može kvalitetu indeksa približiti kvaliteti kontaktne kopije, naravno ako pisač kojeg koristite može podržati veliku razlučivost. Za razliku od Windowsa koji nakon ispisa ne ostavljaju nikakav zapis, Photoshop generira indeks u obliku nove datoteke koju možete pohraniti i ispisati prema potrebi. Ovo je jedan od najbržih načina za ekvivalent klasičnog pregleda velike količine fotografija i njihovo kvalitetno arhiviranje. Svaka slika može biti potpisana odgovarajućim imenom pa ih je kasnije jednostavno pronaći.