Koji tip skenera?

Da li je za skeniranje filmova bolje kupiti specijalizirani film skener ili univerzalni stolni skener?

Prateći fotografske news grupe, možemo uočiti jedan zanimljiv trend – veliki broj fotografa koji su odrasli na digitalcima okreće se filmu, što srednjeg što malog formata. Koliko je to stvar ukusa, koliko atmosfere koju se želi postići, a koliko naprosto stvar mode, moguća je tema nekog drugog članka, ali ovdje ćemo se pozabaviti nečime što svima njima treba – skener. Naime, svi koji snimaju film a žele pokazati rezultate na webu ili newsima moraju se suočiti s izborom između samostalnog skeniranja ili skeniranja u foto labu. Iako se skeniranje u labu čini praktičnim i ne pretjerano skupim rješenjem, uočio sam da većina sanja o vlastitom skeneru za film, i pritom razmišljaju bi li uzeli jedan od flatbed modela, ili pak "pravi" skener za 35mm film.

Prednost flatbed skenera je mogućnost skeniranja više formata, od 35mm preko srednjeg do velikog formata, te je tako moguće jednim udarcem potamaniti više muha. Nedostatak mu je manja oštrina od specijaliziranog filmskog skenera – ili se barem tako čini na prvi pogled. Budući da sam nedavno nabavio Epson 4990 Photo flatbed skener, imao sam prilike napraviti nekoliko eksperimenata s ciljem utvrđivanja stvarnog stanja. Prije sam koristio skener za film, Minolta Dimage Dual IV, pa imam skenove napravljene njime, u svom sam eksperimentu uzeo istu fotografiju i ponovo je odskenirao Epsonom na istoj rezoluciji, dakle 3200 DPI.

Film je Kodak EB2 dijapozitiv, a kadar je snimljen Minolta MC 135mm f/2.8 Tele-Rokkor objektivom na blendi f/5.6, dakle oštrina je optimalna. Rezultirajući skenovi imaju 13 megapixela i kao takvi su dovoljni za otisak A3 formata bez previše resamplanja.

Prva stvar koju uočavamo na 100% detalju s Epsona je vrlo slaba oštrina. U usporedbi s ispravno obrađenim (sharpanim) detaljem s Minolte, Epson izgleda mekano i naizgled ima bitno manju rezoluciju. To je ono što možemo čitati o flatbed skenerima po Internetu, ali na svu sreću ta informacija spada u bajke za plašenje male djece. Naime, stvar je u tome da zbog drugačijeg položaja glave za skeniranje u odnosu na film i zbog stakla koje se nalazi između filma i glave skenovi sa flatbeda zahtijevaju bitno veću količinu sharpeninga u usporedbi s filmskim skenerima. Nakon adekvatne količine sharpeninga rezultat izgleda ovako:

Kao što možemo vidjeti, nakon sharpeninga se razlika između Epsona i Minolte gotovo posve izgubila, i možemo ustvrditi kako se u oba slučaja čini kako usko grlo pri ovim rezolucijama predstavlja rezolucija samog 35mm filma, a ne skener, iako Minolta daje nešto detaljniji sken. U svakom slučaju, na otisku A3 formata neće biti vidljive razlike. Dinamički raspon oba skenera je također vrlo sličan, s tim da se čini kako Epson vadi više detalja iz sjena, ali s druge strane u tim detaljima ima dosta šuma koji posebno iskače prilikom sharpeninga, tako da ti detalji nisu posebno upotrebljivi; ocjena je da oba skenera zadovoljavajuće dobro skeniraju slajd emulziju, i po pitanju dinamike i po pitanju rezolucije.

Kako stoje stvari s dojmom slike kao cjeline? Uočio sam male razlike u bojama koje idu u prilog Epsonu, koji daje vjernije rezultate dok na probnoj slici Minolta daje lagano zelenkasti "štih", što je po svoj prilici stvar greške auto levels funkcije korištene kod skeniranja a ne skenera kao takvog. Kao što možemo vidjeti, slike su u oba slučaja oštre i trodimenzionalne, a Epsonov rezultat izgleda praktički identično kao sam slajd na lightboxu.

Budući da ni pregledom 100% detalja ni pregledom slike kao cjeline nisam u stanju naći neku posebnu prednost filmskog skenera u odnosu na flatbed, možemo ustanoviti da kupovinom flatbed skenera nećete pogriješiti, jer uz malo obrade možete dobiti praktički istu rezoluciju kao na Minolti, koja je u tom smislu vrlo cijenjeni 35mm skener. Ako pak skenirate srednji ili veliki format, nema potrebe za premišljanjem, flatbed je tu idealno rješenje.

Danijel Turina